40 godina omiškog Festivala: Dalmacija nije samo serenada

Objavljeno: 26.11.2006

ZAGREB - Proslavljajući u subotu u zagrebačkom Lisinskom više nego značajnih 40 ljeta, omiški Festival dalmatinskih klapa se programski gotovo u cijelosti vratio svojim korijenima, potvrđujući i na taj način tezu da je Festival s ušća Cetine bio i ostao svojevrsno glazbeno predziđe kršćanstva, koje je kao malo koja glazbena manifestacija u Hrvata odoljela svim negativnim vjetrovima s istoka.

Iako je u minula četiri desetljeća "Omiš" silno evoluirao produkcijom novih skladbi, temeljenih na pjesmama dalmatinske obale i Zagore te odškrinuo vrata sve popularnijim obradama dalmatinskih šlagera, u programu jubilarnog koncerta dominirale su izvorne pjesme serenadnog ugođaja.

Kao plod očite nakane umjetničkog ravnatelja Festivala dr. Miljenka Grgića da se i na taj način pokloni ne baš maloj "armiji" od 4000 pjevača i više od 400 klapa, koliko ih je, govore omiški ljetopisi, u 40 ljeta zapjevalo na omiškoj pjaceti.

Najuvjerljivije u interpretaciji tog serenadnog stila, posebno karakterističnog za splitsko podneblje, bile su klape Reful i Šufit, prva i posljednja u oficijelnom dijelu programa. Sa samo petoricom pjevača, kako su najčešće nekad pjevale klape, Reful kao da prkosi sve češćoj pojavi da su klape okteti ili skupine s još više pjevača, gdje je tanka linija između klape i malog zbora. Baršunasti solo bariton i intonacijski maksimalno stabilni drugi tenor bitno su pridonosili ujednačenosti u pjesmama "Bura je vijala" i "Tužni snovi". Šufit je, pak, posve opravdao titulu apsolutnog pobjednika ovogodišnjeg "Omiša" pianissimom u kojemu bi se čuo i muhin let u dirljivoj "Ponoć je, mila moja majko", a izvedbom popularne "Zvona moga grada" jasno je pokazao da mu serenade nisu i jedini forte.

One koji svakodnevno ne žive s "Omišem" jamačno su u određenoj dvojbi ostavili nastupi mješovitih klapa. I dok se Korčula odlučila za vjernost tradiciji i izborom pjesama i načinom, tipičnim za otočane (Sagradit ću kuću), glazbeno potentniji Opuzenci su, što kriti, u obradama svog voditelja Ivana Kaleba (Te tvoje oči) posegnuli za otvorenim koketiranjem sa šlagerom.

Malo tko im može osporiti siguran plov zahtjevnim linijama, ali su zvukom i interpretacijom mnogo više podsjećali na već zaboravljeni kvartet Predraga Ivanovića, lako nagnut prema jazzu, nego na već poznate i priznate kriterije suvremenih obrada dalmatinskih pjesama. U tom smislu kao ogledan jamačno može služiti uradak Dubrovčanina Krešimira Magdića u tradicionalnoj "Na Neretvu misečina pala", koju je efektno izvela ženska klapa FA Linđo. Da su se ženske klape odavno izborile za "pravo građanstva" na Omiškom festivalu jasno je svjedočio siguran nastup i ostalih ženskih klapa (Korjandul, Čakulone), makar smo, ruku na srce, korjandulice s iznimno muzikalnim prvim sopranom i drugim altom, nesvakidašnjih dubina naučili slušati i u mnogo uvjerljivijoj maniri, dostojnoj trostrukih pobjednica festivala.

Klapa Šufit

Da Dalmacija nije samo serenada, nego i poskočica, i doskočica, pa i muška, grlata pjesma jasno su nam sugerirale dvije zagrebačke klape Nostalgija i Grdelin, ali i gost večeri, svima simpatični glumac Špiro Guberina kratkom, ali i duhovitom štorijom o "čoviku, koji do 30 godina živi ka čovik, a poslije ženidbe ka tovar, pas i majmun". Nije pretjerano reći da je Špiro, uz već spomenuti Šufit, zaslužio najjači pljesak. Ne baš tipičnom "Tija bi te zaboravit", jer molske intonacije nisu karakteristične za Dalmaciju, Grdelin je snažnim pjevom trgnuo gledalište iz sentimentalne letargije.

Nostalgija nas je, pak, efektnom izvedbom Gotovčeve i Zuppine zafrkancije "Finili su Mare bali", podsjetila na nenadmašnu klapu Šibenik koja je prije 30 godina, kao prva od dalmatinskih klapa, odškrinula vrata dvorane Lisinski. Otada hram zagrebačke i hrvatske glazbe rado ugošćuje klape koje su, tu više nema dvojbe, postale umjetnička pojava. Bolje rečeno, prestižni hrvatski glazbeni proizvod, čemu je još jedan krunski dokaz i repriza "Omiša" u Zagrebu. Neovisno o tome što bi se i glazbeni laici s lakoćom sjetili etabliranih klapa, koje su iz "svojih razloga" u subotu izostale.

Film i 'Ljetopisi' autora Miljenka Grgića

"Omiš" je u Zagrebu gostovao tri dana. Održana je projekcija filma "40 omiških ljeta" autora Branka Uvodića i Jakše Fiamenga te su predstavljeni "Ljetopisi omiških festivala dalmatinskih klapa" dr. Miljenka Grgića, umjetničkog ravnatelja "Omiša". O knjizi su, osim autora, govorili recenzenti akademik Nikša Gligo i mr. Vedrana Milin-Ćurin te živa legenda festivala maestro Ljubo Stipišić.

Bandiću 'Stina', a publici 'U boj, u boj'

Naslov koncerta je već godinama "Pismo moja hrli tamo". Spomenuta je pjesma i ovaj put bila bis, zajedno sa Stipišićevom "Dalmatinom" i Zajčevom "U boj, u boj" koje su zajednički, kao da su to mjesecima vježbale, izvele sve klape. Na koncertu je ravnatelj festivala Dražen Mladin kao znak zahvalnosti gradonačelniku Milanu Bandiću uručio priznanje "Omiška stina".


Ivo Mikuličin

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Život na ulici, prostitucija, ovisnost o drogama sastavni su dio života ove tridesetogodišnjakinje. Kada je posljednji put spavala ili jela i kako je zamalo ubijena poslušajte u njezinoj ispovijesti.

SA ŽITOM U PLODINAMA

Dobitnici nagradne igre sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada

Dana 15. listopada 2012.godine izvučeni su dobitnici u nagradnoj Igri Sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada.

LJUBAVOLOGIJA U PRAKSI

Kako živjeti u ljubavi?

Što ljubav doista jest? Kako je možemo svakodnevno živjeti? Kako odbaciti romantično, idealizirano shvaćanje ljubavi i prigrliti ono što ljubav istinski jest? Kako dopustiti ljubavi da nas osvoji?

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen