Gosti Salona razgovarali su o pobuni studenata zbog povlaštenog upisa dijela njihovih kolega, o novoj policijskoj blamaži na Korčuli, te o riziku. Upisi u srednje škole i na fakultete ni ove godine nisu prošli bez problema.

Studenti Filozofskog fakulteta pobunili su se zbog povlaštenog upisa djece branitelja, odnosno zbog odluke fakultetskog vijeća da se djeca branitelja ove godine upisuju na fakultet u sklopu upisne kvote. Pobunjeni studenti tvrde kako će zbog te odluke mnogi od njih ostati ispod crte i izvan studija bez obzira na veći broj bodova. Jesu li buntovnici s Filozofskog u pravu? Je li to ipak protekcija?

LUGARIĆ: Ja sam u to jako upućena, imala sam za Sanadera nekoliko zastupničkih pitanja o tome. Djeca branitelja polažu prijamni ispit i mogu se upisati ako prođu izborni prag. Problem je ove godine što je i upisni prag povišen. Studenti se, dakle, bune zato što je za njih sada ostalo manje mjesta unutar kvote i zato što je povišen prag.

PITANJA 1 PROTEKCIJA Imaju li studenti pravo što prosvjeduju protiv povlaštenog upisa djece branitelja na fakultete 2 BLAMAŽA Kako je policajcima na Korčuli mogao pobjeći osumnjičeni narkodiler 3 RIZIK U čemu je privlačnost rizičnih transakcija i postupaka

BAJS: Problem je u tome što kod nas sve izgleda povlašteno i postoji vrlo malo redovitih uobičajenih stvari. Redovito je kod nas neuobičajeno. Što se tu zapravo događa? Temeljem zakonom propisanog povlaštenog upisa, djeca branitelja mogu upisati fakultet ako prođu prag, dok ostali studenti moraju prijeći ne samo prag nego se i što bolje plasirati na listi.

LUGARIĆ: Izvrsnost mora biti jedini uvjet za upis na fakultet, a taj je kriterij sada doveden u pitanje, i to ruši cijeli sustav. Ako ja napišem ispit za 700 bodova, a dijete branitelja prijeđe prag s recimo 400 bodova, moguće je da se netko sa 400 bodova upiše, a ja sa 700 da se ne upišem. Djeci branitelja i invalida, samim invalidima i sličnim kategorijama građana treba dati neke privilegije. Ali to se može riješiti stipendijama, da im se plate troškovi studiranja, da im se daju bespovratni krediti za studiranje i smještaj, besplatne knjige itd. Ne može se ići ispod linije izvrsnosti, jer to je prvi kriterij. Zbog toga podržavam studente Filozofskog.

  JELČIĆ:Meni smeta što se djeci od 18,19 ili 20 godina nameće situacija neravnopravnosti, bez obzira na to jesu li povlašteni ili ne. To je neravnopravnost na koju će se oni naviknuti i koja će im tijekom života stvarati probleme. Svaka situacija neravnopravnosti nije dobra, a posebno nije dobra za ljude u tim godinama. A moje je pitanje: zbog čega se dugovi države prema određenoj grupi ljudi lome preko obrazovanja? Obrazovanje bi moralo biti potpuno autonomno i izuzeto iz takvih podjela. Čini mi se da svaka vlast..., a meni su već odavno sve vlasti iste...

LUGARIĆ:... Pa sad.

JELČIĆ: Samo da završim. Dakle, vl ast kao da se želi iskupiti za neke stvari i to čini na krivom mjestu. Naravno da podržavam studente koji se bune, jer su njima direktno ugrožena prava.

BAJS: Djeca branitelja imaju povlašten upis i u srednje škole, onda povlastice za fakultet i sve to skupa kod djece otvara pitanje zašto bih ja uopće uočio. Time se urušava sustav. A kada se već uvode povlastice, država mora osigurati i uvjete za to. Nemoguće je imati istu kvalitetu studiranja ako se na fakultete upiše 15 tisuća studenata ili 25 tisuća.

  LUGARIĆ:Ovo je druga godina implementacije bolonjskog procesa u Hrvatskoj koji ima vrlo jasne kriterije o broju studenata po jednom profesoru. Ovime su premašene kvote i dovedeno je u pitanje provođenje bolonjskog procesa.

• Je li važnije osigurati pravo studiranja i djeci iz socijalno ugroženih kategorija ili je važnije osigurati da na studij dođu samo najkvalitetniji i najperspektivniji studenti kako bi se smanjio postotak onih koji nikad ne završe studij?

BAJS: Svima treba osigurati jednake uvjete i pristup studiranju. Ne trebamo izmišljati ništa novo, već po uzoru na europske zemlje osigurati djeci studentske kredite, stipendije i slično. Svakome tko želi učiti i školovati se, država to treba osigurati.

LUGARIĆ:Ne može se to tako jednostavno promatrati. Djeca branitelja jamačno trebaju imati neku vrstu potpore, ali mi smo tu skupinu djece izdvojili, a da takva prava nismo dali ni jednoj drugoj skupini djece koja također imaju problema. Ima puno takvih slučajeva, primjerice razlike između vojnih i civilnih invalida. Čovjek bez noge je čovjek bez noge, ali ovi prvi imaju puno više povlastica nego ovi drugi. Svima treba pomoći i dati istu šansu, ali pod uvjetom da zadovoljava kriterij izvrsnosti. 

JELČIĆ: Bojim se da država voli rješavati samo krizne situacije, jer da ima sklonost prema socijalno ugroženim skupinama i da želi pomoći ljudima koji žele učiti, ali nemaju mogućnosti, onda bi to riješila puno ranije i sustavnije. Državi odgovaraju samo one situacije u kojima može pokazati svoju moć. Državni aparat je samozadovoljan, sve ovo što mi sada govorimo poznato je dugo, ali nitko nije ništa napravio.

LUGARIĆ: Ne bih se složila da državi ne odgovara to riješiti, ali imamo neka običajna prava i na njih samo kalemimo nova. A došlo je vrijeme da se stvaraju novi sustavi. 

Bobo Jelčić Kazališni i filmski redatelj trenutačno je angažiran u Zagrebačkom kazalištu mladih, gdje radi predstavu "S druge strane". Surađivao s brojnim kazališnim kućama u Hrvatskoj, kao što su Gavella i ITD, ali i u inozemstvu. 'Rizik je zamjenska riječ za ambiciju, kada čovjek ide dalje da bi napravio nešto bolje. U predstavama sam išao taj korak dalje, riskirao sam u sadržaju i načinu glume'

BAJS: Djeci branitelja treba pomoći, to ne treba sporiti, ali ne na štetu drugih. No, dekanati su rekli da ne mogu odgovarati za kvalitetu studija ako upišu previše studenata, i to je pravi problem.

LUGARIĆ: To je jedinstven slučaj da je struka kod nas bila jedinstvena.

• Jeste li vi nekad bili žrtva protekcije?

LUGARIĆ: Nekidan sam u jednoj bolnici čekala šest sati da dođem na red za kontrolu za koju sam se naručila šest mjeseci ranije. Ne znam jesam li bila žrtva protekcije, ali...

  JELČIĆ:... Protekciju je nemoguće izbjeći. U mom poslu ima niz takvih primjera, jer nisu utvrđeni kriteriji po kojima se dijeli novac za film. Po meni, to je vrlo netransparentno i sumnjivo. I niz mojih kolega se isto pita. Ne mogu reći da je netko dobio novac zbog protekcije jer nemam dokaza, ali sumnjam u to.

BAJS: Kada sam završio fakultet, počeo sam raditi kod privatnika, u odvjetničkoj kancelariji. Tamo nema protekcije. Prvog dana mi je rekao što trebam napraviti, a drugi dan  me je pitao - što si ti napravio jučer? Kažem mu da sam bio ovdje, ondje... a on mi odgovori: ne zanima me što si ti radio, zanima me što si napravio! I to je lekcija koja mi je ostala usječena u pamćenje do danas.

• Koliko je važno biti dobar i blizak s predsjednikom stranke? Može li se tako dobiti više mjesto na izbornoj listi?

  LUGARIĆ:Ja sam čisti dokaz da se i u toj, pod navodnicima groznoj politici može ući u Sabor sa 21 godinom, a nitko me tamo nije doveo preko veze.

• Zar vam nimalo nije pomoglo to što ste bili zamjenica Milana Bandića?

  LUGARIĆ:Bila sam prva sljedeća na listi, da je umjesto mene bio bilo tko drugi, bio bi zamjena za Bandića. Na  izborima 2000. bila sam čak 13. na listi, ali SDP je dobio puno mjesta, puno ljudi s moje liste je otišlo u Vladu, pa sam ja mogla ući u Sabor. Na ovim izborima sam bila peta na listi, ali to je posljedica mog rada u prvom mandatu.

 • Bobo, vjerujete li vi u to?

  JELČIĆ:Ne baš, ako me pitaš općenito.

• Gdje kod nas ima najviše protekcije?

JELČIĆ:U politici. Gdje drugdje? Tu je najeklatantnija.

LUGARIĆ: A zdravstvo, pravosuđe? Znate kako su u zapadnim zemljama nazvali protekciju? Networking! Mladi hodaju po seminarima, pa se ljudi povezuju, uspostavljaju kontakte, umrežavaju...

JELČIĆ: ... Umreženost je dobra riječ za protekciju.

• Čini se kako je umreženost dobra riječ i za ono što se dogodilo na Korčuli prije nekoliko dana. Osumnjičeni narkodiler Jakša Cvitanović bez ikakvih je problema pobjegao dvojici policijskih inspektora, i to nakon što je s njima popio rundu pića i još je platio. Dvojica inspektora su suspendirana, no je li to dovoljno? Što se to događa s policijom?

LUGARIĆ:Pitam samo što će biti s njihovim šefovima? Sumnjam da su to napravili na svoju ruku. Sve to pokazuje koliko je kriminal uvezan i da kriminalci svagdje imaju svoje prijatelje.

BAJS:Sve je to sličilo više na scenarij za neki film i volio bih da je ostalo na tome. To se nije smjelo dogoditi! Policija ne smije biti ležerna i opuštena, jednako kao što to ne može biti kirurg ili strojovođa.

• Mislite da je to bila samo ležernost policajaca?

BAJS:Moramo to utvrditi. Ali nedopustivo je takvo ponašanje, jer to baca ljagu na pravnu državu, a posebno na policiju i one ljude koji dobro rade svoj posao. 

LUGARIĆ: Svi mi znamo što se otprilike događa, znamo čak gdje se kakva droga konzuimira jer su to novine objavile. Novinari su našli 20 birtija u kojima ima droge i ako to novinari mogu, a naša policija ne može ništa učiniti već 16 godina, onda ne znam tko je tu blesav!?

BAJS:Prije pet-šest godina dobio sam izvješće naše policije o rezultatima rada i pročitao da nitko nije uhapšen zbog kriminala povezanog s drogom. 

LUGARIĆ: Kod vas nema droge?

Marija Lugarić Saborska zastupnica SDP-a, u parlamentu je od 2000. U Sabor je ušla kao najmlađa zastupnica do sada, imala je samo 21 godinu. Predsjednica je Glavnog odbora Foruma mladih SDP-a. Učiteljica po zanimanju. 'Nekidan sam u jednoj bolnici čekala šest sati da dođem na red za kontrolu za koju sam se naručila šest mjeseci ranije. Ne znam jesam li bila žrtva protekcije, ali...'

BAJS:Onda sam pozvao tadašnjeg načelnika policije i pitao ga kako je to moguće? Pa nemoguće je da pet ljudi u odjelu za narkotike nije nikoga otkrilo. Nakon toga, situacija se promijenila. Treba vratiti povjerenje u policiju...
 
LUGARIĆ:... Kak će se vratiti, ako su svi oni povezani?

JELČIĆ:Čak i da čovjek nije ništa napravio, policajci su ga morali drukčije voditi. To dovodi pod sumnju cijeli aparat.

LUGARIĆ:Scenarij prvi: policija dođe, osumnjičenom za zločin stavi lisičine i odvede ga do istražnog suca. Scenarij drugi: mi smo frendovi, neću ti staviti lisice, odemo u birtiju i onda on pobjegne. Možda je to dobar scenarij za film, ali za državu je katastrofa.

• Dr. Sakoman je javno rekao kako je još prije tri godine od MUP-a tražio da učini nešto protiv dilera na Korčuli, ali nije ništa učinjeno. Je li policija u mnogo slučajeva povezana s kriminalcima, kao što se to često sumnja, ali je teško dokazivo?

JELČIĆ: Ako postoje interesi da pravna država ne dođe na neko područje, postoje mehanizmi i sprega kojima se to postiže. 

LUGARIĆ: Ne bih htjela da sada ispadne da je sva policija korumpirana, jer ima fakat ljudi koji vrlo ozbiljno i odgovorno rade posao. Kao i svagdje, i u policiji očito ima ljudi koji su malo više povezani s kriminalnim miljeom, a to otvara ozbiljnu sumnju. Koga ja kao zastupnik mogu tražiti izvještaj o tome što se dogodilo ako nemam povjerenja u ljude koji će mi ga pisati? Cijeli represivni aparat ne funkcionira.

JELČIĆ: To na Korčuli nije neki značajni događaj, jer je niz takvih stvari svakoga dana, niz je događaja koji pokazuju da sustav ne funkcionira. 

BAJS: To je simbol onoga što se događa. 

LUGARIĆ: Koliko ima švercera cigareta u Zagrebu? Ima previše sumnjivih stvari koje se povezuju uz policiju i pravosuđe, a da bi mogli prijeći preko toga.

• Dok njegovi policajci piju s kriminalcima, ministar policije Ivica Kirin bavi se karateom. Prošloga tjedna Kirin je položio čak i ispit za majstora crnog pojasa. Je li ministar Kirin zaslužio prolaznu ocjenu i za svoj posao?

LUGARIĆ:Ima puno petljanja.

BAJS: Kao ministar je napravio dobar posao na nekim područjima. Ali posao ministra nije da rješava pojedinačne slučajeve, njegov je posao da funkcionira sistem...

LUGARIĆ: ... Ali sistem ne funkcionira. Što je s brojnim pljačkama koje su se dogodile? Kad se malo vratimo unazad, odgovor je - ne!

JELČIĆ:Da, kad malo vratim film i sjetim se što se sve dogodilo, nisam zadovoljan rezultatom rada ministra policije.

Damir Bajs Župan bjelovarsko-bilogorski, i to već u trećem mandatu zaredom, pa je župan s najviše staža. Bio je i najmlađi župan u Hrvatskoj. Potpredsjednik je HSS-a i šef Županijske organizacije HSS-a. Pravnik po struci. 'Djeci branitelja treba pomoći, ali ne na štetu drugih. No, dekanati su rekli da ne mogu odgovarati za kvalitetu studija ako upišu previše studenata, i to je pravi problem'

• Osim policijskom blamažom, javnost je zaokupljena i jednom velikom poslovnom transakcijom. Dvije velike kompanije, Barr i Actavis, bore se za dionice Plive. Riječ je o milijardama dolara, cijene dionica rastu preko noći. Jeste li razmišljali da sada kupite dionice Plive i preko noći nešto zaradite?

LUGARIĆ:Ja sam nesposobna za to, nemam ni jednu dionicu. Meni to nije palo na pamet, nesposobna sam za to, tresla sam se šest mjeseci zbog kredita od 30.000 eura. Ali jedan moj prijatelj je puno zaradio na dionicama.

BAJS: Za početak bi morali imati novac.

LUGARIĆ:  To je omiljena zanimacija američkih kućanica koje doma na netu prate burzu i tako zarade džeparac.

JELČIĆ: Nisam dovoljno obrazovan za to.

• Postoje brokeri.

JELČIĆ: Sad ste mi dali ideju, možda nešto i napravim.

LUGARIĆ:Ja ću se ipak bogato udati.

BAJS: Kupnja dionica je uvijek rizik, a mi u Hrvatskoj smo još tradicionalni i još uvijek preferiramo štednju ili novac ispod kreveta. To pokazuje da mentalno još nismo spremni preuzimati rizik.

• Jeste li vi kao osoba skloni riziku?

LUGARIĆ:Ja brijem da sam dosadna.

JELČIĆ: Da, u poslu koji radim sklon sam riziku. Rizik je nekakva zamjenska riječ za ambiciju, kada čovjek ide dalje u područje koje ne poznaje kako bi napravio nešto bolje. U predstavama sam išao taj korak dalje, riskirao sam u sadržaju i načinu glume. U Dubrovniku sam radio predstavu s ljudima koji žive tamo, sa staricama od 80 godina. To je bio rizik, jer te žene to nikada nisu radile. Ali rizik se isplatio i mislim da je to inače dobar put. Cico Kranjčar nije išao u rizik, i to mu se vratilo.

• Što je eros rizika? Što je privlačno u njemu?

JELČIĆ:Novi prostor, ono nešto što nisam znao do tada. Avantura.

BAJS: Kada mi nismo u riziku? Kada imamo jamstvo da nema rizika? Ja mislim da smo uvijek u nekakvom riziku. Jamstvo se dobiva kada se kupi hladnjak, a uživotu nema jamstava. Inače sam metodičan, ali kada donosim velike odluke, onda nikada ne mogu znati je li dobra ili loša, nikad nema jamstva kako će završiti.

Jelačić: Brak bez slobode nema smisla • Koja je najriskantnija odluka u vašem životu? LUGARIĆ: Ne znam, sad ste me zbunili malo. Sav život je rizik, ali shvatila sam da je ovdje riječ o riziku koji je svjestan odabir. Kupnja stana mi je bilo najstrašnije iskustvo u životu. Mogla sam ići u veći rizik, pa kupiti stan od 200 kvadrata i uzeti kredit od 500 tisuća eura. Ali ja sam kupila 40 kvadrata i uzela 50 tisuća eura. U životnim egzistencijalnim stvarima sam ziheraš, nisam sklona riziku. JELČIĆ: Ako riskiraš i ne dobiješ nešto isti čas, makar ćeš nešto naučiti. • Damire ,vi niste oženjeni; Marija, vi niste udani. Je li to zato što ne želite riskirati svoju slobodu ili još niste našli pravu ljubav? LUGARIĆ:Nemam još ni 30 godina, uz dužno poštovanje prema kolegama za stolom. Nemam straha od braka, ali postoje i izvanbračne zajednice. Kod zrelih ljudi brak nije rizik, može biti samo dobitak.  BAJS: Ne smatram da je brak rizik, ali to je jedna od onih odluka koje se ne smiju donijeti svjesno, takvu odluku treba donijeti srcem. JELČIĆ: Ja sam se oženio prije tjedan dana i mislim da nisam ništa riskirao. Ali brak nema smisla ako u njemu nemaš istu slobodu kao što si je imao i prije. LUGARIĆ: Možda u braku treba imati veću slobodu. JELČIĆ: Ili veću. Ako ćeš u brak ući kao u neki zatvor, onda ne, hvala.

Ana Plišić;Nikola Jelić