Andrej Nikolaidis: Još nismo istinski suvereni

Objavljeno: 04.11.2006

Crna Gora je u svibnju, nakon uzbudljivog referenduma ostvarila neovisnost, kao zadnja među bivšim jugoslavenskim republikama. Na nedavnim izborima, trijumfirale su suverenističke stranke, što je samo potvrdilo referendumski rezultat. Crnogorsko društvo tako se našlo pred novim izazovima i u posve novoj situaciji. Mladi crnogorski književnik i jedan od "prvoboraca" neovisnosti Andrej Nikolaidis analizira stanje i težnje mlade crnogorske države. Nikolaidisu je inače u izdanju zagrebačkog Durieuxa upravo objavljen novi roman "Sin". 

• Kako se Crnogorci, odnosno crnogorsko društvo snalazi u novoj situaciji ostvarene državne neovisnosti?

- Različite su recepcije te činjenice. Naime, na površinskoj razini, odvajanje od Srbije i nije prošlo tako dramatično kako bi se to iz referendumskog prepucavanja i reakcija suprotstavljenih i nepomirljivih strana moglo zaključiti. Naime, Crna Gora je i prije toga, nekih pet godina, živjela zasebnim životom, samo on nije bio formaliziran. Tako da je to više bilo odvajanje u psihološkom smislu, u glavi svakog pojedinca, nego što je izazvalo potrese na institucionalnoj razini. Taj je razlaz svatko proživio u raspravi sa samim sobom - pobornici neovisnosti primili su to s radošću, a pobornici zajednice sa Srbijom vrlo bolno i razočaravajuće, gotovo depresivno. To se najbolje očitovalo na ovim nedavnim izborima gdje su prosrpske liste prošle prilično loše, a Đukanović je osvojio većinu u gradskim skupštinama Berana, Pljevlja i Herceg Novog, što je još prije nekoliko mjeseci bilo znanstvena fantastika. No, ovo društvo je i inače tromo i nije se voljno odmah uhvatiti u koštac s nekim promjenama i problemima. Inercija života učinila je svoje i mnogi su shvatili da se stvari ne razlikuju puno u odnosu na situaciju koju smo imali zadnjih godina, kada je državna zajednica sa Srbijom funkcionirala tek na zemljopisnoj karti.

• No, iako je bilo tako, pitanje odvajanja od Srbije postalo je krucijalnim za Crnu Goru.

 - Naravno. Situacija je bivala sve nepodnošljivija i morala se prelomiti u jednom ili drugom pravcu. Nezavisnost je bila bitna jer se počelo postavljati pitanje opstanka Crne Gore kao državnog, ali i nacionalnog identiteta. Da je kojim slučajem referendum propao, Crna Gora bi bila progutana i usisana u Srbiju i njen nacionalni i državni korpus. Sada su na vidjelo izašli mnogi problemi koji su tijekom borbe za neovisnost bili gurani pod tepih ili su u ime tih viših ciljeva rađeni kompromisi. Sada prvi put osjećamo ozbiljno stranačko i političko suparništvo među crnogorskim suverenistima na pitanjima socijale i ekonomskog razvoja. U srpskom političkom korpusu počeli su ozbiljni raskoli, u manjinskim zajednicama koje su listom glasovale na referendumu za neovisnost, sada lišeni tog bremena, pojavili su se sukobi. Pa tako Albanci imaju čak pet stranaka, Bošnjake nagriza suparništvo, a i među najmalobrojnijim Hrvatima došlo je do raskola treba li na izborima podržati Đukanovića ili pak Medojevića. Dakle, prva je na činjenicu neovisnosti reagirala politika, i to iz svojih pragmatičnih razloga.

• Koliko još postoji frustracija ili opterećenje Beogradom, više od 70 godina Crna Gora je bila posve podređena i okrenuta Beogradu, tamo se išlo na školovanje, odlazak u taj grad bio je životni uspjeh, Beograd je uzimao ono najbolje od crnogorske inteligencije...

- Vlast još ne kontrolira neovisnost u svim dijelovima Crne Gore. To opterećenje i dalje postoji. Tu se očitava problem Crne Gore, odnosno Mila Đukanovića, zapravo vlasti, da integrira vlastiti teritorij, odnosno da uspostavi potpuni suverenitet nad cijelom teritorijem. Naime, Herceg Novi gravitira Republici Srpskoj, Ulcinj Skadru, a sjever Beogradu. Crna Gora trenutno nema ni kulturni model, ni ekonomsku moć da se njihov pogled usmjeri k Podgorici. Doduše, u nekim od tih sredina na ovim je izborima izborena politička vlast, ali koliko će oni promijeniti tamošnju psihu, tek ćemo vidjeti. Tu je i realni problem SPC-a, nad kojom država nema nikakve ingerencije i utjecaja. Oni su finacijski, politički i kulturno još uvijek jaki. SPC u Crnoj Gori funkcionira kao država u državi.

• Može li kulturna scena, koja je odradila svoj dio posla oko suvereniteta, iznijeti još jednu bitku?

- Na kulturološkom planu pojavila se bojazan da bi se Crnoj Gori mogla dogoditi jedna vrsta provincijalizacije. Naravno ne zavaravam se da je Crna Gora do sada bila nešto suviše 'in'. Ona je predugo bila kulturološki beznačajan ili malo značajan prostor, izoliran ili prostor s jakim mentalitetom predgrađa. Sada se treba izboriti da ne postane dodatno po strani ili pak zatvoren unutar sebe, usredotočen na sebe. Postoji bojazan da bi lokalne 'veličine', koje su to samo u zatvorenoj situaciji, mogle inzistirati na tome, svjesne da se tako osjećaju najudobnije, jer je svako otvaranje za njih pogubno.

No, mi u Crnoj Gori živimo u eksperimentalnom vremenu i bit će zanimljivo promatrati što će se u crnogorskom društvu događati. Pred ovim društvom je izazov, od otvaranja kulture, preko uspostave civilnog društva, izgradnje novih vrijednosti sazvučnih epohi do shvaćanja da je vlast na izborima smjenjiva i da je to proces koji nas kao državu i društvo više ne može ugroziti. U svemu tome zaostajemo ne samo za Europom nego i za dobrim dijelom tranzicijskih zemalja s ovog prostora.

• Ne čini li vam se malo šizofrenom situacija da je institucija kojoj crnogorci najviše vjeruju SPC, iako je najveći protivnik crnogorskog nacionalnog identiteta, a mitropolit Amfilohije Radović, eksponent velikosrpstva, najpopularnija je osoba uz Mila Đukanovića?

- Da, situacija jest šizofrena. Ovo je ipak pretpolitičko društvo, u zadnjoj svojoj fazi, ali ipak u predfazi. Drugo, to je onih gotovo 45 posto koliko je bilo protiv neovisnosti. U Crnoj Gori društvo je strogo podijeljeno. Najveći zadatak sadašnjeg društva je da se između ta dva nepomirljiva bloka stvari jedna siva zona, možda nije dobar termin, ali kada je sve tako suludo, onda neka to ostane, pa neka se boje izmiješaju. Ali to će biti teško jer oporba nije i ne želi još priznati rezultate referenduma. Prosrpske snage jednostavo ne razumiju zašto je bilo nužno odjeljenje od Srbije. Oni zbilja to ne razumiju, jer njima crnogorstvo nije više od jednostavne folklorne ili anegdotalne odrednice. Njihovi interesi su u Beogradu, a ne u Podgorici.

 • Ima li crnogorsko društvo snage za otvaranje nekih bolnih pitanja, koliko je spremno prihvatiti činjenicu da je 1990. samo 10-15 posto bilo za neovisnost?

- To je činjenica. No, činjenica da je tih 15 posto tada ustalo protiv napada na Dubrovnik i bilo spremo braniti Hrvate, Bošnjake i Albance u Crnoj Gori te u ime cijele države i naroda preuzeti taj rizik, ali i čast, omogućila je da se za 15 godina ostvari i neovisna Crna Gora. To je bio akt koji je garantirao pomirenje između Crnogoraca i drugih naroda koji ovdje žive, jer taj čin, tih tada malobrojnih ali hrabrih ljudi, bio je garancija da se danas glasa za neovisnost. U tom najtežem trenutku tih 15 posto je možda bilo malo, ali opet puno više nego što je takvih ljudi bilo u Srbiji. Time je Crna Gora pokazala da ima unutarnju snagu i tih 15 posto su i nadalje elita ove zemlje. Oni su zaslužni što sada postoji kritična svijest koja će reagirati na svako skretanje, devijaciju ili usporavanje.

• Najveći potencijali Crne Gore u intelektualnom smislu desetljećima su odlazili prvenstveno u Beograd, nešto manje u Zagreb ili Sarajevo, a ovdje su, kako se posprdno govorilo, ostajali oni koje 'nitko neće', pa su čak dobili i epitet 'deseteračkih intelektualaca'.

- Godinama se sa sumnjom gledalo na one koji žele ostati u Podgorici kao na one s kojima nešto nije u redu. Međutim, i tu su se stvari promijenile, uspostavljen je podgorički Univerzitet, kulturna scena je življa, postoje ljudi koji danas personificiraju ovdašnju kulturnu scenu, pojavljuju se i neki sportski timovi koji imaju veći značaj, tako da su se pojavile neke točke s kojima se ljudi ovdje mogu identificirati ili one prema kojima će se Crna Gora prepoznavati. Stvara se identitet. Moramo se time baviti jer je borba za neovisnost bila i ostala samo gola borba za identitet i nije bilo mjesta za drugo. Sada dolazimo do 'drugog' jer čitav set pitanja koje je Europa riješila u 20. stoljeću, a neki već i u 19., crnogorsko društvo mora rješavati tek sada, početkom 21. stoljeća.  No, mlađa ekipa, recimo nas književnika, glumaca i umjetnika, podigla je ljestvicu, pa nije bitno biti poznat samo u Podgorici nego i u Zagrebu, Ljubljani, pa i u Beogradu, ali ne više na način da time postaješ dio tamošnje kulture. Neke stvari su preskočene, Crna Gora je trpjela velikosrpski teror u Kraljevini Jugoslaviji, pa je iz plemenskog društva uskočila u komunizam, a zatim u sankcije i tranzicijski bespoštedni kapitalizam. I kada se sve to zbroji, onda se čak može govoriti o čudu da se crnogorska svijest održala.

• A da se stvari mijenjaju, pokazuje i činjenica da se u hrvatskom Playboyu pojavila i prva Crnogorka!

- Da, to je za svaku pohvalu, prvenstevno jer se radi o zgodnoj curi. No, bilo je pomalo groteskno to što su ovdašnji mediji taj čin proglasili i popratili kao veliki državni i nacionalni podvig. Mislim da to nije tako veliko dostignuće jer se djevojka ipak samo slikala gola, iako je ona tako zgodna da može dobaciti i do većih visina.

• Hoće li politika težiti poticanju crnogorskog nacionalizma radi utvrđivanja državnosti i nacije?

- To je prilično nemoguće. U borbi s ovako jakim silama razgradnje i uništenja crnogorske države i naroda upravo bi crnogorski nacionalizam bio zadnji čavao u lijes Crne Gore. Ovo društvo može uspjeti samo ako bude otvoreno i multietnično. Na referendumu se dogodilo prvi put da su Crnu Goru branili njeni građani svih nacionalnosti i vjera, a ne samo pravoslavni Crnogorci. Dobra je stvar da su neovisnost donijeli građani, a ne jedna vjerska ili nacionalna skupina. To je činjenica koja ne smije biti zaboravljena i treba je napominjati svaki put kad to netko želi zaboraviti ili minorizirati.

• Nedavno je napadnut Jevrem Brković, jedan od prvaka borbe za neovisnost. To je djelovalo prilično neočekivano sada kad je Crna Gora neovisna.

- Za tako mladu državu, Crna Gora pravi velike greške. Tek što je nastala, imidž ove države je oštećen. Molim vas, kad je Turska riješila suditi Pamuku, Europa je bila zgrožena. Zamislite konsternaciju koju mora izazvati činjenica da je 73-godišnji pisac premlaćen metalnim šipkama, a njegov tjelohranitelj ubijen, zato što su se mafijaši prepoznali u njegovu romanu. Brković sada spušta loptu, kaže da je siguran da će država kazniti počinitelje zločina, ali ja se ne bih kladio da će biti tako. Jer, problem nije samo to što je Brković pretučen, nego u tome što cijelo društvo zna da počinitelji neće biti uhapšeni, a naručitelji svakako ne. To je tijekom godina ovdje postala činjenica s kojom se živi: to da postoje ljudi koji vas hladno mogu ubiti i ostati nekažnjeni.

• Kako je u Crnoj Gori primljen nedavni ustavni referendum u Srbiji, odnosno izjašnjavanje o Kosovu?

- Podsjetit ću vas da su Srbi već jednom proveli referendum o Kosovu. Organizirao ga je Milošević i na njemu su se izjasnili da neće kompromise i da je Kosovo neodvojivi dio Srbije. Poslije ih je NATO bombardirao. Ovaj Ustav je bio besramna manipulacija Vojislava Koštunice, koji bi po mnogo čemu bio opasniji od Miloševića da nije kukavica. Kada se riješi status Kosova, morat će donijeti novi Ustav. K tome, gotovo je izvjesno da Ustav i nije prošao, da nije izglasan, barem ne na zakonit način. Službena Crna Gora prilično je nezainteresirano ispratila proces i kad je sve bilo gotovo, potapšala je Beograd po ramenu. Kao: drago nam je, samo naprijed... Istovremeno, Đukanović poziva u posjet Podgorici kosovskog premijera... Dobra stvar kod Đukanovića i ove vlasti je to što je to bila valjda prva politička i intelektualna elita u povijesti Crne Gore koja je bila mudrija i lukavija od srpske. Nezavisnost Crne Gore je pobjeda koja nije ostvarena oružjem nego pameću. Jednostavno smo bili pametniji od njih. 

O predrasudama i tradiciji

Koncept herojstva raspao se s ratom

• Je li se Crna Gora spremna otarasiti uvriježenih predrasuda o Crnogorcima, pa i nekih svojih ikona - Njegoša i cijelog spektra vrijednosti koji je on stvorio i nametnuo?

- Njegoš je postao prošlost, jer ga je vrijeme pregazilo. Taj je koncept, doduše, napušten, ali nije stvoren novi. To je veći problem. Sada smo u vakumu. Ta pitanja o kojima razgovaramo ovdje nisu ni postavljana, jer se odvijala borba za goli opstanak i očuvanje identiteta. Crnogorci i crnogorstvo su bez dramatiziranja i preuveličavanja bili pred katastrofom. No, sada kada je sve preživjelo, ni intelektualci ni političari nemaju razrađenu stregiju tog razvoja.

• Kako je došlo do tog odricanja i napuštanja Njegoša?

- Početkom devedesetih bilo je opasno napraviti distancu prema Njegošu. A onda se crnogorska stvarnost izmijenila. Pokazalo se da je ta stvarnost kontranjegoševska. Ratna stvarnost se pokazala vrlo dalekom od te epske Crne Gore kojom su nama punili glave. Nije bila epska, nego mala, sitna, pod sankcijama, švercerska, pljaškaška u Konavlima. Taj model, ta epska fikcija čojstva i junaštva sudarila se s realnošću i surovom stvarnošću i sama od sebe se urušila! Nestala u dimu spaljenih konavoskih kuća i otuđenim frižiderima koji su popunili oskudni inventar nekih crnogorskih kućanstava. Epska Crna Gora umrla je početkom napada na Dubrovnik. I nakon toga herojstvo više nije bilo ratno, nego je palicu herojstva preuzela ona mala skupina ljudi koja je na Cetinju u atmosferi harange i kaosa smogla snage javno prosvjedovati protiv napada na Dubrovnik. Kada je herojstvo u Crnoj Gori značilo biti protiv rata, ne ići u rat, taj se koncept raspao.

• Je li crnogorsko društvo prošlo katarzu s obzirom na to da je sada za neovisnost sigurno spremno glasovao i dio ljudi koji su odobravali napad na Dubrovnik?

- Crnoj Gori se za mnoge stvari progledalo kroz prste jer je borba za neovisnost bila dobra za sigurnost regije, ali neki računi nisu svedeni. Katarza podrazumijeva tri stvari - kaznenu, potom političku odgovornost i, napokon, moralnu. Za sada svi ti uvjeti nisu ispunjeni.


Vlado Vurušić

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

'Očekujem da će i Europa reći kako duhu agresivnog šovinizma i nacionalizma nema mjesta na europskoj političkoj mapi i da će politički obvezati republiku Srbiju da vodi računa da se taj duh ponovno ne probudi.'

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen