Mafia II

Tommy gun na djelu, o da…

Pred nama je jedna od najiščekivanijih igara u zadnje vrijeme, igra oko koje se stvorio toliki hype i odbrojavanje dana do izlaska da je teško za očekivati da će sva očekivanja biti ispunjenja. Mi smo igru promatrali i ocijenili prema njenoj kvaliteti, a ne prema očekivanjima i hypu. U nastavku pročitajte što smo zaključili.

Related content

Say hello to my little friend!

Priča prati uspon mladog Talijana, Vito Scalette, koji se iz Drugog svjetskog rata vraća majci i sestri u život pun siromaštva i problema. Zbog duga pokojnog oca primoran je vrlo brzo doći do velike količine novca zbog čega se odlučuje sa svojim najboljim prijateljem upustiti u sumnjive poslove. To je ujedno i početak njegovog uspona u svijetu organiziranog kriminala. Priča je podijeljena na 15 poglavlja i proteže se u razdoblju od 1945.-1951. godine. Većina događaja će vam biti jako poznata, ako ste pogledali par gangsterskih filmova, a sama priča je često predvidiva i ne pretjerano maštovita, no ipak uspijeva biti zanimljiva zbog dobre prezentacije pa se često čini kao da gledate film. Misije… sada dolazi jedan od najvećih nedostataka Mafie II, a to je da su misije isključivo one koje prate priču i uvijek idu jedna za drugom, odnosno nikada nema više raspoloživih misija kao što je to slučaj u GTA. Dakle, igra je striktno orijentirana na priču i tu se gubi smisao otvorenog svijeta. Nema nikakvih dodatnih sadržaja, niti bilo čega što možete raditi osim obavljati glavne misije. To nije toliko loše, no ipak se osjeća ta praznina i nedostatak sadržaja kao što je to u GTA serijalu. Misije se većinom mogu opisati na sljedeći način: vozi od toče A do točke B, tamo poubijaj/istuci nekoga, vozi od točke B do točke C. I to je to. Ima par izuzetaka, no jako malo. Ipak, igra i dalje uspijeva biti zabavna i zanimljiva, iako nekada zna dosaditi ta vožnja, pogotovo jer je većinom istim putevima i na velike udaljenosti, no dobro. Što se tiče vozila i osjećaja vožnje, tu nema zamjerki i jednostavno je odlično napravljeno. Isto kao i napucavanje. Ima dovoljno vrsta vozila i oružja i baš je onako kako treba biti. Što se tiče borbe prsa o prsa, tu su zamjerke nedostatak poteza i prečesto pojavljivanje takvih zadataka. Igra ima jednostavan, učinkovit i zapravo jako dobar sustav zaklona, a treba napomenuti i neophodan, jer nije potrebno puno da vas protivnici pošalju da “spavate s ribama”. Aute možete krasti tako da im provalite bravu s lock pickom ili jednostavno razbijete prozor, kako god vam draže. Ovisno o težini počinjenih kaznenih djela, policija će vas ili htjeti kazniti, zatvoriti ili upucati, a izvući se možete bježanjem ili podmićivanjem. Da smanjite potrebu od bježanja zbog prebrze vožnje tu je odličan ograničavač brzine, koji kada uključite ograniči brzinu vašeg vozila na dopuštenu. Lijep dodatak.

I’ll make him an offer he can’t refuse!

Grafika je očekivano odlična, a grad prepun zadivljujućih prizora pa se često može dogoditi da se negdje zabijete autom dok promatrate okolinu, a ne cestu. Zvukovi, kao i glasovi likova su jednako odlični kao i grafika. Svaki lik ima savršeno odgovarajući glas, a razgovori su odlično odglumljeni i zanimljivi. Tu je i jako dobar radio koji na par stanica pušta odličnu autentičnu glazbu iz tog razdoblja te zanimljivi voditelj koji prenosi vijesti za vrijeme rata i sl. Sve ovo daje odličan osjećaj tog vremena i jako dobru atmosferu. Još jedan nedostatak igre je njena dužina pa ju tako možete završiti za svega 10-ak sati, što je za igru ovakvih razmjera premalo. Bez obzira na to što je tko očekivao, Mafia II je odlična i zanimljiva igra, koja će vas unatoč svojim nedostacima zadržati da ju igrate sve do kraja i oduševiti vas svojom filmskom prezentacijom i nevjerojatnom atmosferom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. travanj 2024 07:48