Bezazleni endemični vodozemac iz porodice glava-šica i zaštitni znak Postojnske jame, čovječja ribica (lat. Proteus anguinus), ni kriva ni dužna našla se u središtu skandala koji u posljednje vrijeme potresa susjednu državu. Dok lijeno migolji lokvama i bazenima u vlažnoj unutrašnjosti brda povrh Postojne, izmičući pogledima prvih sezonskih turista, niti ne sluti da se vani, na površini, lome koplja oko upravljanja njenim slovenskim staništem. Priča da bi nacionalno čudo prirode lako moglo dospjeti u šake stranog kapitala, odjeknula je poput bombe te vrlo brzo nadišla lokalne okvire.
Strah od stranaca
“Slovenci prodaju jamu u Postojni”, nedavno je u udarnom terminu vijest raspalila talijanska državna televizija RAI. Doduše, naslov nije u potpunosti točan, ali, s druge strane, nije ni jako daleko od istine.
Naime, zbog financijskih problema u kojima se nalazi koparski holding Istrabenz - odlučeno je da se proda Turizem Kras d.d., slovenski koncesionar Postojnske jame, koji je u 100-postotnom vlasništvu Istrabenza. Turizem Kras lani je s 1. siječnja dobio ugovor o koncesiji na 20 godina, što znači da će novi vlasnik, zajedno s tim društvom, ‘naslijediti’ i preostalih 19 godina koncesije na jamu koju godišnje posjeti preko 500 tisuća turista i koja svake godine osigura više od 10 milijuna eura prihoda.
S obzirom na zakone EU koji osiguravaju slobodu tržišta, na natječaj se mogu javiti i strane firme neosjetljive na specifičnost cijele priče, čega se Slovenci najviše boje.
Lokalno stanovništvo, ionako iziritirano činjenicom da Postojnskom jamom mimo javnog interesa uopće upravlja privatna tvrtka, ovu je vijest dočekalo na nož.
- Koncesija je vezana uz društvo, ne uz vlasnika. S društvom, novi vlasnik nasljeđuje i ugovor i to je sasvim legalan posao. Problem je što su takav model upravljanja i takvo trgovanje u prvom redu uopće omogućeni - objašnjava nam Jernej Knific.
Svi potpisuju peticiju
U ‘konspirativnoj tišini’ postojnskog kafića Bor Bar Jernej vrbuje svoje sumještane da potpišu peticiju kojom se traži promjena modela upravljanja jamom, ali baš ih i ne treba povlačiti za rukav - u samo tjedan dana, na papiru se našlo oko 1500 potpisa, a tome valja pribrojiti još oko 10 tisuća prikupljenih putem interneta.
Peticiju je iniciralo Društvo 23. april kojim predsjedava postojnski umirovljenik Jerko Čehovin. Udruga je dobila ime po lokalnom prazniku kojim se obilježava dan kada su partizani 1944. zapalili njemačko skladište benzina u Postojnskoj jami.
- I sam ugovor o koncesiji u početku je bio sramotan. Kao da je naplaćivanje ulaznica za jamu raketna znanost. Natječaj je izgledao kao da je pisan samo za Turizem Kras, odnosno Istrabenz. Kažu da se to, valjda, zove lobiranje, ali dao bi se tu naći još pokoji izraz. Po sadašnjem modelu, svaki od budućih vlasnika moći će, kada upadne u financijske probleme, dalje preprodavati državnu koncesiju, a naše nacionalno prirodno dobro i kulturni spomenik bit će predmet mešetarenja - ogorčen je Čehovin.
Preprodaja kulturnog dobra
Grad Postojna, koji broji oko 8 tisuća stanovnika, a cijela oblast s oko 15 tisuća ljudi, u dobrom su dijelu gospodarski ovisni o Postojnskoj jami. To je čudo prirode u 190 godina, koliko se turistički iskorištava, u Postojnu do sada privuklo oko 35 milijuna turista iz cijelog svijeta i špilja je, sa svim popratnim sadržajima, bila generator turističkog razvoja cijelog kraja.
U Društvu 23. april kažu da se broj posjetitelja od 1990. prepolovio te da zadnjih deset godina stagnira. Kako bi ovo prirodno i kulturno dobro zaštitili od daljnje bezočne eksploatacije i propadanja, traže da se Postojnska jama proglasi spomenikom prirode te da zajedno s drugim kraškim znamenitostima dobije status krajinskog geoparka.
Nadalje, Postojnska jama, zajedno s pripadajućim znamenitostima, trebala bi se transformirati u javni zavod, a u upravljanje bi svakako valjalo uključiti i okolne općine - Postojnu, Pivku i Cerknicu. Podršku inicijativi Društva 23. april dali su i predstavnici lokalnih vlasti, a među potpisnicima peticije je i sam postojnski župan Jernej Verbič. On je ovu prodaju usporedio s time da se, recimo, Grci zbog krize odluče prodati koncesiju za Akropolu. Prema Čehovinovim riječima, podržava ih i 16 parlamentarnih zastupnika. Za prvu ruku, pokušavaju se izboriti da se sama koncesija izuzme iz trgovanja društvom.
I država se uplašila pritiska javnosti - u početku su izjavljivali da bi miješanje u ovaj slučaj narušilo slobodu tržišta, a sada su krenuli s aneksom ugovora kojim se pokušava spriječiti mešetarenje koncesijom. No, pitanje je hoće li to prihvatiti druga strana koja se ima pravo pozvati na prvotni ugovor.
I država mogući kupac
U Turizmu Kras ne žele ništa komentirati, uz objašnjenje da je za izjave ovlašten samo direktor koji je, pak, nedostupan. U javnosti postoje spekulacije da će na natječaju sudjelovati i skupina lokalnih poduzetnika koja bi trebala osigurati da Postojnska jama ostane u domaćim rukama, a Čehovin ističe da postoji i mogućnost da se među ponuđače posredno, preko neke od svojih ‘paratvrtki’, uključi i država.
Procjenjuje se da bi realna cijena koju bi Istrabenz mogao inkasirati za Turizem Kras bila 15 milijuna eura, no to će, naravno, ovisiti o licitaciji.
U svakom slučaju, svi s nestrpljenjem očekuju otvaranje ponuda o kojima trenutno ovisi sudbina jedne od najpoznatijih i najposjećenijih jama u Europi.
To je kao da se prodaju Plitvička jezera
Kod same Postojnske jame, s obzirom da je još uvijek zima i sezona je tek počela, nema prevelike gužve. Restoran i okolni kafići su prazni, kao i veliko parkiralište. U bivšoj državi, ovo je bila obavezna destinacija za školske izlete djece iz cijele Hrvatske, a danas posjeti Hrvata ovise o individualnim aranžmanima i nisu toliko česti. Predimenzionirani Hotel Jama, koji se poput nekakvog golemog betonskog Bude naslonio na brdo, zatvoren je i oronuo. Restorani, suvenirnica, zlatarnica i drugi uslužni prostori u prizemlju zjape prazni, a mramor je zaleđen i opasno sklizak. U obližnjoj trgovini objašnjavaju nam da je predviđen za rušenje te da bi na njegovom mjestu trebalo niknuti novo hotelsko zdanje. Uz razglednice i čovječje ribice u raznim varijantama, iz preostalih otvorenih suvenirnica turiste vrebaju dječje slikovnice o “Zmajčeku”, “Jami” Bojana B. Bitežnika, prevedene na talijanski, ali ne i na hrvatski. Na naše turiste, očito, više ozbiljno ni ne računaju. Trgovci, pak, nemaju previše posla - recesija se, kažu, itekako osjeti. Obilazak Postojnske jame, koji traje oko sat i pol, za odrasle stoji 20 eura, a za djecu 10. Tu su još i dodatne cijene za razgledavanje staništa čovječje ribice i slično. U svakom slučaju, skupo čak i za slovenski standard, priznaje nam Leon Četrtič.
- Za obitelj s djecom to je najmanje 50-60 eura, plus benzin, plus ručak. Na kraju ne možete proći ispod 100 eura. Jako puno za jedan izlet - dodaje. O prodaji koncesije dijeli mišljenje s ostatkom stanovništva:
- Sramota. To je kao da kod vas prodaju Plitvička jezera - objašnjava nam Leon.
