Film “Red Tails” avijatičarski je akcijski spektakl temeljen na istinitoj sudbini takozvanih letača iz Tuskageeja, jedinice američkih pilota crne rase koji su se tijekom 2. svjetskog rata borili i protiv Nijemaca i protiv institucionalnog rasizma u američkoj vojsci.
Ti piloti smješteni u Italiji 1944. bili su izloženi najgoroj segregaciji, dobivali su najgoru opremu i najjednostavnije zadatke. Ipak - predano su ratovali za zemlju koja ih je ponižavala, nametnuli se letačkim učinkom i stekli nadimak “crveni repovi”.
Bez ambicioznosti
Priču o letačima iz Tuskageeja George Lucas je htio producirati još devedesetih godina, sa Samuelom Jacksonom u glavnoj ulozi. Tijekom godina projekt je stalno odgađan, sve dok Lucas film nije na koncu producirao po scenariju Johna Ridleya i Aarona McGrudera, a u režiji debitanta Anthonyja Hemingwaya.
Ono što je na početku trebala biti ambiciozna epopeja o borbi Afroamerikanaca za afirmaciju na koncu se pretvorilo u nepreuzetni avijatičarski spektakl. Samo po sebi, to ne mora ni biti loše. No, ono loše je da “Red Tails” nisu ni politički ambiciozni, ni nepreuzetni akcijski film: nažalost, “Red Tails” su najviše i ponajprije kolosalna budalaština.
Publika videoigrica
Likovi crnih letača grubo su karakterizirani i svi jedan drugom nalik, a sam skript musaka je sastavljena od sloja naivnih akcijskih prizora i sloja patetičnih govora. Po pompoznom patosu “Red Tails” se nalazi na onoj skali koju je partizanski film napustio sredinom pedesetih.
Što se same akcije tiče, ona je u režiji mlađahnog Hemingwaya potpuno prilagođena publici videoigrica. Junaci pritišću joystick, a pred njima sve eksplodira, scenarij ne haje ni za minimum uvjerljivosti, a scene u zraku možda bi i bile efektne da su u 3D-u: u današnjoj eri, međutim, gledati zračni spektakl koji je 2D čini se potpunim anakronizmom.
Pored svega ostalog, “Red Tails” je i politički iritantan film.
Zemlja koja ih prezire
Junaci filma, naime, ratuju za zemlju koja ih prezire i za vojsku koja im ne dopušta ući ni u zajedničku kantinu. Svejedno, oni u filmu bez truna sumnje ratuju za američku zastavu i jedino čemu teže jest da ih pohvale dojučerašnji ugnjetavači. Mislim da će se postkolonijalna kritika dobro zabavljati masakrirajući Lucasov i Heminwayev film po kojekakvim simpozijima.
“Red Tails“ je jedan od najglupljih filmova koje sam vidio godinama unazad, a jedino što je u filmu zanimljivo jesu lokacije. Kako je film sniman u Istri, junaci Mustanzima lete iznad Mirne i Učke, Motovun i Rovinj “glume” talijanske gradiće.