Što je autora “Priručnika za hodače” dovelo na prosvjed u Varšavsku?

- Isto ono što je tamo dovelo i tisuće drugih građana - bezobzirnost, vulgarnost i gramzivost ekipe sačinjene od kojekakvih poduzetnika, političara i kriminalaca koji punih dvadeset godina teroriziraju ovaj grad i njegove građane.

Koji trenutak je presudio da se pridružiš prosvjedu?

- Pa onaj trenutak kad je gradska vlast poklonila privatniku dio Varšavske ulice, dakle javnog prostora, da ga na trošak građana pretvori u prilaz privatnom dobru.

S tobom je i obitelj. Što vi branite prosvjedom?

- Moram napomenuti da se moja uža obitelj sastoji od troje tvrdoglavih individualaca. O situaciji u gradu često razgovaramo, ali je odluku da se pridruži prosvjedu donio svatko za sebe. A što branimo? Pokušavamo spriječiti to da nekom kretenu u skoroj budućnosti ne padne na pamet na Zrinjevcu sagraditi trgovački centar, ili niz urbanih vila, što je vrlo moderno posljednjih godina. Ili možda kakav golf-teren, zašto ne, u ovoj jadnoj zemlji sve je moguće.

Kako ste svom prijatelju njemačkom književniku Clemensu Meyeru objasnili što se u gradu događa?

- Vrlo jednostavno. On je iz Leipziga, gdje se također mnogo gradi. Upitao sam ga može li zamisliti da gradonačelnik Leipziga dio Nikolaistrasse, koja je pješačka zona, pokloni nekom privatniku da radi s njom što hoće, i to o trošku građana. Clemens mi je rekao da izmišljam, da je takvo što nemoguće, čak i u Hrvatskoj.

Književni ste kroničar grada kakav je nekada bio. Kakav je danas?

- Ovako: fasade u centru su uređenije, parkovi isto tako, no čini mi se da je grad primitiviziran. Zanimljivo je da je Hrvatska imala predsjednika građanina, a da Zagreb još nije imao gradonačelnika građanina. Došlo je vrijeme da izaberemo takvog gradonačelnika. Ne znam je li sadašnjem gradonačelniku ostalo dovoljno lucidnosti da shvati da je zbilja krajnje vrijeme da ode. Nema ama baš nikakvog smisla da ostane. Neka da ostavku, bit će lakše i njemu i nama.

Jesi li primijetio da su šaptom pala kultna okupljališta kao Zvečka?

- Jesam, ali sam primijetio i to da su Zagrepčani davno prije nestanka prestali zalaziti tamo. Osobno ne žalim za njom. Zvečku osamdesetih nije činila njezina unutrašnjost, šank i oni visoki stolci, već mi koji smo se okupljali u njoj i ispred nje.

Kakvo je tvoje mišljenje o investitoru Tomislavu Horvatinčiću?

- Ne poznajem ga, niti imam ikakvo mišljenje o njemu. Znam da su statičari imali gadnih problema s gradnjom T-com tornja u Savskoj jer je prvotni projekt napuhan za četiri, pet katova, što je, naravno, našem vrlom investitoru donijelo pristojnu ekstra lovicu, od koje je mogao kupiti još nekoliko finih košuljica.

Zabrinjava li te eventualna sudbina 1500 građevinaca koji bi mogli ostati bez posla, 600 koji bi radili u objektu i gradsko plaćanje 43 milijuna eura plus odšteta?

- Ne vidim kakve veze ima Varšavska ulica sa sudbinom tih ljudi. Neće valjda biti da će rampu graditi 1500 građevinaca, a da će na njoj kasnije raditi 600 ljudi. Tu nešto ne štima, zar ne? Opet nas netko pokušava povući za nos, prodati nam lažnjak.

Imaš li osjećaj da je SDP-ova gradska politika i vas prosvjednike strpala u Trojanskog konja kako bi srušila Bandića?

- Može biti. Politika je parazitska djelatnost. Uvijek će se nakačiti na nešto i pokušati ušićariti na tome. Tako i sada. Lako je moguće da na vjetru iz Varšavske gradski SDP-ovci dižu jedra za neki svoj manevar, no to ne govori ništa o prosvjedu samom. Čini mi se da je sam prosvjed posve čist. Neka takvim i ostane.

Što se novo piše? Tvoj dnevnik o “kufer revoluciji” bio je vrlo čitano štivo?

- Radim na novom romanu. Zanimljiva je ideja o dnevniku, razmislit ću o tome.