ZAGREB - Pojava digitalnog videa i opća demokratizacija pokretne slike ostavljaju na film mnogo posljedica. A jedna od najzanimljivijih je novopropupali žanr “filmova nađenih snimaka”, izravno dijete digitalne ere i reality kulture.
Punokrvni horor
Nakon silnog uspjeha “Blair Witch Projecta” taj je žanr stvorio bar dva mala klasika - španjolski horor “(REC)”, te “Cloverfield”. Toj zgodnoj, maloj listi postmodernih kurioziteta sad se priključio i “Paranormalno”, komorni horor nađene snimke koji je 2007., u vlastitoj kući snimio izraelsko-američki filmaš Oren Peli.
Junaci “Paranormalnog” su Micah i Katie , mladi par koji živi u San Diegu.
Film počinje kad Micah kupi kućnu kameru kako bi noću registrirao nobične šumove koji se čuju u kući. Film progredira do punokrvnog horora jer Micahovo patroniziranje
Katie razbukta bijes duhova. Zanimljivo je gledati “Paranormalno” u tjednu kad u Zagrebu igra Von Trierov “Antikrist”, još jedan triler koji za junake ima izolirani par i tematizira muško-ženske odnose. Svaki na svoj način tematizira sukob arogantnog muškog racionalizma i “ženskog principa” intuicije i povezanosti s iracionalnim.
Potisnuti gnjev
Izraelčev se film čini tek kao metafilmska igra za strašenje: ali otkriva se kao pametan “prizor iz bračnog života”, i priča o ženskom potisnutom gnjevu.
