'Tuđman dao naftu, Karadžić - Knin'
Prema Virinu svjedočanstvu, Karadžić 1993. preko posrednika Miće Mihajlovića signalizira hrvatskom vrhu da je spreman razgovarati o "gospodarskoj suradnji" Zagreba i Pala, a Tuđman to prihvaća. Hrvoje Šarinić, bivši predstojnik Tuđmanova ureda koji se pojavljuje u filmu "Pad krajine", jučer je izjavio da takvog dogovora nije bilo. Dušan Viro ratnih je godina bio zamjenik načelnika Političke uprave MORH-a. Krajem 90-ih bio je glasnogovornik MORH-a, a nedavno je objavio knjigu "Slobodan Milošević - anatomija zločina".
Prema tekstu koji je prije dvije godine objavio tjednik Globus, Viro je i sam jednom prilikom sudjelovao u toj suradnji. Globus je, naime, objavio zapisnik sastanka od 4. siječnja 1994. u Kiseljaku, gdje je hrvatska delegacija, u kojoj su bili još i Ante Roso, Ivica Rajić i Vice Vukojević, prebačena preko Pala.
Na sastanku se sa srpskim pukovnikom Tolimirom dogovarala opskrba naftom okružene hrvatske enklave Kiseljaka, ali i opskrba naftom Republike Srpske, preko čijeg teritorija su cisterne propuštane.
Suradnja Zagreba i Pala svoj vrhunac je, prema Viri, doživjela sredinom 1994., nakon što je Milošević zbog Karadžićeva odbijanja plana Kontaktne skupine uveo blokadu granice Republike Srpske i Srbije. Hrvatska je tada, kaže Viro, davala gorivo, novac i repromaterijal za sjetvu u Republici Srpskoj.
Davor Marijan: To ne otkriva niži činovnik MORH-a Na tvrdnje Dušana Vire povjesničar Davor Marijan kaže: - Nema naznaka za takav (politički) dogovor između Tuđmana i Karadžića. Ne postoje indicije koje bi potkrijepile Virine tvrdnje. Da je to istina, ne bi 'toplu vodu' otkrivao nižerangirani činovnik MORH-a iz toga vremena. Konvoji s hranom, opremom i gorivom išli su preko Republike Srpske za hrvatske enklave u središnjoj Bosni, za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba tijekom 1993. i početkom 1994. godine, a Srbi su uzimali dio goriva i ostale robe za sebe, tako su 'carinili' te konvoje. (I. R.) |
Tomislav Krasnec

Na tvrdnje Dušana Vire povjesničar Davor Marijan kaže: - Nema naznaka za takav (politički) dogovor između Tuđmana i Karadžića. Ne postoje indicije koje bi potkrijepile Virine tvrdnje. Da je to istina, ne bi 'toplu vodu' otkrivao nižerangirani činovnik MORH-a iz toga vremena. Konvoji s hranom, opremom i gorivom išli su preko Republike Srpske za hrvatske enklave u središnjoj Bosni, za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba tijekom 1993. i početkom 1994. godine, a Srbi su uzimali dio goriva i ostale robe za sebe, tako su 'carinili' te konvoje. (I. R.)







