KARLOVAC - Imala sam četiri godine kada su se mama i tata razveli. On je tada otišao iz moga života. U posljednje vrijeme smo uspostavili odnos kakav imaju tate i kćeri. Otišao je u Afganistan i njegovim dolaskom htjeli smo do kraja izgraditi naš odnos. On je sada nastradao. To nije fer. Ne želim ga opet izgubiti. Želim svoga tatu - glasan plač i jecaji su prekidali riječi 15-godišnje gimnazijalke Kim Pavković dok nam je pričala o svojem ocu Marku, satniku HV-a koji neposredno nakon dolaska iz vojne misije u Afganistanu, teško nastradao u utorak u Zagrebu.
Ostali u dobrim odnosima
Amputirane su mu obje noge. U šok sobi KBC-a Zagreb probudio se iz umjetne kome i postao svjestan svega. Kim je Markova kćerka iz prvog braka s Ozaljčankom Edith Kolar. Nakon razvoda s Edith, Marko se vjenčao s Karlovčankom Nikolinom s kojom ima osmogodišnju kćerkicu Inju. Prije godinu i pol pukao je i brak s Nikolinom.
U svojim ispovijestima njegove dvije bivše supruge o Marku nisu rekle niti jednu ružnu riječ. Edith i Nikolina s njime su ostale u kontaku i u dobrim odnosima. Iz razgovora nije bilo teško zaključiti da su Kim i Inja dvije najvažnije osobe u životu vojnika Marka Pavkovića. Tamne naočale skrivale su suze Edith Kolar dok je prebirala po sjećanjima na čovjeka kojeg još smatra najvećom životnom ljubavi. Marko je bio suprug, otac, prijatelj, ali prije svega vojnik.
- Ajme kako je on volio tu vojsku. Čim bi došao kući pričao bi što je toga dana učio ročnike. Oni su ga jednostavno obožavali, čak su mu posvećivali pjesme - priča Edith.
- Korektan, pošten, pravedan, čovjek koji ima srce i dušu - tako svojeg bivšeg supruga opisuje Edith.
Pokupila Markovu snagu
- Privukao me njegov izgled, ali mislim da sam ga tako jako zavoljela zbog njegove ljudskosti. On nije mogao podnijeti da drugi ljudi pate, strašno je bio slab na nemoćne. Kada bi šetali gradom i vidjeli malog Roma ili kakvog onemoćalog djedicu oštro bi me upitao: Stara, daješ li ti ovakvim ljudima koji dinar. Starici na cesti koja ga je podsjetila na njegovu majku dao je mnogo novca. Nisam srela čovjeka koji u sebi ima toliku ljubav prema drugom čovjeku. Isto tako, nikada nisam srela čovjeka kojega je više od njega smetala nepravda, hvalisavci koji za to nemaju pokriće te licemjeri - kaže Edith Kolar.
Svojoj kćerki rekao je stoput: Kim, želim da do svakog svojeg cilja u životu dođeš na pošteni način, i samo tako i nikako drugačije. Edith je sudskim putem tražila je nakon razvoda plaćanje alimentacije za Kim.
Kada je vidjela da su se u posljednje vrijeme Marko i Kim zbližili, povukla je tužbu i odustala od svih potraživanja. Sudbina je htjela da je plavu kuvertu u kojoj je upakirano bilo Rješenje o odustajanju od tužbe stiglo na dan nesreće.
- Nikolina mi je javila što se dogodilo. Kroz misli mi je prošao čitav naš život. Briznula sam u plač i nisam se mogla sabrati. Umjesto da ja tješim Kim, ona je tješila mene. Pokupila je Markov karakter, vrlo je jaka - kaže majka Edith.
- Iz svake nesreće moramo izvući ono najbolje. Želim da iz ove nesreće moj tata izvuče život, jer mi mora dati ono što nisam imala u djetinjstvu - oca. Posljednji puta čuli smo se prije tjedan dana. Zvao je iz Afganistana. Prvo me pitao za ocjene. Dogovorili smo se da ćemo šetati Karlovcem danima i pričati.Nakon njegova dolaska sve je nekako trebalo sjesti na svoje mjesto - priča Kim Pavković.
Strastveni sportaš
Pogledala je prema majci i rekla: Tata će preživjeti. Zajedno smo prošle mnogo teških trenutaka. Izdržat ćemo i ovo.
-Prošlo ljeto Marko i Kim bili su na ljetovanju u Istri. Izbila je neka razmirica i strašno su se posvađali. Satima sam telefonski razgovarala s oboje. Konačno su se pomirili. Jednostavno su si morali reći što ih je tištilo, tako sam to shvatila i u to ih uvjerila. Kada sam ih promatrala kako se zbližavaju nakon toliko propuštenih godina, mojoj sreći nije bilo kraja - kaže Edith.
- Ovakva nesreća za svakoga je strašna, za Marka će biti pogotovo jer je bio sportaš. Nogomet mu je bio strast. Formu za Afganistan nabijao je vozeći bicikl Ozljem. Obožavao je sportske aktivnosti - pričaju majka i kćerka. Njegova druga kćerka Inja zna da je tata teško stradao, a majka Nikolina skuplja snagu da joj kaže da je izgubio obje noge.
Prijatelji zovu i plaču
- Nema niti jednog razgovora, a da u njemu ne spomene Inju. Teško nam je svima. Prijatelji nas zovu i plaču. Ne mogu vjerovati što se dogodilo. Bio je vojnik cijeli život, otkako se 1991. priključio Tigrovima - priča Nikolina Pavković koja se od Marka razvela prije godinu i pol dodajući da Inju doslovno obožava.
Na pitanje kako će Marko sve ovo podnijeti Nikolina je kratko zašutjela, pa prozborila: Teško. - On je cijeli život sportaš. 30 godina on igra nogomet. Bit će jako teško - smatra Nikolina Pavković. Prisjeća se da joj je rekao da se boji da ne postane invalidna osoba.
- Nije on čovjek koji se bojao smrti. Bojao se da ne strada i ostane invalid. Ni pod koju cijenu nije želio da se dogodi da bude nekome na teret. U ratu je prošao strašne stvari, bio je i ranjen u ruku. Na sreću, to sve na njega nije ostavilo psihičke posljedice. O tim stvarima nije volio pričati. Imao je neku svoju ladicu u koju bi pospremio ružne stvari - ispričala je Nikolina Pavković.
Dr. Majerović: Satnik je jak i oporavak ide dobro
- Satnik Marko Pavković dobro se oporavlja nakon višesatne operacije tijekom koje su mu amputirane obje noge do iznad koljena nakon teške prometne nesreće i pri svijesti je - kaže prof. dr. Mate Majerović, predstojnik Klinike za kirurgiju KBC-a Zagreb koji je obavio ovu složenu operaciju.
Naglašava da je srećom Pavković vrlo istreniran i ima jak organizam pa i oporavak unatoč kontuziji srca i velikom gubitku krvi, zbog kojeg je u bolnicu dovezen u stanju tzv. hemoragijskog šoka, teče dobro. Već jučer pružena mu je i psihološka pomoć, a nakon što se oporavi od ove teške operacije krenut će na rehabilitaciju. Satnika Perkovića jučer je posjetio i ministar obrane Branko Vukelić. Ministar tvrdi da usprkos tome što je potresen svime što mu se dogodilo, satnik Pavković drži odlično, vojnički. Prema njegovim riječima, MORH i Oružane snage dat će mu veliku potporu i sada i ubuduće. (G. J., K. Ž.)
'Legendi' su kćeri na prvom mjestu
OZALJ - Marko je predivan čovjek, otac , nogometaš i prijatelj. Svi smo u klubu pogođeni ovime što mu dogodilo. Koliko je dok je trenirao bio omiljen među suigračima najbolje govori to što ga nismo zvali imenom, već nadimkom “legenda”. Mogu vam govoriti o brojnim njegovim osobinama, ali nekako mi je najupečatljiviji odnos prema kćerima. Na stranu problemi koje je imao sa suprugama, svima nam se mogu dogoditi takve situacije, ali njegove djevojčice uvijek su mu na prvom mjestu - rekao je o Marku Pavkoviću njegov bivši suigrač iz ozaljskog NK Zrinski.
Ima pravo na odštetu kao da je stradao u Afganistanu
Hoće li Ministarstvo obrane nakon tragičnog slučaja satnika Marka Pavkovića morati postrožiti uvjete prijevoza vojnika koji se vraćaju iz misije u Afganistanu?
Prema sadašnjem propisima, matične postrojbe osiguravaju prijevoz svakom vojniku do lokacije koju želi.
To ne mora biti njegova kuća, već bilo koja lokacija koju navede. Satnik Pavković tražio je da ga odvezu nedaleko od vojarne Pleso, gdje ga je čekao rođak s njegovim Golfom s kojim je poslije krenuo kući, a sve je tragično završilo na Mostu mladosti. Osim toga, svaki vojnik koji to želi može i prespavati u vojarni na Plesu.
Iako je razumljiva želja vojnika da se nakon šest mjeseci što prije vide s bližnjima, trebalo bi razmisliti o striktnom propisu da se vojnike službenim prijevozom doveze do njihova kućnog praga. Nakon napornog puta i u želji da što prije stignu kući, vojnici sjedaju u svoje automobile i tragične situacije su moguće, posebno ako putuju izvan Zagreba.
Iako je stradao na putu kući, izvan vojarne, satnik Pavković prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ipak ostvaruje pravo na punu odštetu kao da je stradao u Afganistanu, a koja iznosi 600.000 kuna. Osim toga, ima pravo na jednokratnu pomoć te druga materijalna prava. U Ministarstvu obrane tvrde da će mu pomoći tijekom cjelokupne rehabilitacije, a teoretski postoji mogućnost da ga se nakon oporavka i zaposli u Oružanim snagama ili MORH-u, što će ovisiti o njegovim osobnim željama. (Krešimir Žabec)
