Raspucao se Nikola Kalinić. Bivši je hajdukovac u dresu ukrajinskog Dnjipra zabio već četvrti gol. Posebno vrijedan je zadnji koji je bio i jedini u utakmici protiv kijevskog Arsenala te je Dnjipru u šesnaestom kolu donio tri velika boda. Kale je zabio u 71. minuti.

- Ta nam je pobjeda bila izrazito važna, sad smo četvrti (prvi je kijevski Dinamo s 40 bodova, drugi Šahtar ima 39, a treći Metalist 35, osam više od Dnjipra, op.a.), moramo hvatati priključak s vodećima, malo su nam pobjegli. Imali smo na početku teže utakmice, s najtežima smo već igrali - pojasnio nam je Kalinić kojeg smo jučer zatekli u Zagrebu, nekoliko sati prije nego se priključio ostatku hrvatske reprezentacije na pripremama u Čatežu.

- Sinoć sam došao prvo u Split, morao sam obaviti neku papirologiju na policiji, uskoro krećem prema Čatežu - kazao je Kalinić za Slobodnu dalmaciju.

Ostavili smo malo blistave dane u Dnjipru sa strane, prva točka dnevnog reda ovih je dana reprezentacija. Turska? Kako preskočiti i Bospor i Dardanele na putu prema Poljskoj i Ukrajini, u kojoj, eto, Kalinić već jest? Ali zasad samo na klupskoj razini.

- Otkako smo izvukli Turke, stalno jedva čekam da počne taj dvoboj. I ne samo ja, svi mi u reprezentaciji. Bit će to dvije velike utakmice koje nam donose sve. Moramo igrati i preko maksimuma, nismo bili na “mundijalu”, veliki je pritisak na nama. Ali, nemamo izbora. Nema bježanja. Imamo iskusne igrače...

Kalinić u zadnjim reprezentativnim akcijama nije startao, ulazio je s klupe. Sad je u velikoj formi, prilagodio se ukrajinskim uvjetima, možda bi baš on mogao biti džoker za rušenje “osmanlijskog carstva”.

- Ne znam što će biti protiv Turske? Što god izbornik Bilić napravi, dat će sve od sebe da prođemo, kao i svi mi ostali, igrači. Svi koji igramo u napadu igramo dobro. Pa vidite i Jelavića...

Utakmice s Turcima bit će epskih razmjera. Hrvatska je na nogama. U idućih desetak dana zaboravit ćemo na cik zore, kukurikanje pijetlova crvene krijeste i drvene “apartmane” na Jarunu. Nogomet će još jednom skrenuti pažnju nacije s krupnih problema, barem nas malo zavarati. Stoga i Kaliniću stalno zvoni mobitel, pritisak je golem, rodbina, prijatelji...

- Svi bližnji zovu, pitaju što će biti, konstatiraju da će biti teško... Ne možeš pobić’ od toga. Pobijediti ih i to je to. Trebamo izvući povoljan rezultat u Istanbulu, dati gol bilo bi fantastično.

Golovi. Da. Kalinić ih opet zabija, dva Olesandriji, pa po jedan Karpatyju i Arsenalu.

- U klubu mi je sada odlično. Bio sam malo ozlijeđen pa nisam trenirao, ali sada sam opet u redu. U startu nisam prošao pripreme i nisam trenirao s momčadi, radio sam sam. Teško je tako odmah se uklopiti. Sad se sve vraća na mjesto.

- Sigurno se još ne možemo boriti za titulu prvaka, ali ulaže se puno novaca u pojačanja, opet će u siječnju biti kupovina. Klub je ozbiljan. Traže se dobri rezultati, imamo vrhunskog trenera (Juande Ramos, op.a.), sve što treba. Većinom su u momčadi još mladi igrači, no transferi su ovdje ogromni... U budućnosti može biti svega.