Iračka parlamentarna zastupnica Ala Talabani voditeljica je iračkog izaslanstva koje ovoga tjedna boravi u Hrvatskoj u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova, a u okviru pružanja razvojne pomoći Hrvatske Iraku.

Talabani je zastupnica Kurdistanske patriotske unije, stranke koju je osnovao njen ujak i aktualni predsjednik Iraka Jalal Talabani, prvi Kurd na čelu Iraka. Jedina je žena u Iraku koja predsjeda jednim parlamentarnim odborom, onim za pitanja civilnog društva, a njenu je karijeru, među ostalim, obilježila borba za veću ravnopravnost žena u iračkom društvu. U svemu ima podršku svog supruga i obitelji.

- Puno sam čitala o Hrvatskoj, osobito tijekom rata, a prvo što sam uočila po dolasku je da žene imaju vrlo važnu ulogu u političkom životu i to na način da zauzimaju ključne pozicije u izvršnoj vlasti, što nije slučaj u Iraku, pa od vas možemo dosta naučiti. U budućnosti bi i u Iraku, osim u parlamentu, žene trebale biti i u Vladi.

• Jeste li bili u zgradi parlamenta kada se nedavno raznio bombaš samoubojica, ubivši pritom tri osobe?

- Nisam bila u zgradi kada se dogodila ta tragedija koja je svima poslala jasnu poruku da nitko nije pošteđen nasilja koje se događa u Iraku. Od terorista nigdje niste sigurni jer su se uspjeli probiti i u službenu zgradu parlamenta. Iračani su prije toga često mislili da su političari sigurni jer se nalaze u međunarodnoj zoni, a da stradavaju samo obični ljudi. U tom je napadu oštećen i moj ured, ali ja u tom trenutku, srećom, nisam bila tamo.

• Osjećate li sada strah kad odlazite na posao?

- Ni najmanje. Nikad se nisam bojala jer ako bih se počela bojati, to bi značilo da su neprijatelji Iraka i teroristi postigli svoj cilj. Svakodnevno kad odlazim na posao u parlament, nisam sigurna hoću li sigurno stići i vratiti se doma. To je iračka stvarnost i naviknete se na to.

• Imate li uopće predodžbu kada bi se situacija u Iraku mogla poboljšati?

- Vrlo je teško dati precizan odgovor na to pitanje, iako se nadam da će to biti ubrzo. Čvrsto vjerujem da je budućnost Iraka u našim rukama i da, u suradnji i uz podršku međunarodne zajednice, možemo doći do stabilnosti i razvoja. Puno je problema, ali dobro je što se neke iračke grupacije koje su bojkotirale razvoj političkih procesa u Iraku sada pokušavaju vratiti natrag i aktivno sudjelovati u političkom životu.

Vlada i koalicijske snage su od početka intervencije u Iraku napravile mnoge pogreške, pa sada nemamo snažne unutarnje snage koje bi trebale garantirati sigurnost i stabilnost. Rješenje svakako ne bi bilo u naglom i nepromišljenom povlačenju koalicijskih snaga iz Iraka, bez obzira na to što većina Iračana nije presretna zbog njihove prisutnosti.

• Što bi se dogodilo kada bi se međunarodne snage sada povukle?

Parlament u kojem se dogodila tragična eksplozija nadzirali su irački policajci, sada smo osiguranje zgrade predali američkoj zaštitarskoj tvrtki jer više nemamo povjerenja. Vrlo je bolna spoznaja da nismo u stanju voditi računa o sebi i da nam za to još uvijek trebaju Amerikanci. No, to je realnost.

- To nikako ne bi bilo dobro jer Irak nema dovoljno razvijene vlastite institucije i poluge vlasti koje bi spriječile pogoršavanje situacije. Nasilje je u Iraku svakodnevno i nije samo pitanje Iraka nego je mnogo i 'uvezene' nestabilnosti iz regije.

Puno je otvorenih iransko-američkih pitanja, čije se rješavanje dijelom prelijeva na teritorij Iraka. Nema ni jednog Iračanina kojemu se sviđa prisutnost stranih vojnika u njihovoj zemlji. Kad idem na posao, moram proći mnoge američke kontrolne točke, oni imaju pravo tražiti da izađem iz svog automobila i pretražiti ga. To se nikome ne sviđa, ali situacija je vrlo komplicirana.

Kada bi sada rekli da oni trebaju otići, pitanje je tko bi nadzirao sigurnost u Iraku. Ljudi još ne vjeruju iračkim policijskim snagama jer još nisu na onoj razini na kojoj bi čuvari reda morali biti.

Parlament u kojem se dogodila tragična eksplozija nadzirali su irački policajci, sada smo osiguranje zgrade predali američkoj zaštitarskoj tvrtki jer više nemamo povjerenja. Vrlo je bolna spoznaja da nismo u stanju voditi računa o sebi i da nam za to još uvijek trebaju Amerikanci. No, to je realnost.

Na sudu dvije žene vrijede kao jedan muškarac • Što vas je navelo da se kao žena bavite politikom u Iraku? - Potječem iz vrlo političke obitelji koja me snažno podržava. Puno me razloga navelo da se bavim politikom u Iraku, a poboljšanje statusa žena jedan je od važnijih. Jedina sam žena koja je na čelu parlamentarnog odbora, a imamo ih 25. Zahvaljujući ženskoj kvoti za koju smo se izborile, u parlamentu 73 od 275 zastupnika su žene. • Koja pravila smatrate najnepravednijima prema ženama u Iraku? - Mi smo patrijarhalno, muslimansko društvo i trudimo se jako postići ravnopravnost za žene. Kao posljedica šerijatskog zakona i učenja iz Kurana, žene se tretiraju na način da su manje vrijedne od muškaraca. U nasljeđivanju će muškarci dobiti dvije trećine imetka, a žene jednu. Kod svjedočenja na sudu iskaz dviju žena svjedoka vrijedi kao iskaz jednog muškarca svjedoka. Muškarcima je dozvoljeno da se ožene s četiri žene, to ne možemo promijeniti, ali možemo propisati stroge uvjete na način da se ženidba s drugom ženom dozvoljava uz privolu prve žene ili u slučaju njene bolesti. 

Hrvatska U Hrvatskoj žene imaju vrlo važnu ulogu u političkom životu, i to na način da zauzimaju ključne pozicije u vlasti, što nije slučaj u Iraku, pa od vas možemo dosta naučiti.

Bomba Od terorista nigdje niste sigurni jer su se uspjeli probiti i u službenu zgradu parlamenta. U tom je napadu oštećen i moj ured, ali ja u tom trenutku, srećom, nisam bila tamo. 

Amerika Nema ni jednog Iračanina kojemu se sviđa prisutnost stranih vojnika u njihovoj zemlji. Kad idem na posao, moram proći mnoge američke kontrolne točke.To se nikome ne sviđa.

Tina Lakić