Svi srodnici Mabel Tolkien pripadali su Anglikanskoj crkvi, odnosno ovoj ili onoj protestanskoj crkvi ili sekti (metodisti, unitarijanci). Istoj je pripadala i obitelj njezina pokojnog muža. Stoga je ona svojim preobraćenjem na katoličku vjeru postala crna ovca. Obitelj je odbacila Ronalda (J. R. R.) i Hilaryja skupa s majkom. Neki rođaci više nisu htjeli s njima razgovarati. Šurjak Incloedon prestao im je davati malu novčanu pomoć. Djed Suffield više nije razgovarao s njihovom majkom, baka Mary Tolkien jednako tako. Baku i djeda Suffield posjećivali su isključivo u društvu tete Jane. Za Mabel Tolkien ulaz je bio zabranjen.

Kako im se kuća u kojoj su živjeli našla na popisu za rušenje, preselili su u novi stan, nedaleko od glavnog željezničkog kolodvora. Preživljavali su od oskudnih dividendi i rente što je ostala za Arthurom Tolkienom, glavom obitelji.

Utjeha u vjeri

Slobodne muškarce nije zanimala siromašna udovica s dvojicom dječaka, koje je tek trebalo podizati. Mabel je pronalazila utjehu u vjeri. Unutar Rimske crkve opredijelila se za oratorijansku zajednicu i crkvu Svetoga Dunstana, u predgrađu Edgbaston. Tolkienovi su se, stoga, i doselili blizu Svetog Dunstana. U blizini je bila katolička škola Svetoga Philipa, koju su polazili dječaci. U ocu Francisu Xavieru Morganu Mabel je našla najboljeg prijatelja, koji je njenim sinovima postao očinskom figurom. Donosio je radost i smijeh u njihov dom te postao, praktično, jedini muškarac koji im je redovito dolazio u goste. J. R. R. Tolkien je pohađao razred sa 50-ak učenika, u tipičnoj državnoj školi onoga vremena, namijenjenoj siromašnima. S neobrazovanim učiteljima, zbog nedostatka obrazovnog kadra. Ovdje je malo što mogao naučiti, osim đačkih nepodopština. Kako su joj djeca bila na prvom mjestu, majka ih je ponovno preselila. Ronald se vratio u prestižnu školu kralja Edwarda, no Hilary se nije uspio upisati. U njihovu domu bilo je svečano kada je Ronald primio sakramente svete pričesti i potvrde. No, te iste 1904. liječnici su otkrili da Mabel Tolkien boluje od dijabetesa. Medicina još nije poznavala inzulin, i bolest je nerijetko bila smrtonosna.

Kada je majka završila u bolnici, braću su razdvojili. Jedan se dječak, Ronald, preselio kod tete Jane u Brighton, a Hilary je ostao kod djeda Suffielda u Birminghamu. U lipnju im je majka izašla iz bolnice, i obitelj se opet okupila. Pomogla im je crkva, odnosno otac Francis, Velšanin, koji im je pronašao dvije sobe u kućici na imanju oratorijanske Kuće za bolesne i stare vjernike. Stanovali su u zaselku Rednal, u srcu Worcestershirea, koji je Ronalda podsjetilo na srazmjerno sretne dane u zaselku Sareholeu.

Život kod stroge ujne

Dana 14. studenoga 1904. majka se srušila pred voljenim sinovima, u dnevnoj sobi kućice u Rednalu. Šest dana kasnije preminula je u 34. godini. Dječaci su postali siročad. Stariji je imao dvanaest, mlađi deset godina. Već kao slavan pisac, Tolkien je 1941. svome sinu, a Mabelinu unuku, Michaelu pisao kako je majka bila lijepa i inteligentna. "Mnogo je patila u životu i razboljela se zbog progona kojima je bila izložena kad je prihvatila kršćanstvo", zapisao je, uvjeren da je umrla tako mlada baš zbog patnji i udaraca koje su joj nanijeli najbliži. Nedugo prije smrti, Mabel je skrbnikom svojih sinova imenovala - oca Francisa. A utočište im je ponudila ujna Beatrice, supruga Mabelina mlađeg brata Williama, koji je preminuo nekoliko mjeseci prije sestre. Bila je to stroga žena koja, "tipično engleski", nije pokazivala osjećaje, pa ni jasnu tugu za pokojnikom. U povelikoj, prostranoj kući s nekoliko praznih soba dječaci su dobili svoju veliku sobu, a ujna im je naručivala obroke. S prozora su gledali u samo srce Birminghama odnosno industrijske velesile, vidjeli su dimnjak na dimnjaku i beskrajan niz krovova.

Ronald je uživao u školi. Obožavao je jezike i ragbi. S prijateljem Christoperom Wisemanom upoznao se s "Beowulfom" i učio anglosaksonski jezik. Bez obzira na financijske poteškoće, otac Francis uspijevao je dječake svakoga ljeta poslati na kratki odmor. Slušao ih je i razumio da nisu sretni u hladnom domu ujne Beatrice.

Gospodin Faulkner, lokalni trgovac vinom, i njegova supruga primili su braću Tolkien u svoju prostranu kuću u ulici Duchess. Bili su prijatelji Crkve i priređivali glazbene večeri za svećenike. Tako su se u veljači 1908. dječaci oprostili od ujne Beatrice s kojom su živjeli pune četiri godine.

Kapetan ragbijaške momčadi

Na prvom katu te kuće, a ispod njihove sobe, stanovala je mlada i veoma lijepa Edith Bratt. Sa svojih 19 godina bila je tri godine starija od Ronalda. Njega je privlačila baš njena zrelost. U naslijeđe je dobila majčinu ljubav prema glazbi, i komad zemlje u Birminghamu, od koga se uzdržavala. Uljepšavala je večeri svim stanarima Faulknerovih svirajući na glasoviru popularne melodije i poznata klasična djela.

U početku, Edith i Ronald razgovarali su šapćući preko prozora, i katova. Zatim su se počeli sastajati i izvan kuće. Odvojeno bi se odvezli biciklima u neku čajanu u gradu i razgovarali satima. "Vaša majka i ja spasili smo jedno drugo od nevolja koje smo doživjeli tijekom djetinjstva", pričao je Tolkien mnogo godina kasnije vlastitoj djeci, njima četvero. Mladi je par tajio svoje prijateljstvo, koje je prerastalo u zaljubljenost. Sve dok otac Francis nije doznao za tu vezu preko vlasnice jedne od skrovitih čajana. Svome je štićeniku naredio da smjesta prekine vezu.

Krajem ljeta 1909. J. R. R. Tolkien odnosno Ronald pao je na prijemnom, i ostao bez djevojke. Budući pisac posvetio se sada školi kralja Edwarda. Postao je kapetan ragbijaške momčadi i osnovao đački klub čiji su se članovi sastajali u knjižnici ili u kavani Barrow's Stores. (Nazivao se Čajni klub, Barrovljevo društvo ili T. C., B. S.) Već kao srednjoškolcu trebalo mu je ekskluzivno muško bratstvo, koje će malo kasnije, na sveučilištu, postati slavni Inklinzi (Inkling, "Tintići"). Sljedeće godine prošao je prijemni i zaslužio stipendiju za koledž Exeter na Oxfordu. Tijekom čitave prve i druge godine na Oxfordu brojio je dane do svojeg 21. rođendana. Napokon, 2. siječnja 1913. napisao je pismo Edith, i nestrpljivo očekivao njen odgovor. Kada je stigao, Tolkien se skamenio. Njegova je Edith prekršila zakletvu vjernosti i nedavno se zaručila. On je sjeo na vlak za Cheltenham, a Edith ga je dočekala na stanici. Obećala mu je da će raskinuti zaruke i zaručiti se s njim. No, prije toga "morala" je primiti katoličku vjeru. Preobratila se početkom 1914., kada je i počeo Prvi svjetski rat. Zatim je pratila Ronalda od vojarna do vojarne, od jednog do drugog vojnog logora; on je, kao i mnogi drugi, napustio sveučilište i pridružio se postrojbama za obuku časnika. J. R. R. Tolkien i njegova Edith vjenčali su se 22. ožujka 1916., usred rata. Tri mjeseca kasnije, 6. lipnja, njegov je ratni brod pristao u Calaisu.  

Knjigu Michaela Whitea "Tolkien - biografija" ove jeseni objavljuje zagrebački nakladnik V.B.Z.

Kao student proučavao latinski i grčki te naučio drevni finski i norveški Tolkien je bio oksfordski student niže srednje klase s kojom se nisu miješali pripadnici više klase. Preživljavao je od stipendije. Po uzoru na oca Francisa, kome nije zamjerao strogoću, počeo je pušiti lulu. Mirišljavom duhanu dodao je pivsku pjenu. Iznad svega, marljivo je studirao zato što ga je istinski zanimala srednjovjekovna književnost i "egzotični" jezici poput islandskog. Priključio se debatnim društvima, Esejističkom i Dijalektičkom društvu. A najdraži mu je profesor bio dr. Joe Wright, koji se obrazovao uz rad, odnosno završio večernju školu i bio po formaciji praktično samouk. Wright je predavao komparativnu filologiju, a bio je autor "Udžbenika gotskog jezika". Uz njegovu pomoć, ali ponajviše samostalno, Tolkien je proučavao latinski i grčki te naučio drevni finski i norveški. Vrijeme mu je proletjelo, samo što se u mislima stalno vraćao dalekoj djevojci. Ronald se zaljubio u lijepu, tri godine stariju Edith Bratt. Ubrzo je doznao da dijele istu, tragičnu sudbinu. Edith je bila nezakonito dijete, a ostala je siroče nakon majčine smrti. Mladi je par tajio svoje prijateljstvo. Sve dok otac Francis, Ronaldov skrbnik, nije doznao za tu vezu. Zabranio mu je da viđa Edith ili da s njom razgovara, i to pune tri godine. Zahtijevao je od Tolkiena da se posveti prijemnom ispitu na Oxfordu. Krajem ljeta 1909. pao je na prijemnom i ostao bez djevojke. Pa ipak, i usprkos zabrani skrbnika, uspio je vidjeti Edith prije njene selidbe u Cheltenham. Kao dar za 21. rođendan kupio joj je sat, a od nje je dobio nalivpero. Zakleli su se jedno drugom na vjernost. Kad je otac Francis doznao za taj susret, zabranio je svaki kontakt između dvoje mladih

Željko Ivanjek