Usred ničega, u srijemskoj ravnici, uzdiže se moderno nisko zdanje, tzv. Kuća srpskoga nogometa, okružena sa šest travnjaka, zapravo kamp reprezentacije, otvoren prije dvije godine.
Dok se vozimo cestom koja vodi jedino do baze Mihajlovićeve momčadi, ispred nas se stvorio usamljeni trkač kroz kišu i vjetar koji nemilice udara sa svih strana. Kolega kaže: “Vidi mu noge, mogao bi biti Deki Stanković”. No, nije Deki, nego glavom izbornik Siniša Mihajlović, provjetrava glavu prije nego li će se prvi put u “akciji Hrvatska” obratiti igračima. Vozimo polako, otvaramo prozor i viknemo: “Izborniče, trebate li prijevoz?” Ne čuje nas, ili se pravi da ne čuje, na ušima su mu slušalice. Nije ni svrnuo pogled. Gleda ravno pred sebe. Kolege iz Beograda cinično komentiraju jutarnji performans: “To je njegova mala, privatna predstava”.
- Izbornik danas ne daje izjave. Zapravo, novinarima će se obratiti jedino na press konferenciji u Zagrebu dan prije utakmice, ovdje ga nećete čuti - govori direktor nacionalne momčadi Aleksandar Bošković.
U predvorju kompleksa, u rangu hotela od četiri zvjezdice, neopisiva je gužva, kako pristižu reprezentativci, odmah ih opkoljavaju novinari.
- Što je ovo? Neka svadba? - šali se stoper Chelseaja Branislav Ivanović, ali nije spreman za prognoze i analize.
Vratar Partizana Vladimir Stojković, kojeg je 360 minuta bez primljenog pogotka poguralo blizu jedinici u Maksimiru, zato hrabro istrčava pred mikrofone:
- Toliko ih se bojim da ne mogu spavati - započinje ironično. - Naravno da su Hrvati jaki, ali možemo se nositi s njima.
Spreman je na provokacije iz grotla Maksimira, kao i njegov konkurent za mjesto na vratima, jedinica Udinesea, Željko Brkić. Ozljeda zbog slomljenog prsta, povratak tek početkom ožujka čine njegov status upitnim, ali kaže da se zna nositi s novom situacijom.
- Pripremam se kao da ću na vrata. Vidim da se Modrić raspucao u posljednje vrijeme, fantastičnu je golčinu zabio Manchesteru. Udarce Srne gledao sam mnogo puta, Rakitić ima fenomenalan šut.
Aleksandra Ignjovskog, koji je stigao iz Bremena, najviše su pitali za Mandžukića i Olića.
- A što da vam kažem, zabijaju. Ne znaš ni kako, ali Mandžukiću što god takne ulazi u mrežu. No, ne bojim se nikoga.
Mihajlovićeva napadača Filipa Đuričića, koji u Heerenveenu igra u velikoj formi, u hrvatskom se stožeru spominje kao najveću opasnost.
- Hvala na komplimentima. Nisam igrao važniju utakmice od ove. Sjećam se dvoboja Hrvatske i Srbije 1999., imao sam tada 7 godina, ali pamtim Stankovićev gol. E, da je i meni zabiti na Maksimiru! - poželio je Đuričić.
Reprezentativce je došao pozdraviti i predsjednik Tomislav Karadžić, kojem smo za Kuću nogometa poklonili knjigu naših novinara Vlade Vurušića i Ivice Buljana “Povijest svjetskih prvenstava”, te kutiju Domaćica keksa i Bajadere, što je Mihajlović poželio na klupama svojih igrača u maksimirskoj svlačionici.
Kažemo predsjedniku, neka se zaslade sada, jer u Zagrebu bi im ipak nakon presinga Hrvatske slatko moglo prisjesti.