1997. Boris Jeljcin rekao je Jacquesu Chiracu da Karadžić zna previše o Miloševiću i da će prije poslati avion po njega nego pustiti da ga se uhiti. Tako je i bilo: ruskim avionom Karadžić bježi u Bjelorusiju
2000. Karadžić je uočen u francuskom vojnom sektoru u BiH, no nije uhićen. Chirac je pred Carlom Del Ponte bez oklijevanja optužio Amerikance da sprečavaju njegovo uhićenje, iako su njegovu glavu ucijenili na pet milijuna dolara.
2001. Haag je pregovarao s Karadžićem o predaji, on je tražio 300.000 maraka i sigurno boravište, u strahu od osvete Miloševićevih ljudi. Operacija propada jer Karadžić ne vjeruje da će ga NATO zaštiti od Miloševićevih ubojica
2004. Karadžić je pod nadzorom i uhićenje se očekivalo svakog časa. Srbija traži od Francuske da osigura transfer u Haag, no SAD opet sabotira. Kad je ponovno lociran, prelijetanje SFOR-ova helikoptera ga upozorava da bježi
2005. Agent CIA-e traži od policije s Pala da prestanu s pritiskom na Karadžićevu obitelj "po nalogu iz Haaga". Američke vlasti objašnjavaju ljutitoj Carli del Ponte da je riječ o "greški u komunikaciji". Ponte prijeti da će sve objaviti
