Pacijent je umro 21. siječnja 1924. godine u 18 sati i 50 minuta od posljedica moždanog udara nekoliko mjeseci prije svoga 54. rođendana. I devedeset godina nakon njegove smrti, okolnosti u kojima je umro sovjetski lider Vladimir Iljič Lenjin ne prestaju intrigirati znanstvenike. Lenjin je jedna od 13 važnih povijesnih osoba čiji medicinski karton u svojoj novoj knjizi “Diagnosing Giants: Solving the Medical Mysteries of Thirteen Patients Who Changed the World” analizira dr. Philip A. Mackowiak, profesor na Sveučilištu Maryland u Baltimoreu.
- Ova knjiga, baš kao i njezina prethodnica “Post Mortem”, istražuje povijest medicine kroz bolesti nekih od najutjecajnijih osoba iz prošlosti. Standardne biografije povijesnih junaka jedva da se bave njihovim zdravstvenim problemima. A u nizu slučajeva bolesti poznatih povijesnih ličnosti imale su izniman utjecaj na njihov život i nasljedstvo koje su iza sebe ostavili - pojasnio mi je prof. Mackowiak koji već 20 godina na Sveučilištu Maryland organizira konferencije iz kliničke patologije fokusirane na zdravstvene probleme poznatih povijesnih osoba poput Aleksandra Velikog, Mozarta, Ivane Orleanske, Beethovena, Darwina, Lincolna itd. Prošlogodišnja konferencija bila je posvećena Vladimiru Iljiču Lenjinu.
Na fotografiji: Mackowiak je istražio bolesti i smrti 13 slavnih osoba iz povijesti
Od čega je umro Lenjin, upitala sam.
- Ostaje zagonetka zašto je mlad čovjek kao Lenjin, koji je naizgled bio zdrav i s malo klasičnih čimbenika za razvoj cerebrovaskularne bolesti, mogao tako brzo oboljeti od fatalne ateroskleroze - rekao je Mackowiak. - Poznato je da je Lenjin patio od jakih migrena. Iako one na dugi rok mogu uzrokovati neurološke deficite, migrene rijetko kada mogu uzrokovati permanentnu hemiplegiju, odnosno oduzetost jedne polovice tijela. Ni po nekim drugim čimbenicima rizika Lenjin nije bio kandidat za cerebrovaskularnu bolest. Nije pušio, redovito je vježbao, a pio je samo u određenim prigodama. Sudeći prema autopsiji, nije patio od visokog krvnog tlaka - dodao je Mackowiak.
Prvi znanstvenik koji je dobio pristup tajnim sovjetskim dokumentima o Lenjinu bio je Dimitrij Volkogonov, a to istraživanje omogućeno mu je kao direktoru Instituta za vojnu povijest. Volkogonov je vjerovao da je Lenjin jednostavno bio “uništen teretom moći”. Prije Oktobarske revolucije Lenjin je njegovao literarne aktivnosti, odmarao se u planinama i vodio partijske prepirke u egzilu. To sigurno nisu bile najbolje pripreme za stres upravljanja novom vladom.
Je li stres uistinu mogao imati ulogu u Lenjinovoj preranoj aterosklerozi?
- Uistinu, njegova karijera revolucionarnog vođe uključivala je stres, čiju razinu malo tko od nas može i zamisliti. Primjerice, Lenjin je nekoliko puta bio meta neuspjelih atentata. Stres je, međutim, teško kvantificirati jer pogađa ljude na različite načine. Unatoč tome, sve je više dokaza koji ukazuju na to da je psihološki stres predispozicija za kardiovaskularne bolesti, posebice za aterosklerozu koronarne arterije baš kao i za cerebrovaskularnu bolest - pojasnio je Mackowiak te istaknuo jednu epidemiološku studiju nedavno rađenu u Japanu.
- Istražujući ulogu stresa zbog posla kod više od 6000 osoba, znanstvenici su otkrili da su muškarci koji rade pod velikim pritiskom tri puta češće izloženi riziku od moždanog udara od onih u čijim je radnim sredinama manje napetosti. Zanimljivo, taj učinak stresa u poslu nije uočen kod žena koje su bile uključene u studiju - istaknuo je Mackowiak.
On se osvrnuo i na obiteljsku povijest sovjetskog vođe.
- Lenjinov otac umro je otprilike u istoj dobi, a imao je slične neurološke probleme. Jedan brat je umro mlad od srčanog udara, a drugi od angine pektoris u dobi od 69 godina. Sestra je imala fatalni moždani udar u 71. godini života. Ovi podaci ukazuju na to da je Lenjin imao obiteljsku predispoziciju za aterosklerozu naslijeđenu po očevoj liniji. Ipak ne možemo donijeti konačan zaključak o tome - istaknuo je Mackowiak.
Među spekulacijama o uzrocima Lenjinove smrti spominje se i mogućnost da je to posljedica dugogodišnjeg razornog djelovanja sifilisa. Prema nekim teorijama Lenjin se sifilisom zarazio od jedne pariške prostitutke.
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg