30. kolovoza 1974. noć užasa na zagrebačkom Glavnom kolodvoru

Objavljeno: 02.09.2006

Stara i trošna lokomotiva, nazvana "kennedyjevka", još uvijek stoji u dvorištu Hrvatskog željezničkog muzeja. Kao i ostali izložbeni primjerci, i ona priča svoju priču. No, razlika je u tome što se iza njenih hrđa skriva najstrašnija tragedija koja se ikada dogodila na hrvatskim željeznicama. Ona je prije trideset i dvije godine bila na čelu "vlaka smrti". Njegovih najmanje 167 putnika, nikada više nije vidjelo svoje najdraže.

Naime, ta se nesreća, jedna od prvih sedam po težini u Europi, dogodila 30. kolovoza prije trideset i dvije godine. U policijskim izvješćima stoji da su je uzrokovali prevelika brzina i premorenost strojovođe. Ova cijela tragična priča, u čijoj su nam rekonstrukciji pomogli voditeljica Hrvatskog željezničkog muzeja Helena Bunijevac i kustos Denis Marohnić, započinje u 19.45 sati, 30. kolovoza 1974. u Vinkovcima. Tada su međunarodni izvanredni vlak na relaciji Atena - Zagreb - Dortmund, koji je bio uveden zbog potreba prijevoza velikog broja putnika koji su se nakon provedenih godišnjih odmora u svojim domovima u Grčkoj, Turskoj, Bugarskoj i ondašnjoj Jugoslaviji vraćali na svoja radna mjesta u Njemačku, preuzeli strojovođa Nikola Knežević i njegov pomoćnik Stjepan Varga.

Razbacani dijelovi tijela

U tom trenutku, nitko od mnogobrojnih putnika, čiji točan broj ni danas nije utvrđen, nije bio svjestan da im preostaje manje od tri sata do događaja koji će im zauvijek obilježiti, a mnogima i oduzeti život. Nisu znali da će, na povratku s godišnjih odmora misli uperenih na prelijepe trenutke provedene daleko od radnih obaveza, vlak u kojem se nalaze zbog prevelike brzine iskočiti iz tračnica na samu ulazu u zagrebački glavni kolodvor, na 719. metru od ulaza na IIa kolosjek. U 22.33 sata sve se odvilo u trenutku. Lom, povici, strah... Samo je nekoliko sekundi nedostajalo da se zagrebački glavni kolodvor pretvori u stratište, a tračnice preliju krvlju.

- Vlak je kroz dva zavoja i splet skretnica na ulazu u Glavni kolodvor vozio brzinom između 97 i 104,3 kilometara na sat, što je bila gotovo dvostruko veća brzina od dopuštene. Ona je dovela do oštećenja vagona i pruge, do prvih iskliznuća vagona i, na kraju, do njihova prevrtanja. U 22.33 sata lokomotiva je na IIa kolosjek kolodvora ušla sama - ispričala je Bunijevac. Iza nje je ostalo razbacano, baš poput dječjih igračaka, devet vagona kompozicije vlaka, od toga jedan prvog razreda, a ostali drugog.

 - To je bilo strašno. Mogu samo zamisliti. Ovdje kod nas u muzeju, kao volonter, radio je čovjek po imenu Ivan Šmigoc. U vrijeme nesreće on je bio inspektor u Ministarstvu prometa i bio je na mjestu nesreće. Kada sam ovdje došao, pričao mi je kako je sve izgledalo. Ispričao je da je sve bilo puno razbacanih nogu i ruku po cijelom području. Nikoga se nije moglo raspoznati. Kaže da su ljudi skupljali ruke i noge te ih bacalih u vreće. To je grozna slika i nešto nezamislivo - prepričao je svoj razgovor s bivšim inspektorom kustos Mahronić.

Tog dana, kao što je navedeno, život je najvjerojatnije izgubilo 167 osoba. Iako, neki izvori spominju oko 120 poginulih osoba, brojka je, kako ističe Bunijevac, najvjerojatnije čak i veća od 167. Također, devedesetak je putnika teže ili lakše ozlijeđeno. Točan broj poginulih, ipak još nije poznat, a razlog leži u neprepoznatljivosti ostataka. Oni putnici, koje nije bilo moguće identificirati, ističu u Hrvatskom željezničkom muzeju, pokopani su u zajedničkoj grobnici za neidentificirane žrtve na Mirogoju. U spašavanju preživjelih i izvlačenjem onih zarobljenih u smrskanim vagonima, ističe Bunijevac, sudjelovao je velik broj spasilačkih ekipa. U njima su bili liječnici, vatrogasci, pripadnici Civilne zaštite i vojske, željezničari... No, za mnoge je bilo prekasno.

Premoreni strojovođa

Teret odgovornosti na kraju se svalio na leđa strojovođe Nikole Kneževića. Policijskim je ispitivanjima, kao i istragom unutarnje kontrole, utvrđeno da je za nesreću kriva prevelika brzina kojom se vlak kretao. Ona je, pri ulasku u kolodvor, bila čak dvostruko veća od dopuštene. Dodatni argument bila je i premorenost samog strojovođe. Naime, on je "kennedyjevku" preuzeo u svoje ruke nakon što je prethodno radio, čak 45 sata bez prestanka. Ipak, na kraju se odlučujućim dokazom za njegovu odgovornost u nesreći pokazala tahografska traka u lokomotivi.

- Ona je pokazala da se vlak na još nekoliko etapa puta kretao prevelikom brzinom. To je bila odlučujuća činjenica zašto je sud strojovođu proglasio krivim. Neki kažu da je zbog premorenosti zaspao. No, njemu je presuđena kazna od 15 godina zatvora i on ju je odslužio. O samom događaju nikada nije želio pričati, a njegov je pomoćnik preminuo - objasnio je Marohnić. Osim toga, Bunijevac dodaje, pozivajući se na podatke prikupljene od strane unutarnje kontrole, da je vlak maksimalnu brzinu od 113 kilometara na sat postigao na dijelu pruge između Sibinja i Oriovca.

Prema istim podacima, tih je devet vagona Njemačkih željeznica u 211 metara dugoj kompoziciji bilo osposobljeno za brzine do 140 kilometara na sat. Bili su proizvedeni u razdoblju između 1936. i 1939. godine, a 1950. obnovljeni i moderniziran im je interijer. Ipak, cijeli se vlak mogao kretati maksimalno 108 kilometara na sat. Sedam prvih vagona imalo je posebne kupe odjeljke, a preostala dva otvorene putničke prostore, a koliko je poznato, ističu u muzeju, tijekom puta kroz Hrvatsku vlak je stao samo u Slavonskom Brodu, gdje je u njega ušlo pedesetak novih putnika. Ipak, prava je agonija, prema istraživanju u Hrvatskom željezničkom muzeju, uslijedila poslije same nesreće.

Tada se u Zagreb, ispred Zavoda za sudsku medicinu, slilo stotine članova obitelji putnika iz vlaka. Oni su, priča Bunijevac, satima čekali vijesti ispred te institucije i pokušavali doznati nešto o svojim najdražima. Vijesti koje bi ih, ako ništa drugo, barem smirile i odagnale nemir. Neki od njih nikada ih nisu ni dobili.  Hrvatske željeznice redovito obilježavaju taj dan nošenjem cvijeća na grob poginulih putnika na Mirogoju.

Kennedyjevka' će biti restaurirana u roku od tri godine

'Kennedyjevka', kao što je već spomenuto, trenutno se nalazi u dvorištu Hrvatskog željezničkog muzeja, koji bi se trebao, prema planovim, u dogledno vrijeme preseliti na novu lokaciju i to u hale tvornice Gredelj. Zajedno sa ostalim izlošcima tamo će biti premještena i disel-električna lokomotiva 'vlaka smrti', koja je proizvedena 1966. godine u General Motorsu u Sjedinjenim američkim država, što objašnjava i naziv po kojem je poznata. U Hrvatskom žeeljezničkom muzeju najavljuju kako bi ona trebala doći na red za restauraciju u roku od naredne tri godine.

- Svake godine obnavljamo 3, 4 ili 5 lokomotiva, zavisno od toga koliko sredstava imamo na raspolaganju. Trenutno su nam prioritet parnjače, čija obnova košta između 120 do 150 tisuća kuna, ovisno u kakvom su stanju. Obnova lokomotive iz ove nesreće također će se kretati u okvirima tog iznosa - rekla je Bunijevac.


Martina Hrupić

Broj preporuka: 2

ARHIVA ČLANAKA

SA ŽITOM U PLODINAMA

Dobitnici nagradne igre sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada

Dana 15. listopada 2012.godine izvučeni su dobitnici u nagradnoj Igri Sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada.

LJUBAVOLOGIJA U PRAKSI

Kako živjeti u ljubavi?

Što ljubav doista jest? Kako je možemo svakodnevno živjeti? Kako odbaciti romantično, idealizirano shvaćanje ljubavi i prigrliti ono što ljubav istinski jest? Kako dopustiti ljubavi da nas osvoji?

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen