'Uspio sam zahvaljujući predsjedniku Općine Orahovica Stipi Mesiću'

Objavljeno: 02.09.2006

- Kad sam ja otvorio prvu privatnu benzinsku postaju u Jugoslaviji, nitko drugi to nije smio niti pomisliti, a kamoli pokušati napraviti - tim se riječima Tomislav Antunović prisjetio 1987. godine kad je u Brčkom u bosanskoj Posavini proradila njegova prva benzinska postaja.

Otad do danas Antunović je u Bosni i Hercegovini stekao nadimak "kralj nafte", a u Zagrebu je prije dva dana njegov prijatelj, predsjednik Stjepan Mesić, otvorio moderno uređeni shopping centar i hotel uz Ljubljansku aveniju. Objekt u kojemu je samo za stolce potrošeno oko tri milijuna eura kruna je gotovo 40-godišnje poduzetničke karijere čovjeka
 Tomislav Antunović financijski je pomagao kampanje svog prijatelja iz mladosti Stipe Mesića, ali i gradonačelnika Milana Bandića
koji je prije 63 godine rođen u selu Ulice pokraj Brčkog. Rođen je kao sedmo od osmero djece upravitelja poljoprivredne zadruge. Od malena su mu govorili da je sretno dijete.

- To se i pokazalo jer nikad nisam propao ni u jednom poslu - istaknuo je Antunović.

Za svoju obitelj kaže da "nije živjela siromašno, nego skromno". Na pitanje je li krenuo od nule, odgovara da u to vrijeme ionako nitko ništa nije imao naslijediti.

- Ni preko Save, u bogatoj Slavoniji, nije se imalo što naslijediti. Mogao ti je dopast kakav komad zemlje, a to danas ne vrijedi ništa - objasnio je Antunović koji je brzo shvatio da će sam morati potegnuti za sebe.

Čim se oženio, s nepune 23 godine, i on i supruga postali su gastarbajteri.

- Oni koji su u inozemstvo odlazili prije mene, znali su otići i ostaviti ženu s djecom na selu. Nas dvoje bili smo mladi, htjeli smo odmah početi zajedno stvarati nešto za budućnost, pa smo oboje počeli raditi - otkrio je Antunović.

Iako je završio školu za građevinskog tehničara, u zemljama koje su vapile za radnicima na "baušteli" Antunović nikad nije radio u struci. Umjesto teškog fizičkog rada, sna o novoj kući u rodnome selu i njemačkoj mirovini uz koju će provesti starost, Antunović je sebe zamišljao kao uglednog poslovnog čovjeka, vlasnika kamiona i tvrtke.

- Sjećam se prijevozničke tvrtke koja je bila pokraj one u kojoj sam ja radio u Beču i kako sam maštao o vlastitom kamionu. Posjetio sam je mnogo kasnije. Oni su ostali isti, a ja sam postao velik - rekao je Antunović.

Tomislav Antunović i predsjednik Mesić na otvorenju centra AntunovićSindikalni predstavnik

Umjesto jednog, njegova tvrtka ima 21 kamion. Za sebe kaže da je bio malo brži i okretniji od većine koji su tada odlazili na rad u inzemstvo, a znao je i prilično dobro njemački jezik. Nakon godinu dana provedenih u Beču preselio se u Njemačku gdje je izabran za sindikalnog predstavnika radnika iz bivše Jugoslavije. Putujući Njemačkom po sindikalnim sastancima, istodobno je tražio prilike za vlastiti posao pa je sredinom 60-ih otvorio prvu tvrtku. Glavni mu je posao bila trgovina, a 1968. je kupio autobus kojim je svoje dojučerašnje kolege vozio kući na odmor u Brčko i vraćao ih u Njemačku na posao.

- Sam sam vozio, a kako nije bilo autocesta, znao sam voziti po 24 sata u jednom smjeru i odmah se vraćati - naveo je Antunović primjer svoje upornosti.

Kad je jednom krenulo, više nije bilo stajanja. Dok je u Njemačkoj trgovao, u Jugoslaviji se okrenuo građevinskom poslu. Spletom okolnosti, prvi bageri i kamioni koje je kupio doveli su ga do tadašnjeg predsjednika slavonske općine Orahovica, a današnjeg predsjednika Republike Hrvatske.

- On je bio mlad gradonačelnik, a ja još mlađi poduzetnik. U to vrijeme nije bilo lako registrirati kamion ili bager pa smo mi obrtnici lutali od mjesta do mjesta kako bismo našli općinu u kojoj su nas voljni prihvatiti. U Orahovici se, zahvaljujući Mesiću, to moglo učiniti - rekao je Antunović koji je u Orahovici na sebe registrirao jedan kamion, na ženu bager, a na vozače koji su radili za njega ostale kamione.

Tadašnji mladi gradonačelnik i još mlađi poduzetnik ostali su prijatelji do danas. Antunovića je hrvatska javnost i upoznala tijekom kampanje Stjepana Mesića za predsjedničke izbore. Tada je naveden kao jedan od najvažnijih financijera kampanje.

- Nije to bilo financiranje, nego prijateljska pomoć, a mi smo prijatelji puno dulje nego što je on predsjednik - objasnio je Antunović.

Kuhinja novog hotelaRupe u zakonu

Njegov drugi veliki prijatelj iz svijeta politike zagrebački je gradonačelnik Milan Bandić pa se zbog toga već priča da će milijunaš iz Posavine potpomoći i moguću Bandićevu predsjedničku kampanju.

- Mogu samo reći da je kao čovjek zaslužio da to napravim - komentirao je Antunović i istaknuo da je u svom poduzetničkom radu naučio da posao najbolje ide kad ga političari puste na miru.

Redovito prepričava kako je u Italiji, tijekom jedne od brojnih kriza vlasti kad je vlada smijenjena nekoliko puta u godinu dana, talijansko gospodarstvo ojačalo i bilo četvrto po snazi u Europi. Antunovićeva je sudbina bila da je rođen u Jugoslaviji koja je bila sve osim naklonjena poduzetnicima.

- U vrijeme Jugoslavije raditi je bilo teško, ali ne i nemoguće. Uvijek je bilo rupa u zakonu koje su se mogle iskoristiti - dodao je. Jedna od njih omogućila mu je da otvori benzinsku postaju u Brčkom. Ideja o vlastitoj benzinskoj postaji prvi mu je put pala na pamet dok je jedne nedjelje pio kavu u Beču.

- Bila je nedjelja i ništa nije radilo, osim benzinske. Tada mi je sinulo da dok se svi ostali odmaraju, na benzinskoj se novac zarađuje 365 dana u godini.

Kako u to vrijeme nije ni on mogao razmišljati o benzinskoj u Jugoslaviji, prvu je otvorio u Austriji. Ušao je u ortaštvo s vlasnikom jedne uhodane postaje i izučio zanat. Iako se otad do danas njegov posao širio na različita područja, od hotela do tvornice namještaja, nafta mu je najvažnija.- Bavljenje naftom uvijek donosi dobar profit. Povremeno naiđe kriza, ali slijedi razdoblje kad se sve to nadoknadi - objasnio je predsjednik Udruge trgovine naftom i naftnim derivatima Hrvatske udruge poslodavaca te istodobno predsjednik istovrsnog udruženja u Bosni i Hercegovini.

U Hrvatskoj ga je 2000. CROMA proglasila poduzetnikom godine, a u susjednoj je državi dvije godine poslije primio menadžersku nagradu za životno djelo. U BiH drži oko deset posto tržišta nafte, a u Hrvatskoj je taj postotak znatno manji.

- Sad imam dvije države, iako iz nekih krugova znam čuti prigovore da zarađujem u BiH, a ulažem u Hrvatsku - izjavio je Antunović koji je 1992. otvorio benzinsku u Hrvatskoj.

U Sesvetskom Kraljevcu je pokraj benzinske sagradio i hotel, donedavno mu je tamo bio i ured, a tamo je i Antunovićeva tvornica namještaja koju je kupio 1993. godine.

- Najteže je zaraditi u proizvodnji. U taj sam posao ušao manje-više slučajno, nisam izgubio, ali nisam ni previše zaradio - priznao je Antunović.

I dok je ratnih 90-ih gradio prvu benzinsku postaju u Hrvatskoj, u rodne Ulice ušle su srpske snage te spalile Antunovićevo imanje i kuću na koju je bio posebno ponosan.

- Imao sam najljepšu kuću u bivšoj državi, s bazenom, solarnim pločama... Sad sam tamo napravio još ljepšu, jedino što mi to više nije kuća, nego vikendica jer tamo ne živim, nego se odlazim opustiti. Najčešće odlazim za vikende, ali za opuštanje rijetko ima dovoljno vremena. U životu uvijek nešto nedostaje. Oni koji mogu dugo biti na odmoru, nemaju novca, a oni koji imaju novca, ne mogu dugo biti na odmoru.  - zaključio je Antunović.

Samo na stolce u centru Antunović u Zagrebu je utrošeno više od tri milijuna euraApsolutna kontrola

On odavno zna kojoj skupini pripada. Iako godišnji prihod njegove tvrtke s oko 400 zaposlenih iznosi oko 400 milijuna eura, a dosad zarađeno premašuje ono što je planirao kad je odlazio u inozemstvo, o povlačenju ne razmišlja. I dalje sam sklapa poslove, a u tvrtki sve mora biti pod njegovim nadzorom.

Dva dana prije otvaranja novog hotela slike u raskošnom predsjedničkom apartmanu još su stajale na podu. Čekale su da direktor nađe vremena i odredi im mjesto.

- Mnogi menadžeri koje zaposlim, misle kako ću ja pustiti njima da vode posao. Oni imaju slobodu da vode svoj dio posla, ali ja želim imati kontrolu nad svim - istaknuo je Antunović.

Jednom je kupio dionice neke tvrtke, čak i zaradio na njihovoj prodaji, ali to ga uopće nije zadovoljilo jer nije mogao kontrolirati situaciju u tvrtki.

- Uvijek sam prvo sebe, a onda i svoju tvrtku držao pod kontrolom. Zato nikad nisam zastranio u nezakonitosti. Niti jedna moja tvrtka u gotovo 40 godina moga poduzetničkog staža nije bila blokirana niti jedan dan, nikad se nije dogodilo da radnik ne dobije plaću na vrijeme i sve državi i dobavljačima je podmireno - naglasio je Antunović.

Osnivač i stopostotni vlasnik tvrtke Antunović d.o.o. u Upravni je odbor, uz sebe, postavio još samo jednog člana: Miroslava Antunovića.

- Roditelji često imaju problema jer djeca ne žele raditi ono što i oni rade. Na moju sreću, ja sina i dvije kćeri nisam mogao otjerati od posla - otkrio je uspješni poduzetnik.

Svi troje rade u očevoj tvrtki, a u 33-godišnjem sinu Tomislav vidi nasljednika koji će ono što je on dosad napravio, još unaprijediti. U novouređenim upravnim prostorijama na Ljubljanskoj aveniji oca i sina dijele samo vrata između ureda.

- Kad smo dobri, onda su otvorena, a kad se posvađamo, zatvorena su - našalio se Tomislav.

Antunovićeva putovanja uključuju i redovite godišnje sastanke naftaških udruga, a zahvaljujući uspješnom lobiranju, uspio je u svoj netom otvoreni hotel s četiri zvjezdice dovesti kongres predstavnika europskih udruga trgovaca naftom. Zbog toga Antunović pršti samopouzdanjem.

'Hoteli su isplativiji od benzinskih crpki'

Trgovina, prijevoz, graditeljstvo, nafta, pilana, izrada namještaja... Sve su to djelatnosti kojima se bavio ili se još bavi Tomislav Antunović. Skakao je iz jedne u drugu prema trenutku, vlastitom nahođenju, a ponekad je presudan bio slučaj. Jedino što je bitno jest zarada.

- Ne volim raditi, a ne zaraditi - objasnio je odustajanje od natjecanja za koncesije za benzinske postaje uz autocestu nakon što je izračunao da mu se to ne isplati.

Trenutačno budućnost svoje tvrtke povezuje uz hotelijerstvo.

- Kad se napravi benzinska postaja, ona ima rok trajanja od deset, 15 ili 20 godina, a hotel može trajati i 100 ili 200 godina. S porastom standarda rast će i broj putnika, pa je ovo posao budućnosti - ustvrdio je Antunović koji se ipak još nije odlučio graditi na jadranskoj obali.


Top-lista bogataša rođenih u Posavini

Pavo Zubak, zastupnik Volkswagean i Audija za HrvatskuNajbogatiji hrvatski poduzetnik posavskoga podrijetla je Pavo Zubak, zastupnik VW-a i Audija za Hrvatsku. Njegov prezimenjak Zvonko Zubak obogatio se pak trgujući oružjem i naftom, a Tomislav Antunović samo naftom. Jozo Kalem, vlasnik Europetrola, isto tako pripada grupi Posavljaka koji su se obogatili trgujući naftom. I Ivo Krištić, vlasnik firme Rox, bavi se distribucijom nafte. Ivica Zovko, iako iz Žepča, također pripada krugu poduzetnika iz Posavine. I on se počeo bogatiti kad je izgradio prve naftne crpke. Zvonko ZubakMarko Pipunić, vlasnik osječkog Žita d.o.o., nova je hrvatska bogataška zvijezda posavskoga podrijetla, a  vlasnik je mnogih svinjogojskih farmi. Stipo Matić je pak vlasnik poduzeća M san koje se bavi uvozom kompjutora i kompjutorske opreme. Iz Posavine su i vlasnici poznatog poduzeća Feroterm, braća Šimo i Andrija Gudeljević, baš kao i braća Stipo i Anto Lucić, kamenoresci. Krugu bogataša iz Posavine pripadaju i braća Vlado i Josip Spaić. I oni su trgovali naftom, a danas su vlasnici Agrariacopa, nekoliko hotela, brojnih poslovnih prostora i izdavačkog poduzeća. Prema prometu i prihodima, svi oni pripadaju grupi najbogatijih Hrvata uopće. ( I. R.)


Vladimir Janković

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Doktori u bijelim kutama noćna su mora svakog djeteta, a cijepljenje je najmračniji scenarij koji neminovno završava u suzama. No, doktor iz sljedećeg videa nešto je sasvim suprotno. Pogledajte!

SA ŽITOM U PLODINAMA

Dobitnici nagradne igre sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada

Dana 15. listopada 2012.godine izvučeni su dobitnici u nagradnoj Igri Sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada.

LJUBAVOLOGIJA U PRAKSI

Kako živjeti u ljubavi?

Što ljubav doista jest? Kako je možemo svakodnevno živjeti? Kako odbaciti romantično, idealizirano shvaćanje ljubavi i prigrliti ono što ljubav istinski jest? Kako dopustiti ljubavi da nas osvoji?

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen