ZAGREB - Seksi odjeća za desetogodišnjakinje, dekorativna kozmetika za predškolce, štikle, tange i grudnjaci za djevojčice bez razvijenih grudi, visokoseksualizirane igračke - to je svakodnevica današnje generacije pretpubertetlija, generacije koja prva doista osjeća i živi popularnu kulturu koju odrasli forsiraju posljednja tri desetljeća - kulturu seksa i agresije, koji su apsolutni životni imperativ i jedini garantiraju životni uspjeh.

Ekstremna eksploatacija

Odrasli se danas zgražaju nad načinom prezentiranja i samoshvaćanja djece, njihovim stilom odijevanja i usvojenim životnim vrijednostima. No, činjenica je da smo im to sami nametnuli posljednjih desetljeća i da zapravo nije bilo teško predvidjeti da će se, prije ili kasnije, ta ekstremna eksploatacija seksualnosti odraziti i na najmlađe. Korištenje seksa i seksualiziranih sadržaja u medijima, oglašivačkoj industriji i komunikacijama, konstatira u svojem hvaljenom izvješću “Sexualisation of Young People” poznata britanska psihologinja dr. Linda Papadopoulos, staro je koliko i sami mediji. Međutim, u posljednja tri desetljeća došlo je do ekstremnih promjena u tri bitna segmenta koje su jednostavno morale imati važan utjecaj na djecu odraslu na takvim sadržajima.

Kao prvo, dramatično je povećana količina i eksplicitnost seksualizirianih sadržaja, koji se, uz to, prvi put - zahvaljujući novim tehnologijama, internetu i mobitelima - ne mogu plasirati samo željenoj populaciji, odnosno određenoj dobnoj skupini.

S mobitelom u džepu svaki osmogodišnjak zapravo ima pristup svim vrstama sadržaja - jednako lako dolazi do igrice s Ninja kornjačama i Playboya.

Drugo, stubokom se promijenio prikaz ženskih i muških uloga, isključivo na temelju seksualnih atributa, i to do karikaturalnosti. Ženama se u pravilu poručuje da moraju biti seksi, poželjne, izazovne i nevjerojatno lijepe da bi imale uspješan i ispunjen život, a muškarcima da po svaku cijenu moraju biti macho tipovi, snažni, jaki i agresivni. Svaka takva slika šalje jasnu poruku o očekivanjima, vrijednostima i idealima.

I djevojčice u najranijoj dobi počele su prihvaćati te stereotipe bez kritičnosti i preispitivanja.

Odrasle žene su infantilne

Treće, medijska i oglašivačka industrija prihvatila je djecu kao legitimni seksualni objekt - djevojčice se snimaju u izazovnim pozama, u odjeći za odrasle, a dječaci izgledaju kao “frajeri”. Istovremeno, odrasle su žene krajnje infantilizirane. Nestala je granica između seksualne zrelosti i nezrelosti, a prihvatljivo je djecu povezivati sa seksualnošću.

1. TINEJDŽERSKI MAGAZINI

Glavni uzor za oblikovanje vlastite osobnosti djeci su danas vršnjaci i časopisi za mlade, koji imaju ulogu “superprijatelja” i “coolsavjetnika”. Mjesečnik OK! danas je najprodavaniji mjesečnik u regiji (ne samo među časopisima za mlade, već među svim mjesečnicima), a njegova čitalačka publika, kaže glavni urednik Neven Kepeski, pomlađuje se iz godine u godinu. Danas su to već djeca od devet godina, dok ga prije 10-tak godina nisu čitali mlađi od 12. U SAD-u u razdoblju od 1990. do 2000. godine učetverostručio se udio časopisa za mlade na tržištu, i to s 5 na čak 19 posto.

A dominantne teme tih časopisa, prema analizi britanskih psihologa, jesu potreba djevojaka da budu seksualno privlačne kako bi privukle mušku pažnju - već i najmlađe mogu pronaći savjete kako se šminkati, frizirati, odjevati, hraniti i vježbati da bi bile privlačne dečkima. Časopisi namijenjeni dečkima pak sadrže visokoseksualizirane slike djevojaka, gotovo na rubu pronografije, te ih podučavaju kako da budu seksualno dominantni i da promatraju djevojku kao seksualni objekt.

Jezik takvih časopisa također je na granici erotskih magazina - ponavljaju se imperativi “budi seksi”, “poželjna”, “provokativna”, “zavodljiva”, “uzbudljiva”. Pri tom se retuširaju i fotografije djece, koja su slikana u seksi pozama jedva primjerenim odraslim modelima.