1939. prva TV slika u Hrvatskoj

Objavljeno: 26.08.2006

Boja odijela ne smije biti ni pretamna, ni presvijetla, nakit, na primjer broševi, narukvice i prstenje, sve to mora biti što veće. I cvijeće u zapučku ili na grudima mora također biti veliko. Svi se morate našminkati baš tako kao što čine glumci u filmskim ateljeima, samo s tom razlikom što boje moraju biti još intenzivnije - upute su koje je prije 67 godina tadašnjim najpoznatijim zagrebačkim umjetnicima za premijerni TV nastup dao Philipsov ekspert, Eric Klaas De Vries.

Taj je Nizozemac u kolovozu 1939. godine u Zagreb došao na poziv sajma Zagrebački zbor - 32. međunarodni opći veliki sajam uzoraka Zagrebačkog zbora, koji obuhvaća sve vrste robe osim automobila. Kao Philipsov predstavnik, Zagrepčanima je u nizozemskom paviljonu Zbora De Vries pokazao prvu kameru i ekran, odnosno prve televizijske kadrove.

"Jesenski zborski dani od 26. kolovoza do 4. rujna dat će u našem izložbenom gradu na Savskoj aveniji ono što je zasad moguće jedino u Londonu i Berlinu, a to je televizijska stanica za davanje, a ujedno i više aparata za bežično primanje", najavio je Vjesnik Zagrebačkog zbora.

Senzacionalan događaj

Tako je Zagreb, uz London i Berlin, postao jedina europska metropola čiji su stanovnici mogli vidjeti prve TV kadrove. Magična "stanica za davanje i primanje" od svih je izložaka izazvala najviše zanimanja na Zboru, a posebna je televizijska dvorana svakodnevno, kako su pisali tadašnji listovi, do kraja sajma bila odlično posjećena.

Da je bila riječ o doista senzacionalnom događaju, danas svjedoči ugledni novinar Branimir Špoljarić kojega su tada kao četverogodišnjaka u prostorije Studentskoga centra, gdje se održavao Zbor, doveli roditelji. Prema njegovim riječima, sve televizijske projekcije, koje su trajale samo desetak minuta, bile su atrakcija i svaki su dan privlačile sve više zainteresiranih građana. Špoljarić se sjeća kako je prva televizijska slika bila nezaboravna, a njezin ton ljubičast, ali fascinantan i zaista poseban.

- Bio sam klinac kad su me mama i tata odveli u paviljon gdje su se mogle gledati prve televizijske projekcije. Ono što mi se najbolje urezalo u pamćenje jest čovjek koji je svirao na pili. To sam kao dijete tada prvi put vidio i tu sliku nikad neću zaboraviti. Za mene je to bio poseban događaj. Dobro se sjećam operetne pjevačice Ruže Cvetičanin i basista Tomice Neralića - ispričao je Špoljarić.

Opisao je kako su se tih dana na Zboru mogle gledati komedije i razni skečevi, a istodobno vidjeti glumci, pjevači i svirači na ekranu kao i oni koji su se sa strane šminkali i pripremali za nastup. Osim prilike za upoznavanje s posljednjim tehnološkim čudom, Zagrepčani su u prezentaciji, kako su je nazivali, "prve TV radio stanice", tada vidjeli i mogućnost za susret uživo s najvećim zagrebačkim umjetničkim zvijezdama koje također nisu ostale ravnodušne spram dolaska televizijskog ekrana.

"Interes je za taj sastanak među našim umjetnicima bio velik, pa se prijavilo oko 30 najpoznatijih zagrebačkih glumaca i pjevača, koji su izjavili želju da nastupe", pisao je uoči Zbora Jutarnji list.

TV premijera umjetnika

Upravo je umjetnička elita 30-ih godina prva u Hrvatskoj i vidjela čudo sa Zapada. Naime, uoči otvorenja odabrani su umjetnici uz pomoć De Vriesa uvježbavali svoj prvi televizijski nastup. Konkretno, riječ je bila o predstavi u trajanju od deset minuta. Kako objašnjava dugogodišnji urednik i novinar Obrad Kosovac, koji je nakon 1939. jedini posvetio tekstove zagrebačkoj televizijskoj premijeri, program prvih TV emisija sastojao se od šaljivih solo točaka, opernih i operetnih arija i muzičkih nastupa, a tada su emitirane i prve televizijske novosti u Hrvatskoj. Svojih deset minuta, primjerice, imali su jazz duo Hirschfel-Fabrizi, Mira Rainer i Slavko Huppert, tenor Mihajlo Lebedjev uz pratnju harmonike, dr. Viktor Šafranek i mnogi drugi.

Tadašnjim pjevačkim, glumačkim i glazbenim zvijezdama to je također bio prvi susret s televizijom, stoga ne iznenađuje što su spomenute De Vriesove upute mnogima od njih bile, blago rečeno, čudne. Jedna od zvijezda programa, poznati komičar Zvonko Tkalec, odbio je šminkanje. Nije ga smatrao potrebnim jer, kako je rekao, ionako "sjedi u pozadini".

Tešku televizijsku šminku ostali su vjerojatno odreda prihvatili, a nije naodmet podsjetiti da tada televizija nije ni bila u boji. Kako je to izgledalo, najbolje opisuje jedan od tadašnjih novinskih napisa.

"Televizijski prostor, koji se nalazi odmah nasuprot glavnom ulazu, postao je jedno zanimljivo i neobično kazalište u kome vlada izravan kontakt između sudjelujućih i publike pa je bila vrlo sretna zamisao što je i studio za davanje otvoren pogledima građanstva koje sa zanimanjem i veselim komentarima promatra šminkanje, preodijevanje i nastupe glumaca i ostalih umjetnika. Osobitu pažnju privlači Tkalec kao kumek, malajski žut i ljubičast, a Bogdan djeluje upravo senzacionalno sa svojim ljubičastim obrvama i poput limuna žutim obrazima", opisana je TV premijera tada u Jutarnjem listu.

Interes za prvim kadrovima

Koliko su prvi TV kadrovi značili glavnim umjetničkim imenima, potvrđuje i Marija Kernic čija je prateta Ančica Kernic, bivša prvakinja Drame i prva kontesa Nera u predstavi zagrebačkog HNK, također sudjelovala u programu prve televizijske stanice.

- U to sam vrijeme imala 11 godina, pa sam kao mala djevojčica uglavnom zapamtila velike gužve. Kako bih vidjela svoju pratetu na ekranu, moj me otac podigao na svoja leđa - prisjetila se Marija Kernic.

Prvu televiziju nazvala je patosom moderne tehnologije, a zapamtila je da se njezina prateta često hvalila svojim nastupom na Zagrebačkom zboru.

- Bila je to velika stvar za sve nas. Moja je prateta u to vrijeme bila veoma poznata, ali, nažalost, mlada je umrla. No, i za nju je to bilo nešto posebno - dodala je Marija Kernic.    

Dva dana poslije, 25. kolovoza, otvorenjem Zbora TV senzaciju došli su vidjeti brojni Zagrepčani. Problem nije bila ni skuplja ulaznica čija je cijena građanima opravdana "velikim troškovima instaliranja televizijske stanice za davanje i primanje". Uostalom, o kakvoj je senzaciji bila riječ, zasigurno najbolje svjedoče novinski tekstovi iz tog razdoblja.

"Publika koja bude čekala sljedeći program, bit će u posebnoj čekaonici gdje može promatrati rad u studiju televizijske stanice za davanje tako da će svaki onaj koji plati posebnu ulaznicu od pet dinara, moći zapravo vidjeti dvije predstave", objašnjeno je u jednom od novinskih napisa posvećenih eksponatu Zbora.

Gledatelji su, naime, mogli istodobno vidjeti glumce i pokusni program na ekranima. Neki odvažniji čak su znali i zamoliti De Vriesa da i njih "uslika".

Razdoblje divne budućnosti

Televizijsko čudo vidio je i ban Šubašić, a samo nekoliko dana poslije počeo je Drugi svjetski rat. Hitlerov napad na Poljsku u Zagrebu je rezultirao informacijom da Nizozemci, u čijem je paviljonu bila televizijska stanica, napuštaju Zagreb, što je šokiralo mnoge. Vijest o hitnom odlasku nizozemske ekipe brodom sa Sušaka pokazala se netočnom, a prezentacija televizije je nastavljena, i to u jednako svečanom tonu i uzbuđenoj atmosferi. Kako je pisao Jutarnji list, "Zagrebački zbor ulazi u novo razdoblje svojeg razvitka, u razdoblje sjajnog napretka i divne budućnosti kad će njegov rad bez zapreka nailaziti na svestrano promicanje i razumijevanje..."

Nakon odlaska Nizozemca, sljedeća televizijska slika u Hrvatsku je došla tek 1956. godine. Tada je, naime, na Sljemenu proradio televizijski odašiljač, prvi u ovom dijelu Europe. I ostalo je, kako se kaže, povijest. Jedino začuđuje to što je taj itekako važan dio televizijske povijesti ignoriran, prešućen ili naprosto zaboravljen. A kako zaključuje Špoljarić, danas urednik i voditelj "Zagrebačkih crtica" na Radio Sljemenu, tada nismo bili ni svjesni da smo svjedoci nečega što će jednoga dana postati tako velika i važna stvar bez koje bi suvremeni život bio nezamisliv.

Elita na zagrebačkom zboru

Zagrebački zbor 1939. godine bio je glavni društveni događaj, a najava dolaska reportažnih kola s prvom televizijskom stanicom na otvorenje je privukla tadašnju društvenu elitu. Tako su ondašnji mediji zabilježili da su se na svečanom otvorenju u Studentskom centru pojavili "svi predstavnici gradskih i vojnih vlasti te svećenstva kao i predstavnici svih hrvatskih kulturnih, prosvjetnih i gospodarskih ustanova". 


Ivana Rimac;Ivana Živko

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Angelina Jordan osmogodišnja je finalistica norveškog talent showa kojeg producira televizijska kuća TV2. Poslušajte nevjerojatnu izvedbu pjesme Bang Bang Nancy Sinatre koja ju je plasirala u finale.

LJUBAVOLOGIJA U PRAKSI

Kako živjeti u ljubavi?

Što ljubav doista jest? Kako je možemo svakodnevno živjeti? Kako odbaciti romantično, idealizirano shvaćanje ljubavi i prigrliti ono što ljubav istinski jest? Kako dopustiti ljubavi da nas osvoji?

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen