Od Nove godine u Centru za socijalnu skrb Zagreb praktički nitko ništa ne radi. Ne možemo ni urudžbirati, odnosno otvoriti i riješiti niti jedan predmet, ne možemo obaviti nijednu uslugu, radimo bez uredskog materijala, danima čekamo odobrenje isplata jer ih u centrali ne potpisuju. Doista čekamo da nam netko od nezadovoljnih korisnika dođe s puškom. Pred mirovinom sam, odradio sam cijeli radni vijek po centrima za socijalnu skrb, ali ovakav kaos nisam nikada doživio - kaže jedan zaposlenik Centra za socijalnu skrb Zagreb, prvog centra u kojem je završena dugoočekivana informatizacija sustava te se od Nove godine radi na novom kompjuterskom sistemu.
Sustav, međutim, tvrde brojni djelatnici, nije profunkcionirao. Četiri od 12 podružnica Centra nisu uopće umrežene, a u ostalima nije moguće raditi. Mreža pada, sustav je spor i nekompatibilan s dosadašnjim, sve se baze korisnika moraju ponovno unositi, a napravljena je klasifikacija od 178 vrsta predmeta te radnici po sat vremena odlučuju u koju bi kategoriju smjestili koji predmet.
Ministar Ostojić: Informatizacija je ključ kontrole korupcije među liječnicima!
Pakao administracije
- Mi smo postali administrativni, papirnati sustav jer više ni ne vidimo čovjeka. Kaos i kolaps - kažu naši sugovornici.
Informatizaciji i konačnom umrežavanju hrvatskih centara za socijalnu skrb, koji su do sada praktički radili ručno i nisu imali pojma što se radi u centru 10 kilometara dalje, bio je glavni cilj smanjiti zloupotrebe (korisnici su teoretski mogli ista prava ostvarivati u nekoliko centara bez mogućnosti provjere) te osloboditi korisnike skupljanja silnih dokumenata.
Najbolji primjer apsurdnosti sustava je postupak posvojenja djeteta. Želite li posvojiti dijete, naime, morate fizički poslati molbe u svih 86 centara u Hrvatskoj, jer ako pošaljete molbu samo svojem matičnom, moći ćete posvojiti dijete samo s njegova područja. Stoga su posvajatelji redovito slali molbe svima, a periodično su i telefonski zvali u svih njih 86 da im kažu da još nisu nigdje posvojili i da još čekaju. Jer kad bi posvojili dijete, to su znali samo stručnjaci u tom centru - u onih ostalih 85 još su ih vodili kao aktivne posvojitelje!
Priča o informatizaciji počela je 2004. godine dobivanjem 40 milijuna dolara kredita od Svjetske banke za reformu sustava, o čemu je Jutarnji do sada više puta pisao. Ukratko, prošlo je devet godina, novac je potrošen, a sustav još radi ručno - takav slijed događaja istražuje i USKOK.
Problemi su krenuli i u dogovorima s teleoperaterima oko mrežnog pokrivanja, pa četiri od 12 zagrebačkih podružnica nisu pokrivene i ne mogu koristiti tu mrežu.
- To je točno, no pitanje je dana kad će profunkcionirati. Informatizacija ide kao što je planirano, ovdje se radi o dogovoru CARneta i teleoperatera - kažu pak u Ministarstvu.
Ističu da su tehnički problemi minimalni te da su svi eventualni problemi posljedica ljudskog faktora i da zaposlenici, posebice, stariji osjećaju otpor prema novome.
- Treba im vremena, ali tvrdimo da se u osam podružnica punom parom radi s novim sustavom. Istina je da moraju ponovno unositi sve baze podataka, ali nema druge - kažu u Ministarstvu. Dodaju da je i u Dubravi, prvoj podružnici u kojoj je krenula informatizacija, bilo otpora, ali su sada sve svladali i do sada izdali 3000 rješenja po novom sustavu.
Ostali će se centri, kažu, spajati na mrežu planiranim tempom do sredine 2013. godine, i to po kriteriju veličine: prvo najveći, a onda sve manji i manji.
Nestručno vodstvo
Međutim, informatizacija, kažu naši sugovornici, nije jedini razlog nefunkcioniranja u Zagrebu. U isto vrijeme, tvrde, na čelo zagrebačkog centra zasjela je i nova ravnateljica.
CZSS Zagreb sastoji se od 11 podružnica, od kojih svaka ima svojeg voditelja, te centralnog ureda u Kumičićevoj ulici, u kojem sjedi zajedničko vodstvo Centra. Od 1. siječnja smijenjeno je 10 od 11 voditelja ureda, a u listopadu i glavna ravnateljica. Na čelo zagrebačkog centra imenovana je SDP-ovka Božena Horvat Alajbegović, socijalna radnica koja je 20 godina radila u podružnici Črnomerec te je u dva mandata bila potpredsjednica Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi. Nakon smjene vlasti nakratko je bila načelnica u Ministarstvu socijalne politike, no vrlo je brzo postavljena za ravnateljicu najvećeg, najsloženijeg i najvažnijeg CZSS-a u zemlji.
- Radi se o vrlo neorganiziranoj osobi, koja ne može voditi ovakav centar, s tisućama korisnika i 370 zaposlenih. U Ministarstvu su već nakon par tjedana shvatili da ne može biti načelnica i organizirati 20 ljudi ispod sebe, a onda su je po stranačkoj liniji uhljebili u CZSS-u Zagreb, što je katastrofa - kažu naši sugovornici.
Osim toga, smjena gotovo svih dosadašnjih voditelja, tvrde, dovela je do uobičajenog zastoja u poslu, koji prati svaku smjenu.
Ovakve optužbe potpuno su šokirale novu ravnateljicu Horvat Alajbegović, koja tvrdi da je “anonimni nezadovoljnici neće zaustaviti u njezinu cilju i viziji”.
Ravnateljica se pravda
- Ovo su vrlo zlonamjerne optužbe s jasnom podlogom. Očigledno sva očekivanja pri smjeni voditelja podružnice nisu ispunjena i ovo je njihov odgovor - rekla nam je Horvat Alajbegović i dodala kako nema zaposlenika za kojeg nije napravila neku dobrobit, preko sindikata ili osobno.
- Ja sam zadnji radoholik, nikad prije večeri ne izlazim odavde. Poduzimam sve da uredim zagrebački centar, ja znam kako baza funkcionira, evo, sad sam samoinicijativno održala trodnevnu edukaciju s novim voditeljima o umijeću vođenja. Ne znam što bih više napravila osim što 12 sati dnevno radim - kaže Horvat Alajbegović, koja nam je dodatno dostavila i četiri pisana očitovanja u kojima tvrdi da su potpuno netočne optužbe da ne potpisuje virmane i ne nabavlja uredski materijal, da jednokratne pomoći odobrava u roku od tri do 12 dana, da informatizacija teče vrlo uspješno i da nije zaprimila ni jednu optužbu prije našeg upita.
Sječa bivšeg kadra
Ministrica Opačić inače je u svojem jednogodišnjem mandatu smijenila ravnatelje u većini hrvatskih centara za socijalnu skrb. Mjesecima gotovo svim redakcijama stižu pisma nezadovoljnika u kojima prevladava teza da je za obnašanje dužnosti važna isključivo stranačka pripadnost, a da se iskustvo i staž uopće ne uzimaju u obzir.
“Svaka stranka postupa tako i to doživljavamo nakon svake smjene vlasti, ali nikada u ovakvoj mjeri. SDP je postavio svoja upravna vijeća centara, koji predlažu kandidate za ravnatelje i šalju ih ministrici na potpis. I ona te kandidate, koje je SDP predložio, odbija potvrditi, u nekim centrima i po tri puta!” navodi se u jednom pismu.
Vrhunac je bio kad je pismo, zbog smjene dugogodišnjeg, vrlo cijenjenog ravnatelja, poslala županijska organizacija SDP-a! Novi je ravnatelj, napisali su nam, član SDP-a i - ništa drugo. Dosadašnji je pak bio nestranačka osoba s iznimnim rezultatima i ugledom.
U Ministarstvu smjene objašnjavaju kroničnom nesređenošću sustava i nužnošću da se promijeni dosadašnja praksa, učmalost i uljuljkanost.
- Naravno da ima mnogo nezadovoljnika, no promjene su nužne - kažu.
Softver je loš, edukacija prekratka, a računala stara
Nakon smjene vlasti, nova ministrica i potpredsjednica Vlade Milanka Opačić upravo je informatizaciju najavila kao svoj najveći projekt. Pročešljala je dokumentaciju, vidjela što ne valja i krenula. U rujnu prošle godine, u suradnji s CARnetom, započet je posao u Zagrebu. Planirano je da zagrebačke podružnice budu umrežene do Nove godine, kao pilot-projekt, a da se najkasnije do sredine 2013. umreže i ostali centri. Međutim, na probleme su nailazili od samog početka.
- Čim se počelo raditi, uhvatili smo se za glavu. Računala su kupljena još 2007., dakle trebali smo raditi s kompjutorima starim pet godina, koje već treba zamijeniti. Softver je bio loš, pa je Ministarstvo moralo natjerati tvrtku da ga popravi, jer im je posao već bio plaćen. U Ministarstvu je i smijenjen čovjek zadužen za informatiku. Edukacija zaposlenika je trajala manje od sat vremena, a držala ju je jedna njihova kolegica koja je shvatila sustav - pričaju dobro upućeni informatički stručnjaci.
Lažni socijalni slučajevi više neće moći primati naknade
Sustav socijalne skrbi, objašnjavaju u Ministarstvu, bit će prvi koji će se spojiti s Poreznom upravom. Već u siječnju socijalne će službe moći preko OIB-a u bazi Porezne uprave vidjeti osnovne podatke o korisniku, poput imena, prezimena, adrese i ostalih. U drugoj fazi, koja bi trebala biti provedena do kraja veljače, moći će vidjeti i paket podataka o cjelokupnoj imovini (nekretninama, pokretninama, plovilima, stambenim štednjama, dionicama), a u posljednjoj fazi, od početka travnja, i sve podatke o prihodima korisnika.
- Tako će imovinski cenzus konačno doista zaživjeti. Isključit ćemo zloporabe, a stvarnim korisnicima krajnje olakšati ostvarivanje prava. Sada trebaju skupiti i donijeti devet različitih dokumenata i potvrda, a od travnja će im biti dovoljna osobna iskaznica - kažu u Ministarstvu.
Za primanje najvažnijeg materijalnog prava u sustavu socijale - pomoć za uzdržavanje, kolokvijalno nazvanu socijalnom pomoći, koju prima oko 100.000 osoba - i sada je propisan imovinski cenzus: korisnik ne smije imati nikakve prihode ni novac na računu, ne smije imati automobil ni nekretninu, osim 35 kvadrata stana za samca, koji se povećava za 10 kvadrata sa svakim novim članom obitelji. Socijalna pomoć za samca iznosi 600 kuna mjesečno i, prema ocjenama Svjetske banke i Vijeća Europe, ne pokriva ni minimalne troškove prehrane odraslog čovjeka. Uvođenjem većeg reda u socijalu i preraspodjelom sredstava ta bi se pomoć konačno mogla povećati. Ne radi se samo o otkrivanju lažnih primatelja socijalne pomoći - jer je analiza od prije nekoliko godina pokazala da njih 93 posto ne posjeduje baš ništa - nego o načinu dodjele drugih prava, koja se sada dodjelju temeljem dohodovnog (dakle, isključivo temeljem mjesečnih prihoda), a ne imovinskog cenzusa. Teoretski, osoba može imati pet stanova koje iznajmljuje na crno, ne imati nikakve prihode preko računa te ostvarivati dječje doplatke, besplatnu pravnu pomoć, dobivati naknadu za pomoć u kući i sl. No, da bi se prava mogla dodjeljivati na temelju imovinskog cenzusa, OIB i umreženost sustava moraju doista zaživjeti.