One su mlade, atraktivne i elokventne studentice. Uvijek su nasmiješene i ljubazne, čak i kad imaju loš dan. Naučile su da svakome moraju pristupiti sa smiješkom i imati odgovor na svako pitanje. Predane su svojim fakultetima i obvezama koje nosi studentski život. Za nekoliko godina bit će diplomirane pravnice, ekonomistice i socijalne radnice.

Tijekom dana vode normalan studentski život, a navečer odijevaju svoje crne suknje, bluze, najlonke i najudobnije cipele na potpeticu. One su djevojke koje se brinu za posjetitelje Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u Zagrebu. One su garderobijerke i razvođačice publike zbog kojih je dvorana Lisinski omiljena destinacija brojnim posjetiteljima iz cijele Hrvatske.

Briga o posjetiteljima ovim je djevojkama bila samo jedan studentski posao. Prilika da zarade dodatni džeparac i da ne moraju za svaku sitnicu vući roditelje za rukav. No ono što je počelo kao tek jedan od poslova za ove je nasmiješene djevojke postalo sastavni dio života. U Lisinskom uče, večeraju, spremaju se za izlaske, druže s ostalim djevojkama, ali i mladićima i, najvažnije, ovdje opušteno mogu pričati o svim temama.

Lude za štiklama

- Joj, mislim da nema teme o kojoj još nismo razgovarale. Od faksa, dečki, šminke, odjeće do nekih trivijalnih stvari. Sve je došlo na repertoar - smije se Lani, buduća pravnica.

U Lisinskom posao ima 80 studenata, od kojih je 50 djevojaka. Muški dio ekipe zadužen je za ulaz i blagajnu te su smješteni u prizemlju, a djevojke su na katu. Ovisno o trajanju koncerta i domjenku poslije, djevojke provode zajedno i nekoliko sati.

- Svašta se zna dogoditi. Svađe, vikanje, ima svega. Samo probajte zamisliti što se sve može dogoditi kada zatvorite više od 20 djevojaka u jednu sobu - govori Ivana, na što samo potvrdno kimnem jer sam četiri godine provela u ženskom razredu i dobro znam o čemu govori.

Djevojke su me dočekale u svojim blokovima na garderobama. Spojile su stolice i sjele u krug oko mene. Stvarno sam se osjećala kao da sam na nekom školskom kružoku. Ali, samo jedan pogled na njih me razuvjerio. Sve su bile savršeno počešljane, lagano našminkane i u crnim suknjama do koljena. Debele crne čarape grijale su im noge, a stopala su im krasile crne salonke u raznim oblicima. Zaobljene, u špic, s otvorenim prstima, s manjom ili višom potpeticom.

- Većina nosi potpetice više od 10 cm. Kad je bal... Već dugo radimo ovaj posao, tako da nam je najnormalnije hodati na visokim petama. Problem je samo kada kupimo novi par pa nekoliko dana jaučemo i kukamo od boli. Ali nakon nekoliko dana dobro se razgaze pa možemo i trčati u njima - kaže Ivana.

Urednost je najvažniji uvjet za posao u Lisinskom na kojem inzistira Tomislav Kralj, voditelj prostora za posjetitelje, koji je zadužen za djevojke.

Znaju kako se postaviti

Kralj prije svakog događaja ima sastanak sa studentima na kojem prođe sve što trebaju raditi. Važno mu je da svatko zna za što je zadužen i da taj posao obavi kako najbolje može.

Pripremaju se garderobni brojevi, pregledava se dvorana, dogovaraju se pauze i vrijeme kada se nosi cvijeće. Pola sata prije početka koncerta sve mora biti spremno. Očekuje da su u svakom trenutku svi na svojim mjestima i da su uvijek ljubazni i pristupačni prema posjetiteljima.

- Jasno da nekada netko ima loš dan i da posjetitelji nekad nemaju strpljenja, ali uvijek im govorim da trebaju ostati prisebne i naći zajednički jezik s posjetiteljima. Ako dođe do problema koji ne znaju riješiti, uvijek sam tu i mogu me pozvati za zajedno sve riješimo - kaže Kralj, koji je pun hvale za svoje studente i studentice.

Djevojke u Lisinskom dijele programske knjižice, rade na preuzimanju i izdavanju garderobnih predmeta te smještaju publiku u dvoranu, a na kraju koncerta nose izvođačima cvijeće. Kad god je publika u dvorani, tu su i djevojke. One su prvi kontakt koji publika ima s dvoranom. Pružaju publici što god traže - od općih informacija o tome što je na programu i koliko program traje do pomoći da pronađu toalet.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg