ZAGREB - Makedonski redatelj Aleksandar Popovski (r. 1969.) ponovno je uspio u Gavelli. Njegova režija “Peera Gynta”, posljednjeg komada u stihovima slavnog Norvežanina Henrika Ibsena, zaokružena je i inspirativna predstava.
Navodno ga čeka djeva
Potkraj 2007. Popovski je u Gavelli režirao Shakespearov “San Ivanjske noći”, kad je scena sva bila u crvenom suknu. Sad je u bijelom platnu, a scenografi su isti, produkt dizajneri NUMEN.
I ovu drugu predstavu makedonskog gosta krase poetičan ton i praktična scenska rješenja. “Peer Gynt” persiflira norveški mit, odnosno usmenoknjiževnu tradiciju, dakle i Norvežane kao takve. Niti nama se taj junak Peer Gynt ne čini baš udaljenim, pošto svoju junačku karijeru započne tako da pijan otme mladu na svadbi.
Potom kao bjegunac od zakona luta norveškom divljinom, gdje ga zaskaču trolovi, a poslije luta i svijetom, sve do Maroka, i mijenja zanimanja, sve do trgovca robljem, a to je i ljubavno putovanje, jer ga na kraju puta navodno čeka bajna djeva Solvejg. No, čeka ga, u stvari, smrt.
Diskretno satirično
Cijelo vrijeme nad njim visi majka Aase, koja ga progoni svojim željama i nakon što postane pokojna. Popovski je dakako sažeo tekst, čijih bi pet činova moglo uzeti i pet sati, a ovako je tri sata a da nije iz njega izostavio niti jedan dramaturški važan detalj.
Predstava je diskretno satirična, a u petom činu, koji krene nakon pauze, izrasta u, rekli bismo, filozofsku, ali opet neumoljivo uvjerljivu dramu o strahu od smrti.
Peera Gynta igra Ozren Grabarić, kojeg smo više puta istaknuli kao najboljeg novog karakternog glumca u našim teatrima. Sad je pak Grabarić odigrao junaka, doduše malko persifliranog, ali u glumačkom smislu jednako kategorijalnog.
To mu je donijelo silnu tremu, toliko da bi povremeno pobrkao naglaske u riječima, ali kako je predstava rasla, rastao je i on. Grabarić pokazao da je sazrio kao glumac, odigrao je tešku ulogu, s mnogo teksta, s mnogo korisno usmjerene energije, a opet skromno i suzdržano.
Obrijao je brkove
Usput rečeno, obrijao je brkove, koji su ga činili komično ruralnim. Majku je izvrsno odigrala gošća iz HNK Alma Prica, koja žudi za ovakvim ulogama i redateljima. Sjajnu je minijaturu odigrao Božidar Boban, a istaknuo se i Nenad Cvetko u više manjih uloga. Valja izdvojiti i lijepe, elegantne, u duhu predstave skrojene kostime Marite Ćopo, koji su najdominantniji sustav znakova na sceni. Skrojeni su od pamuka ili spleteni od vune, napravljeni po fizionomiji svakog glumca, tako da ističu njihove prednosti, ali i mjesto u predstavi.
