ZeKaeM završava jednomjesečnu turneju na kojoj su Fabreova predstava “Car neuspjeha” i predstava tandema Jelčić-Rajković “S druge strane” gostovale u Parizu, u Théâtreu de Gennevilliers i nacionalnom teatru La Colline, a “Pismo Heineru Mülleru” u režiji B. Đorđeva u New Yorku. S Dubravkom Vrgoč, direktoricom kazališta, koje će u siječnju igrati 6. i 7. premijeru u ovojoj sezoni, razgovarali smo o njegovu pozicioniranju na hrvatskoj i međunarodnoj sceni.
Koliko je ljudi pogledalo predstave na turneju Pariz-New York-Pariz?
- Jako puno. U New Yorku je veliku posjećenost izazvala prva kritika u kojoj je istaknuto da se svaki put kad ZKM dođe u New York, a ovo je bio drugi nastup u La MaMi nakon Buljanove “Garaže”, nešto u kazalištu dogodi. U La Collineu su prvo mislili da nećemo napuniti veliku scenu i htjeli su nam dati manju. Nakon pregovora ipak smo dobili termin na glavnoj sceni koja je svako veče bila puna.
Novac iz Unije
ZKM je naše prvo kazalište koje je gostovalo u nekoj francuskoj nacionalnoj kući. Kako je došlo do poziva La Collinea?
- U Zagreb su, u sklopu priprema za festival “Hrvatska u Francuskoj”, bili pozvani francuski programatori kako bi pogledali desetak predstava i izabrali one koje žele da kod njih dođu. Ravnateljica pariškog Jesenskog festivala Marie Colline i direktor La Collinea Didier Juillard odabrali su “S druge strane”.
Kako pokrivate gostovanja, kao i osam premijera u ovoj sezoni, s gradskim budžetom od oko 16 milijuna kuna, od čega je samo milijun i šeststo za program?
- Gostovanja nam pokriva i država, ali novac dobivamo i od Europske komisije. Nedavno smo aplicirali za Prospero mrežu, neformalnu mrežu osam najvažnijih europskih teatara koja kao projekt traje pet godina. Prednost te mreže je što vam ona, osim novca, daje mogućnost da u ZKM dovedete najbolje redatelje, one koji dolaze na naš Festival svjetskog kazališta. Dakle, nadamo se da će Thomas Ostermeier doći u ZKM režirati Begovića, Krležu ili Marinkovića. Kad bi Ostermeier režirao Krležu, mislim da bi Europa hrvatsko kazalište gledala drugim očima.
Kriza u kazalištima
ZKM je gradsko kazalište, međutim vi njega vodite s ambicijama primjerenim upravljanju nacionalnim kazalištima. Ciljate li na drugo rukovodeće mjesto?
- Upravo mi počinje treći mandat, posjećenost nam je 90 posto i nemam razloga razmišljati o daljoj budućnosti. Moja ideja nije bila da naše kazalište bude alternativa zagrebačkom HNK ili DK Gavelli, već da napravim teatar koji je, iako u drugom prostoru, jednako bitan kao i nacionalno kazalište. Odlučila sam stoga izbrisati tradicionalne repertoarne barijere: tko kaže da mi ne smijemo igrati “Ledu” ako nismo HNK? Mi trebamo igrati sve što, osim što korespondira s vremenom, ide i korak ispred njega.
A živimo u vremenu, u stvarnosti koja je dobrano zagazila u kazališnu estetiku, i to onu teatra apsurda.
- Beckett i Ionesco su na repertoarima svjetskih kazališta odavno passé. Upravo stoga što je njihova poetika zaživjela na ulici te u javnom, političkom životu, postali su nezanimljivi teatrima.
Kako vidite budućnost zagrebačkog HNK u kojem traje neizvjesnost oko izbora intendanta?
- Glomazni organizmi su u cijeloj Europi, otkad je recesije, došli pod znak pitanja. Jedna od zadaća Europe je redefiniranje pozicije javnih teatara. U Nizozemskoj je država smanjila financiranje za 40 posto i neka su se kazališta zatvorila, u Francuskoj se bitno smanjuju sredstva, a taj proces je započeo i u Njemačkoj.
Kad bi netko sutra odlučio zgradu HNK komercijalizirati i poslati njihove ansamble u ZKM, na vaše dvije scene, što biste učinili? Ovo pitanje shvatite kao crnu šalu kojom ispitujemo vašu kreativnost.
- Pa snašla bih se, sve se to može... i organizirati Operu u dvorani Istra. Ali ja sam protivnik zatvaranja kazališta, taj stav sam iznijela i na Europskoj kazališnoj konvenciji. Ako komercijaliziramo teatar, onda se moramo pomiriti s time da će nam se repertoar srozati na jeftine komedije. S druge strane, model zasnovan na tome da ti država daje novce, a ti sjediš na njima i briga te za kvalitetu repertoara, ne može opstati. Država više nema tih novaca. Ali u Hrvatskoj još uvijek svi misle: bit će novca...
Jedini teatar bez krčme
Smije li glumac ZKM-a bez vašeg potpisa i odobrenja igrati u sapunici, sitcomu, u filmu. I mora li pritom uzeti neplaćeno?
- Ne smije bez odobrenja nastupati nigdje osim u kazalištu. Ako netko ode na tri mjeseca snimati film i u tom razdoblju moramo uzeti honorarno drugog glumca da bi pokrio njegov posao, onda pričamo i o zamrzavanju plaće. Netočno je da direktori ne mogu kontrolirati glumce. Nema u ZKM-u tih problema. Na naše glumce i pristup poslu pozitivno su utjecala gostovanja, gdje su se oni susreli s ansamblima koji igraju 16 premijera godišnje, bez prostora za dodatne poslove.
Dobru ste atmosferu stvorili oko teatra, a nemate kafić?
- Mi smo jedino kazalište bez šanka. Možda smo zato i uspjeli. Nemamo gdje, po hrvatskom običaju, kukati.