Arcade Fire trenutno su vruća roba u svjetskoj glazbi. Bend je, ostajući dosljedan svojoj umjetničkoj viziji, napravio “magični proboj” iz skučenih okvira indie scene prema najširoj publici.

U Bolonju, na festival I-Day, koji se krajem ljeta održava u Areni Parco Nord, stigli su na valovima uspjeha novog albuma “The Suburbs” kojemu tek sada na jesen slijedi službena europska turneja. Bend je pun samopouzdanja podgrijanog usponom na top liste najprodavanijih albuma u SAD-u, Velikoj Britaniji i još ponegdje. Hvalospjevi kritike su unisoni, reakcije publike euforične.

Pozornica je igralište

Trenutno su u sličnoj poziciji u kakvoj su R.E.M. bili nakon “Authomatic for the People” ili “Radiohead” nakon “O. K. Computer”. Oni su grupa koja je svoje mjesto na vrhu izborila bez podilaženja masovnom ukusu i uplitanja u igre glazbene industrije. Izborili su apsolutnu umjetničku kontrolu nad svojim radom i istovremeno potvrdili status.

Arcade Fire na vrhuncu su snage i tose osjeti čimzakorače na pozornicu. Imaju iskustvo odsviranih kilometar u nogama i nepogrešivi scenski instinkt, onakav kakav posjeduju Springsteen i E-Street Band, Wilco i još samo nekoliko najvećih. Unatoč prilično nepreciznom terminu “indie” kojim ih, u pravilu etiketiraju, Arcade Fire su sve samo ne tipičan izdanak te scene. Win Butler izgleda kao neki njemački darker iz osamdesetih.

Onako visok, smrtno ozbiljan, nesklon ironiji, bez srama da će ispasti patetičan kada se uhvati fatalističkih tema smrti dragih mu osoba, nikako ne spada među cinične i uniformirane hipstere s onim svojim šeširićima i Buddy Holly naočalama. Ostatak benda djeluje kao podivljala cirkuska horda, nimalo slična besprijekorno odjevenim i ošišanim shoegazerima nespretnih pokreta, kojima gitare stoje kao kravi haljina.

Pozornicu su pretvorili u svoje igralište. Instrumenti - klaviri, gitare, bas gitare, mandoline, harmonike, sintisajzeri, megafoni i kojekakve čudne zvučne spravice - bili su razmješteni na sve strane, a članovi benda su čitavo vrijeme rotirali među njima, svirajući svaki sve.

Strastveno i gladno

Sviraju strastveno i gladno, kao da ne postoji sutra i uopće nije bitno što će biti nakon što se reflektori pogase. Iako su multiinstrumentalisti, nitko od njih nije ili barem ne pokazuje da je virtuoz - svirka im je ekonomična i krajnje funkcionalna u službi homogene i precizno posložene zvučne slike, ponekad svedena tek na feedback, dva-tri tona, dugi akord ili tek ritmično “cvokanje” po žicama, pojačano poplavom reverba.

Koncert u Bolonji otvorili su s “Ready to Start”, singlom s nove ploče, i već su s prvim taktovima udareni temelji njihova karakterističnog neprobojnog zvučnog zida. Sonična bomba nastavila se kotrljati kroz sljedećih sat i pol vremena. Arcade Fire savršeni su u aranžiranju svojih pjesama, a naslage gitarske buke, harmonika, violina, himničnih vokala i bubnjarske tutnjave ne ostavljaju ni sekunde praznog hoda. Njihov je glazbeni ludizam neodoljiv, a imaginacija je u idealnom omjeru s inteligencijom.

Régine Chassagne apsolutna je kraljica i njezina bjorkovska scenska pojava dominira bendom, posebice kada se uhvati mikrofona u prelijepoj pjesmi “Haiti”.

Svako bendovsko “ooo-oooo-kanje”, koje njihove pjesme čini toliko prepoznatljivima, publiku je tjeralo u delirij i tisuće fanova u bolonjskoj Areni pretvaralo se u jednoglasni navijački zbor sa stotinama svijetlećih mobitela u zraku.

Nema ravnodušnih

S novog albuma odsvirali su sedam od ukupno 16 pjesama, koliko ih se našlo na bolonjskom repertoaru, tako da su hitovi s prve dvije ploče, na opće oduševljenje, bili ravnomjerno zastupljeni.

Poslastica “No Cars Go” bila je raspoređena na deseto mjesto, dakle u drugu polovicu nastupa. Službeni dio koncerta Arcade Fire završili su s “Rebelion (Lies)”, jednom od svojih himni s prvog albuma, nakon čega je uslijedio očekivani euforični poziv na bis.

Tada su, pak, rasturili s “Keep The Car Running” i “Wake Up”, i više nije bilo nikakve šanse da netko ode kući ravnodušan. Arcade Fire u svojem su kreativnom zenitu, a uživo su perfektni, neusporedivi s bilo čime što se trenutačno događa u glazbi. Definitivno je najbolje vrijeme da ih netko od domaćih promotora napokon “upeca” i dovede u ove krajeve.