ZAGREB - Visinu kazni odredite prema visini prihoda, prijedlog je s kojim se Boris Tomas iz Varaždina uključio u akciju Moja Hrvatska.
“Što Žužiću znači kazna od 1000 kuna kad on dnevno zaradi deset puta više? Nekom siromahu kazna od tisuću kuna znači razliku između života u smrti i sigurno neće ponoviti prijestup, dok ovaj prvi kaznu nije ni osjetio”, napisao je Boris Tomas na portalu mojahrvatska.jutarnji.hr. On predlaže da se sve kazne izraze kao postotak godišnjih primanja.
Bogata manjina
Tako je u skadinavskim zemljama: u Švedskoj i Norveškoj visina kazne određuje se prema godišnjem prihodu. I naše novine su prenijele kad je švedski biznismen morao platiti 20.000 eura jer je vozio 67 kilometara na sat gdje je ograničenje bilo 30 kilometara.
Željko Kerum, Nadan Vidošević i mnogi drugi iskeširali su 2000 kuna zbog prebrze vožnje. Sigurno nisu morali moliti da im se dozvoli otplata kazne u nekoliko rata. “Zbog krivo parkiranog auta, morate platiti 1200 kuna. Jednoj frizerki je zbog toga ugrožena egzistencija, i mora moliti da joj se odobri da kaznu plati u više rata. Kakav je smisao takvih kazni?”, pita odvjetnica Višnja Drenški Lasan. Ističe da su kazne previsoke u odnosu na prosječnu plaću. Bogatoj manjini koja zarađuje puno kazna ne predstavlja posebnu smetnju, a onima s ispodprosječnim primanjima jedna prometna kazna može ozbiljno dovesti egzistenciju u pitanje.
Prepisivali rješenja
I kod nas sud kod odmjeravanja kazne vodi računa i o visini prihoda počinitelja. “Većina kazni nije fiksirana, nego je zakonom propisan raspon od najnižeg do najvišeg predviđenog iznosa za to djelo. Sud uvijek mora voditi brigu o materijalnim prilikama okrivljenika. No problem su previsoko određene kazne, neprimjerene okolnostima”, kaže odvjetnik Veljko Miljević. Prepisali smo rješenja Njemačke i Austrije, daleko bogatijih od nas. “To rađa korupciju: I policajcu može biti žao da naplati 2000 kuna nekome za koga vidi da ne zarađuje puno”, upozorava Miljević. Ističe da su kazne previsoko postavljene kod zadnje izmjene zakona 2006. godine. Zakonodavac je pooštrio sve kazne s namjerom da tako smanji broj kaznenih djela. “Imamo trend pooštravanja kazni, i to je neprimjereno. Puno bolji rezultat na smanjenje prekršaja bi dala izvjesnost da ćete biti kažnjeni”, smatra Miljević. Dodaje da to nije kaznena politika: kaznena politika je skup svih mjera usmjerenih na suzbijanje kriminala, a ne samo politika izricanja kazni ili kazneni zakon.
‘Švedski princip’
Sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela slaže se s tim. “Puno bolje od vrlo visokih kazni bilo bi da je veća izvjesnost naplate kazne ako se počini prekršaj. Trebalo bi se puno više raditi na dizanju svijesti tako da građani znaju da ne smiju naprimjer pogrešno parkirati ili prebrzo voziti jer će morati platiti kaznu, i to vrlo brzo, bez šansi da se izvuku”, kaže Mrčela.
U Kaznenom zakonu već imamo ugrađen taj “švedski princip”: kazne se odmjeravaju u visini nečijih dnevnih dohodaka. “To znači da će biti velika razlika u iznosu kazne koju će platiti netko s plaćom od 2000 kuna i onaj s plaćom od 10.000 kuna, naravno s obzirom na počinjeno kazneno djelo. Iznosi su različiti, ali će oboje biti jednako pogođeni, ako će morati platiti po 100 dnevnih dohodaka”, kaže Marin Mrčela.
Međutim, to se ne može automatski primijeniti na prometne prekršaje. “ Kad bismo i tu uveli utvrđivanje kazne s obzirom na nečiji dohodak, to bi onemogućilo kazne koje se naplaćuju na licu mjesta. To bi opteretilo prekršajne sudove”, kaže Mrčela. A reforma pravosuđa baš je bila koncentrirana na rasterećenje prekršajnih sudova.
