ZAGREB - Dabi je “pao” jer je bio presiguran, opustio se. Kad te novci zavaljaju, što dalje ideš to manje paziš.

Tako “pad” makroa Slobodana Dubajića u nedjelju, 20. prosinca, kojeg policija smatra organizatorom prostitucije po nekim zagrebačkim hotelima, objašnjava jedna od djevojaka. Jedna od onih koja je na pozive Dabinih klijenata odlazila u Westin, International, na kućne tulume u kuće, stanove, kafiće.

Bešekrova riječ dana: PROSTITUCIJA

Prema policijskoj knjigovodstvenoj računici, prema izjavama djevojaka i njihova makroa, 55-godišnji menadžer najstarijeg zanata na svijetu ove i prošle godine “inkasirao” je 1,8 milijuna kuna. Kad bi pred Westin, International ili neki drugi zagrebački hotel stigla Lancia Dedra ili crni Thesis, bio je to siguran znak da je stigao još jedan poziv Dabijevim “curama”.

Nina, kako su se često zvale neke od tih djevojaka, pa se tako nazvala i naša sugovornica, pristala je ispričati dio onoga što se zbivalo iza četiri zida hotelskih soba, na momačkim večerima, “tulumima”. Nijedno ime Nina nije željela prevaliti preko usta, samo je rekla da je među njezinim klijentima bilo i nogometaša. Na pitanje jesu li to bili nogometaši Dinama, netko od “Bilić boysa”, zastala je:

- Ne, ne, imena ne smijem reći. Ajde dobro, jedan kojem je karijera u usponu. Stranci koji su upali momčad -nasmijala se i nastavila: - Tražili su nas i nakon svake utakmice, pogotovo kad dobro prođe. Ali, ne po hotelima. Uostalom, nikad ne pitaš gdje si i kod koga. Što manje znaš, to je bolje - kontrolirano nam Nina iznosi svoja iskustva s klijentima.

Jedini ili dodatni posao

Ona nije bila poput nekih djevojaka koje su radile za Dabija, koje su radile praktički svakodnevno od pet popodne do pet ujutro. Ostatak dana su se odmarale, spavale.

Poslodavac je prema djevojkama bio galantan. Častio bi ih ručkovima, išli bi po kafićima. Nina tvrdi da je mogla birati hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu. Ona je za razliku od djevojaka iz Srbije imala stalan posao, obveze, zbog kojih je odlazila jednom do tri puta tjedno po pozivu k klijentima. O tome kako funkcionira hotelska prostitucija u Westinu, Sheratonu, Antunoviću, opisala nam je:

- Najlakše je kad ideš kroz garažu jer možeš direktno do sobe i ne može se skužiti. To je obično kad klijent ne zove preko recepcije, nego izravno. U Westin je problem ući kad te ne naručuju preko recepcije. Zaustavljaju te, pitaju kuda ideš. Ako te ne puste, prođeš kroz garažu - otkriva male tehnike pristupa Nina. Kazala nam je kako je osim, Ivana Šarića, uhićenog recepcionera koji je dobivao 50 eura po narudžbi, bilo još dvoje-troje ljudi koji je nikad ništa nisu pitali i dodala da naprosto nije istina da u hotelima ništa nisu znali. Klijenti bi se, kaže, rijetko spuštali do recepcije, jer se ne žele slikati s prostitutkama. Nina je svoj zadnji posao odradila u Internationalu, posljednjeg “radnog” vikenda prije uhićenja prošle nedjelje.

- Ušla sam sa strane. Bili su neki direktori iz Zeptera, ne znam kako se zovu. Gledaj, ja za više od 90 posto ljudi ne znam kako se zovu niti me zanima tko su i što su. Neka su mi imena rekli u policiji, jer meni to i nije bilo bitno.

Prohtjevi poslovnih ljudi

- Dođeš, odradiš svoje, 100 eura je sat i odeš. Na to se više “furaju” ove cure sa strane, iz Bosne i Srbije, one su znale više o klijentima, tko je koja faca, jesu li nogometaši, političari, estradnjaci, televizijski voditelji, koliko tko ima love. Cure izvana pate za tim, što veća ličnost to bolje. Uostalom, ja se s njima baš i nisam nešto družila. Kad bi nas Dabi pozvao negdje na piće ili ručak ili kad bi se srele u autu nakon obavljenog posla, nešto bi popričale, recimo meni je bilo dobro, ovaj je zaj... Više su se družile cure izvana koje su dijelile isti stan. I nije nas bilo sedam kako se pisalo u novinama. Bilo je puno više cura jer su neke odlazile, druge su dolazile. I nisu bile manekenke, osim ako se pod tim ne smatra fotografiranje za vlastite potrebe. Sve su dobro izgledale, neke su bile “napucane” silikonima - kaže Nina.

“Cimamo” je da nam otkrije ime direktora klijenta iz Zeptera, no ona tvrdi da ne zna i priča nam o drugom klijentu večeri prije nego joj je na vrata pokucala policija.

- Znam da jedan od te četvorice koji je zvao ima teretanu u Zagrebu. Gle, ak’ sam bila s dvojicom-trojicom za sat, onda je to cijena “po glavi”, a ne po satu - priča nam Nina.

Te večeri nije bilo posebnih zahtjeva. Doslovno, klijenata ima svakakvih, kazala nam je Nina. Što žele, čemu udovoljava, a što odbija, kako izlazi na kraj s onima koji pretjeraju otkriva:

- Poslovni ljudi imaju posebne prohtjeve. Lakše je raditi s recimo tako običnim ljudima, strancima, nego s našim poslovnjacima, a uglavnom su to menadžeri iz većih ili manje poznatih tvrtki, direktori, vlasnici autokuća, one koji naša sugovornica označava kao srednji stalež, koji jesu netko i nešto, ali baš i nemaju previše.

- Ako je imao loš dan na poslu pa te tada nazove, onda znaš da si u k... Padaju mu na pamet perverzne igrice, sado-mazo, dominacija, sve ono što ne može doma napravit ženi ili se iživljavati na ljudima na poslu. Imaju svoje prohtjeve, hoće da im budeš sluškinja, žele štipaljke za ovo, ono, uf, to je malo bed pričat - kaže Nina i otpija gutljaj pive, pa nastavlja:

- Sve to može ići do određene granice. Naprosto, kad počne boljeti kažeš da prestane. Granicu ne smiju preći. Meni nije bio problem u pola posla reći, hoćeš da dođe on i j... će ti sve po spisku. Ma gle, neće on njemu ništa napraviti, ali neće mu više poslati nijednu curu - kaže. A stranci:

- Strana klijentela nema tolike zahtjeve kao naša. Dođe, ispuca se i to je to. Ne traže protuusluge, bilo što drugo. Mnogo su kulturniji i uljudniji od naših ljudi. Ti si došla, radiš to, nema zaj... vrijeđanja, toga nema.

Neki naši naručivali su za cijelu noć. Uđeš kad su pijani, nadrogirani, po pet dana nisu spavali od bijeloga, uzmu te na cijelu noć i u biti će te zajebavati. De ovo, ono, ja ne mogu ti si kriva, zašto nisi obukla ovo ili ono. Milijun zašto i zato.

- Imaš para, imaš. Došla sam, plati, to je to. Ako ćeš me ponovno zvat bilo je dobro, ako ne sve pet. Nina je, tvrdi, uglavnom odbijala brojeve klijenata, već je posao dogovarala s Dabijem. Ona to objašnjava ovako: - Svakoj curi nudi se broj telefona. Tvoje je hoćeš li ga uzeti ili ne. Ako mu se digne, zvat će te, zaj... Bolje ne. Ako te treba, zvat će te preko njega. Dabi je znao da cure izvana uzimaju brojeve i dogovaraju posao mimo njega, ali on je to tolerirao. Nina tvrdi da je isplata bila redovita, da nema govora o tome da su neke djevojke bile otete i prisiljavane na prostituciju.

Policija Dubajiću za petama

Kako je Slobodan Dubajić već bio čovjek s dosjeom makroa, pitali smo Ninu i kako je funkcionirao taj posao pokraj čuvara zakona. Otkrila nam je: - Oni su znali, pratili su ga i da nije pao sad, pao bi sigurno za tri ili četiri mjeseca. Prošlo je dosta dugo i od Zadra, tako da se on opustio. Policija je pratila, imali su dokaza. Kad su me dovezli u Heinzlovu, rekli su mi: “U toliko i toliko sati bila si na tom i tom mjestu, taj i taj auto te pokupio i odvezao na to mjesto. I nije bio blef. Rekli su mi vrijeme kad sam ga zvala i rekla mu: “Evo gotova sam. Idem doma!”. Imali su dokaza na tone - kaže Nina.

No, nitko od njezinih susjeda u nedjelju navečer nije znao da je u višekatnici u kojoj stanuje policija bila zbog nje u zgradi.

Odvezli su je bez mnogo buke, nakon prospavane noći u policijskoj jedinici za zadržavanje i priznanja pred sutkinjom za prekršaje puštena je. Slobodan Dubajić do daljnjega će ostati u Remetincu. Makro s bogatim međunarodnim iskustvom može razmišljati koliko mu je opuštenost u poslu ili neki drugi razlog kriv što je opet iza rešetaka.

Nina se u međuvremenu vratila kući. Starom poslu, kaže, neće. Uz stalni posao potražit će još neki, čula je da se konobarice dosta traže. Na pitanje kako je i zašto ušla u sve to ima svoje objašnjenje.

- Počela sam zato što sam morala. Kad nemaš više izlaza, imaš posao, imaš sve, ali nemaš više izlaza. Posudiš, hoćeš vratiti, nemaš čime vratiti. U dugovima si, nemaš više kud, a moraš se izvući iz toga. Životni problemi, ajmo tako - kaže dok otpuhuje dim cigarete i preduhitruje nam odgovorom pitanje:

Prvo - neprimjetna provjera

- Nije ni droga, ni alkohol, jednostavno obiteljski razlozi. Naprosto dobiješ kontakt osobe kod koje možeš riješiti se problema, ajmo tako reći. Nazoveš, javiš se, ja sam ta i ta, dobila sam broj, mogu li probati. Možeš probati, pa ako ide, ide, ako ne ne. Skoro tri godine tako nešto, otprilike. Njegov broj sam dobila, njemu sam se javila i nakon dva-tri dana sam počela raditi. Našli smo se u gradu, sjeli i popričali k’o ljudi. Moraš ovo, ono. Ako ti ne paše možeš otići, ako hoćeš, možeš raditi. Čak možeš birati s kim želiš raditi. Normalno, provjeri te na neki svoj način, ja to ne znam. Prvo ideš na probu, prvo prijatelji, ljudi s kojima je on dobar. Nova cura, pa ono znaš, prvo prijatelji, pa klijenti. Nisam odmah počela s hotelima. Kad ideš na prvi posao i on kaže dotjeraj se, obuci, takvi i takvi su ljudi, naravno da ćeš obući seksi čarape, čizme. Izaći ćeš s malo odjeće, ajmo tako reći - kaže Nina.

Susretala klijente ‘na špici’

Noćni posao nikad se nije susretao s dnevnim, osim što je na redovni jednom zakasnila, no bila je nasmiješena iako je jedva savladavala san.

Opasnost da ju na redovitom poslu zateknu klijenti nije bila izvjesna. Ona pak neke od njih jest u gradu, na špici, same, neke u šetnji sa suprugama, djecom.

- Ako te pozdravi, odzraviš, ako ne prođeš. Nećeš mu se valjda pred ženom i djecom javljati i reći: “Hej, bok!” To je naprosto tako.

Nina nam je rekla kako su policajci u Heinzelovoj prema njoj bili korektni. Otkrila nam je kako je bila i striperica na momačkim večerima, na nekim kućnim zabavama i kako su ih pozivali i policajci. - Kako znaš da su policajci? Zar su bili u odori, pokazali značku? - provociramo. - Ma ne, kaže ti se kod koga ideš. Ne, nisu tad bili u odori, ali neke sam u odori vidjela u gradu!

Da Ninina priča u tom dijelu nije neutemeljena svjedoče i neke interne policijske istrage. Dvojica rukovoditelja zagrebačke policije prije nekoliko su godina bila pod istragom interne kontrole zbog sumnje na vezu s prositutkama ili da su pogodovali organizatorima prostitucije.

Sve je ostalo na sumnjama, a obojica koji su tada bili na nižim rukovodećim mjestima u međuvremenu su promaknuti na više funkcije.