Kraj listopada 2006.
- Debeli! Ej, debeli, zove me urednik i ja se lijeno odazivam.
Ja sam, naime, doista debeo sa svojih 115 kilograma. Time se uopće ne ponosim. Teško mi je hodati uz stepenice, nakon jela mi treba pola sata odmora da dođem k sebi, a ne trebam ni govoriti da mi krvna slika već neko vrijeme nije besprijekorna. Jasno vam je - imam masnoće u krvi.
- Debeli - čujem ga opet - dođi malo.
Nećete vjerovati, ali nekada sam se bavio sportom i jednom sam čak kao mlađi junior nastupio za hrvatsku atletsku reprezentaciju! Imao sam 77 kilograma i trčao sam 100 metara za jedanaest sekundi. Nisam posve siguran tko me počeo zvati Debeli, ali bilo je to početkom devedesetih, a potom se nadimak jednostavno uhvatio.
- Debeli, trebao bi na dijetu - kroz smijeh će urednik.
Kada sam prvi put pregazio stotku, negdje 1993., počeo sam se hvatati raznih dijeta, ali efekata nije bilo. Osim jo-jo efekta koji je nakon svake dijete donio barem još jedan kilogram viška. Neuredan život se nastavio sve do 2003. kada sam dohvatio stodesetu kilu i odlučio prestati pušiti. U zao čas jer time sam nabacio još desetak kilograma i tako u jednom trenutku izbacio iz upotrebe kućnu vagu baždarenu na 120 kg. Bilo je vrijeme da pređem na stočnu.
- Ako se slažeš, naravno - dodaje i počinje mi razlagati ideju pod radnim naslovom 'patnje mesoždera na makrobiotičkoj dijeti'.
Razmislit ću, kažem, tim više što želim promisliti do koje mjere želim od svog mršavljenja napraviti reality show.
Nekoliko dana kasnije
Pritisnut rezultatima sistematskog pregleda u jednoj privatnoj poliklinici pristajem na urednički prijedlog. Dijeta mi, naime, ne gine. Masnoće u krvi su opet jako povišene. Kad je već tako, obaveza da vodim dnevničke zapise može mi osnažiti volju da izdržim u promjeni prehrambenih navika. Redakcijski kolega predlaže mi da se javim ayurvedskom liječniku s kojim on ima dobra iskustva. Prema Ayurvedi se ne jede ni meso ni riba pa mi se to činilo dovoljno egzotičnim eksperimentom te sam odlučio krenuti po novo iskustvo. Dogovaram pregled u zagrebačkom Ayurvedskom centru Somalata za četvrtak. Do tada samoinicijativno odlučujem prestati piti alkohol. Želim biti bistre glave.
Srijeda, 15. studenoga 2006. - Servis samoga sebe
Imam 115 kila. Sutra idem ayurvedskom doktoru. Pitam se još jednom želim li to zaista i zaključujem da nemam što izgubiti. Redakcija će dobiti vjerojatno zanimljiv materijal, a ja možda i skinem poneku kilu. Škoditi mi neće sigurno. Ako već svoj automobil svake godine vodim i po dva puta na servis, mogu valjda i svoju tjelesnu povesti 'mehaničaru'. Pada mi čak na um kako auto mogu i promijeniti, ali tijelo baš i ne. Zašto onda izbjegavati servis samog sebe?
Četvrtak, 16. studenoga 2006. - Susret s dr. Petrušićem
Doktor Petrušić primio me u svom Ayurvedskom centru Somalata u Zagrebu. Riječ je u stvarnosti o ugodnom građanskom stanu. Soba u kojoj razgovara s pacijentima je prostrana, a središnje mjesto zauzima veliki drveni stol za kojim mi doktor sjedi sučelice. Odmah mu objašnjavam da sam novinar u posebnoj misiji. Kažem da nas zanima kako u praksi izgleda tretman kojem se izlaže prosječan čovjek, svežder, evidentno debeo poput mene, koji pokušava smršavjeti.
- Pronaći ću vam nekog od svojih pacijenata, koji će vam prenijeti svoja iskustva - spremno će doktor.
- Ne, nismo se razumjeli. Ja ću biti taj pacijent.
Pregled traje kratko, možda desetak minuta, a središnji dio pregleda je opipavanje bila. Nema ovdje laboratorijskih pretraga, slikanja pluća, skidanja do pasa, EKG uređaja. Nema ničega osim drvenog stola nad kojim vam doktor opipava bilo. Prvo je opipavao desno zapešće kao da drži vrat gitare. Malo se mrštio, ali vidio sam da nije ništa zabrinjavajuće. Potom je prešao na lijevo zapešće i opet je blago pritiskao moje žile.
Bio sam prilično zapanjen kada je napokon progovorio. Dijagnosticirao je praktično sve što i liječnici na sistematskom pregledu u jednoj privatnoj zagrebačkoj klinici. Potom smo dugo razgovarali, a ključna riječ koju sam zapamtio bila je - neravnoteža. Banalno govoreći, u mom tijelu vlada nered.
- Ne tražim od vas previše, ali ako želite svoje tijelo vratiti u ravnotežu, morat ćete se pridržavati nekih pravila - objasnio mi je dr. Petrušić. Pravi pristup tretmanima gubljenja težine je određivanje konstitutivnog tipa pojedinca, detoksikacija tijela, pravilna prehrana i kombinacije s obzirom na konstitutivni tip i disbalans te promjena životnog stila. Samo takav cjeloviti pristup može donijeti trajne rezultate i unaprijediti cijeli sustav na svim razinama.
Ujutro mi dan ubuduće treba početi tako što moram popiti dvije čaše tople vode. Prvo što moram pojesti je - komadić sirova đumbirova korijena, a potom dvadeset minuta nakon toga mogu doručkovati. Tijekom dana mogu imati tri, pet ili sedam obroka ('svejedno'), ali moraju biti uvijek u isto vrijeme, s time da 20 minuta prije svakog moram pojesti po kockicu đumbira. Dva sata poslije svakog obroka ne smijem piti nikakvu tekućinu. Od svakodnevnih obaveza još mi je napisao, kao da piše recept, '1h - kuliranje'. U prijevodu - sat vremena trebam raditi nešto neobavezno i opuštajuće - lagano se šetati, primjerice.
Zabranio mi je kavu uopće, a posebno kavu s mlijekom, kravlje mlijeko i sve njegove derivate, hladna jela i hladne napitke. Zapravo, smio bih piti samo zagrijanu ili mlaku izvorsku vodu i biljne čajeve. Ne preporuča mi se, ako sam dobro shvatio, ni smrznuta, ni konzervirana, ni prerađena, odnosno rafinirana hrana. Hrana treba biti svježa i kuhana, ali ne podgrijana. Uglavnom, dosta komplicirano za nekog tko se hrani neredovito poput mene.
- I uz to trebat ćete dolaziti na Udwarthanam tretmane u naš centar četiri tjedna - zaključio je dr. Petrušić.
- Nemam ja toliko vremena - izleti meni - možemo li to riješiti brže.
- Ali za bilo kakve rezultate trebate minimalno dva tjedna i najmanje četrnaest tretmana.
- Neka budu četiri dana - zaključim.
- Dobro, dogovorit ćemo se - pomirljivo će doktor.
Petak, 17. studenoga 2006. - Moj prvi đumbir
Buđenje, WC, kupaonica, kuhinja. Đumbir! Đumbir je korjenasti gomolj, nalik na neuglednog rođaka krumpira, mrkve i tartufa. Prodaje se u većim trgovinama hranom tik uz ostalo povrće i relativno je jeftin. Za dvadesetak kuna dobit ćete dovoljno đumbira za desetak dana. Toliko sam barem ja nabavio sinoć pa me hrpica tog korijenja dočekala u kuhinji. Otkidam prst đumbira, uzimam nožić, gulim ga i jedem. Ždrijelo mi se užarilo, ali sam okus nije nepodnošljiv. Tu je i ujutro tako dobrodošla toplina koja se širi kroz tijelo. Umjesto prve jutarnje kave - dvije šalice tople vode. Otpijam u malim gutljajima. Sve je zasad podnošljivo, osim što se povremeno osjećam glupo. Jeo sam đumbir u petak tri puta i nisam s time imao većih problema.
Subota, 18. studenoga 2006. - Trgovina nezdrave hrane
Odlazim ujutro u trgovinu po novine i neke sitnice za kuću. Dok čekam u redu na blagajni, osvrćem se po policama. Stakleni hladnjak sa salamama i sirom. Visoki hladnjak s jogurtima i mlijekom. Police pune keksa, čokolada, konzervi, sokova, piva. Da ne dužim, ako ću se dosljedno držati ayurvede, ovdje nema ničega za mene. Osim novina.
Nedjelja, 19. studenoga 2006. - Imate li kurkume?
Plaho sam obilazio boksove na tržnici tražeći onaj sa sjemenkama i zdravom hranom. Kad sam procijenio da samo jedan nalikuje na štand s hranom za ptice, stao sam u red. Ispred mene je naturalizirana Ruskinja naručivala leću i heljdu. Došao je i na mene red.
- Imate li kurkume? - hladokrvno pitam kao da je to nešto najnormalnije na svijetu.
- Nažalost, ne - razočara me diler i doda - sve smo prodali.
Ostao sam posve zbunjen, vjerojatno ponajviše informacijom da je kurkuma rasprodana! Za ne vjerovati. Našao sam kasnije u specijaliziranoj trgovini mljevenu kurkumu za devet kuna i time zaključio dnevni shopping.
Ponedjeljak, 20. studenoga 2006. - Spreman za pohanje
Na poslu je teško. Kafić je prepun, ispijaju se kave, jedu se kroasani, razgovara se u oblacima dima. Znam da je bolje da ni ne odlazim unutra. Tupo gledam i maštam o štrudli s jabukama, kad me netko prekine u slatkim mislima.
- Što ti je? Nije ti dobro.
- Sve je u redu - kažem. Ne pada mi na pamet objašnjavati svoju situaciju.
Najbolji dio dana je svakako posjet Somalati gdje imam Udwarthanam terapiju. Pojma nemam što to znači, ali se u praksi svodi na nanošenje toplog sezamova ulja i biljnog praha na tijelo. Malo sam se glupo osjećao kada sam se morao pripremiti za taj tretman jer sam se morao posve skinuti i na sebe navući papirnate tange! Sa svojom mješinom koja se tresla od smijeha bio sam ipak zahvalan pacijent. Mirno sam ležao dok su me vrijedne djelatnice pacale. Nakon pola sata bio sam posve namazan uljem i praktično prekriven muljevitom smjesom. Uglavnom, spreman za pohanje. Samo me je trebalo još termički obraditi.
Doktor Petrušić objašnjava mi kako je Udwarthanam važan segment moje terapije. Utrljana smjesa nekako putem površine kože utječe na moj metabolizam. Na staničnoj razini. Vjerujem da je tako jer mi ništa drugo ne preostaje. Osim obilnog tuširanja.
Utorak, 21. studenoga 2006. - Polako, lako ćemo
Razgovor s urednikom pokazao mi je koliko sam se udaljio od samog sebe. Barem od onog sebe koji je prije šest dana krenuo u avanturu.
- Jesi bio kod ayurvedskog doktora?
- Jesam.
- Dobro. Onda mi pišeš tekst za vikend.
- Nema šanse. Pa tek su prošla četiri dana - objašnjavam mu i sjetim se da mi je i doktor rekao da se u četiri dana ne može ništa napraviti.
- Onda kako ćemo?
- Daj mi barem dva-tri tjedna. Da vidimo ima li to sve nekog efekta - kažem ja iako sam prije bio uvjeren da ne želim na ovo izgubiti više od tjedan dana.
Dr. Petrušić mi kaže da je jedna od posljedica procesa u kojem se nalazim - mirnoća. Doduše, i inače nisam neki divljak, ali ovih se dana osjećam baš smireno. Redakcijsko ludilo prolazi kroz mene, a ja se smijuljim. Osjećam se bistro i opušteno, dakle posve neprimjereno mom radnom mjestu.
Srijeda, 22. studenoga 2006. - Pobjeda nad režimom
Morao sam raščistiti neke stvari s doktorom.
- Prema ayurvedi ne bih smio jesti ni meso ni ribu ni sir, ako sam dobro shvatio - pitam naivno.
- Ne baš.
- Ali, tu i tamo...
- Kako to mislite?
- Mislim, ja sam ipak svejed.
- Ne želim vas previše pritisnuti, znam da vam je teško. Malo ribe ipak vam mogu dopustiti. Samo neka bude kuhano. Uvijek jedite toplu hranu. Meso izbjegavajte, a sir zamijenite tofuom.
- To sam i mislio. Neku ribicu pojesti, to bi mi puno značilo.
- Nemojte pretjerivati.
- Hvala doktore.
Četvrtak, 23. studenoga 2006. - Kako sam skinuo stotinu kila
Nakon svakog Udwarthanama odlazim pod tuš da sperem sve sa sebe. Potom je na redu relaksacija. U sobi za relaksaciju liježem na ugodan ležaj, čeka me topli čaj, iz zvučnika dopire neka od onih istočnjačkih melodija na sitru bez kraja i konca. Soba je zamračena i tiha. Pijuckam čaj i ne mislim ništa ni o čemu. Divota.
U redakciji uobičajena atmosfera. Lagano se zahuktava dan, dogovoraju se teme, a jedna od tema postajem i ja. Vijesti o mojoj polutajnoj misiji mršavljenja u Ayurvedskom centru Somalata došle su i do deska. Čuđenje, šok i nevjerica.
- Pa što jedeš? - zabrinuto me pitaju, a ja nevoljko odgovaram da sam jutros jeo mandarine i da ću za ručak poriluk jer znam da će se smijuljiti.
- Ali barem ću skinuti koju kilu - pokušavam se izvući.
- Ti si dosad već skinuo nekoliko stotina kila - dobacuje Sandra.
- A nabacio još i više - zaključuje Deni i svi se smijemo.
Petak, 24. studenoga 2006. - Čaj od neoljuštene zobi
Pijem isključivo vodu i čaj. Zvuči dosadno, ali i nije tako. Otkrio sam niz čajeva za koje nisam ni znao da postoje. Dnevno popijem desetak šalica čaja, naravno različitog jer bih inače poludio. Najčešće pijem čaj od neoljuštene zobi i roibois čaj jer su mi to favoriti, ali rado pijem i čaj od metvice te zeleni čaj s dodatkom aloe vere ili listića vanilije. Potom slijede čaj od šipka, bijeli čaj, kamilica, kopriva i obični zeleni čaj.
Voda je u pravilu izvorska, Sveti Rok, ali dobro dođe i svaka druga.
Kavu ne bih smio, ali jednu sam u tjedan dana ipak popio. Bez šećera i mlijeka.
Jednom sam popio i sok od mrkve, a jednom pak sok od cikle.
Nisam već dugo bio u birtiji. Branka i Krešo - ne brinite, dobro sam.
Subota, 25. studenoga 2006. - Tofuneza mon amour
Danas sam se odlučio nagraditi - za doručak sam slistio dvije kriške integralnog kruha premazane tofunezom. Tofuneza? Tofuneza! Majoneza bez jaja, koja se temelji na soji, odnosno tofuu. Okus je iznenađujuće dobar. Nije doduše kao moja omiljena Zvijezda majoneza, ali je bolja od nekih tvorničkih majoneza.
Izlazim potom u grad 'na kavu'. No, kada naručujem čaj, svi se redom čude.
- Bolestan si?
- Nisam. Pije mi se čaj, lažem.
Nedjelja, 26. studenoga 2006. - Sarmu probao nisam
Zove me majka na ručak.
- Dolaziš?
- Možda. Spremaš nešto?
- Da, sarme.
- Onda neću, hvala.
Teška srca.
Ponedjeljak, 27. studenoga 2006. - U posjet s ciklom
Moj izmijenjeni način života nije naročito društven. Izbjegavam redakcijsku birtiju, ali i izlaske uopće. Držim se svog novog ritma - doručak, ručak, večera. Uvijek u isto vrijeme, uvijek kuhana hrana, kuhano povrće ili kaše. I naravno, đumbir, voda, čaj.
Večeras ipak odlazimo u posjet prijateljima. Na stolu je sir i pršut, toči se vino. Ja vadim plastičnu posudu iz torbe u kojoj sam donio kuhanu ciklu. Možda sam nepristojan, ali se držim svojih pravila.
Utorak, 28. studenoga 2006. - Kad glad pokuca na vrata
Doručkovao sam samo čašu sojina mlijeka. Hrabro i glupo, pokazat će se. Oko 13 sati umirao sam od gladi. U Jutarnjem postoji običaj da se jela iz restorana naručuju u redakciju pa su se oko mene širili mirisi hobotnice na salatu s jedne i lazanja s druge strane. Nije bilo druge nego izaći iz sobe. Ali gdje? I onda sam, bolno svjestan da do ručka imam još sat vremena, pobjegao. Šetnja od sat vremena pomogla je da zaboravim na glad. Još jedna pobjeda čovjeka nad signalima iz želuca. Ručak, hvala Bogu, kaša od leće i ječma. Kakva radost i sreća.
Večera - penne s tunjevinom.
Gozba. Srijeda, 29. studenoga 2006. - Udwarthanam
Moj ayurvedski liječnik me uvjerava da količina hrane nije presudna pri mršavljenju. Bitno je da se držim osnovnih pravila i da prolazim udwarthanam tretmane. Udwarthanam je specijalna procedura koja traje od 14 do 28 dana, a ja sam, jasno, odabrao najkraću opciju. To je vrsta suhe masaže u kojoj se u kožu utrljava ljekoviti biljni prah. Ova procedura, tvrdi dr. Petrušić, pogoduje smanjivanju Kapha Doshe, odnosno smanjivanju tjelesne težine, razgradnji masnoća i pomaže u smanjivanju kolesterola.
Moram mu vjerovati. U dva tjedna sam izbušio već drugu rupicu na pojasu.
Četvrtak, 30. studenoga - Meso se vraća kući
Ulazim u posljednji tjedan svog procesa mršavljenja. Doktor je vidno zadovoljan mojim izgledom.
- Čini mi se da ste omršavjeli u licu - kaže mi ono što primjećuju i drugi.
- Hvala Bogu, jesam - ne krijem zadovoljstvo.
Dogovaramo se da posljednji, treći tjedan, u prehranu uvedem i meso, pod uvjetom da je kuhano, a ne pečeno ili prženo.
- Ipak ste vi mesožder - zaključuje doktor, dodajući da ne misli da će to bitno utjecati na moje gubljenje kilograma i bit će u pravu.
Već se vidim kako jedem pileći curry.
Petak, 1. prosinca 2006. - Torta zvana grijeh
Sestra je kupila tortu za majčin rođendan. Torta je lijepa, ali vjerojatno je ne bih smio jesti. Siguran sam da je puna bijelog šećera, brašna i mliječnih derivata. Ipak, da ne kvarim atmosferu za stolom, pristajem pojesti jednu tanku šnitu. Jedini je to moj grijeh sa slatkišima u ova tri tjedna pa mislim da će mi biti oprošten.
Subota, 2. prosinca 2006. - U potrazi za ptičjim mlijekom
Ujutro sam pojeo kockicu đumbira, a potom zdjelu žitarica sa sušenim voćem. Kako mi mlijeko nije suđeno, zagrijao sam malo sojina mlijeka i prelio to po doručku. Rezultat je, tko bi se tome nadao, iznenađujuće dobar! Novonastala kaša je ukusna kao i ona s kravljim mlijekom, ako ne i bolja. Uglavnom, bilo je to više nego dovoljno za doručak.
Središnji dio dana prošao je u potrazi za mlijekom od kokosa. Lunjao sam neko vrijeme središtem grada tražeći trgovine sa zdrav(ij)om hranom, ali kao za vraga, traženje kokosova mlijeka je nemoguća misija. Srećom, sretnem slučajno Kseniju koja već godinama ne jede meso i mesne prerađevine te je dobro upućena u indijsku kuhinju.
- Kakvo kokosovo mlijeko, što ti je? To nećeš nigdje naći. Prije ćeš naći ptičje mlijeko.
- Ali treba mi za curry - oprezno se izlanem.
- Pa kupi si jednostavno obično sojino vrhnje za kuhanje i pospi s kokosovim brašnom, koliko već voliš - riješila je lakoćom Ksenija moj dnevni prehrambeni zadatak.
Uslijedila su dva mala otkrića. Prvo, otkrio sam da u trgovinama postoji zamjena za inače vrlo popularno vrhnje za kuhanje. Zamjena, naravno, ne sadrži vrhnje od kravljeg mlijeka. Potom sam, slijedeći Ksenijine upute, u prvom paviljonu na tržnici tražio i našao kokosovo brašno. Pola kilograma platio sam šest kuna.
Nedjelja, 3. prosinca 2006. - Kolateralne nagrade
Iako je primarni cilj moje ayurvedske dijete i pripadajućih tretmana skidanje kilograma i snižavanje masnoća u krvi, s vremenom sam otkrio i druge benefite cijelog procesa. Nekada rastrzani isprekidani san opterećen napadima nesanice, hrkanjem i zaokružen teškim buđenjem zamijenio je dubok i miran san koji već danima dolazi u isto vrijeme ne mareći za moje planove. Budim se neobičnom lakoćom i ne mogu se tome načuditi. Mora da sam još donedavno dosta neuredno živio.
Ponedjeljak, 4. prosinca - Tajna jelovnika
Moj eksperiment u redakciji sve rjeđe nailazi na poruge i provokacije, a češće na znatiželjne upite. Pa evo, da otkrijem zapravo što sam jeo ovih dana.
Doručak se nekoliko puta sastojao od voća, ali češće je (desetak puta) u pitanju bilo nekoliko šnita integralnog kruha premazanog tofu namazom ili tofunezom. Posve neočekivano, svidio mi se dimljeni tofu. Nekoliko puta sam doručkovao müsle prelivene sojinim mlijekom, a nekoliko puta sam se osladio pudingom od soje.
Ručkovi i večere bili su kuhani, a tu je sav talent moje bolje polovice došao do izražaja. Dala je sve od sebe u pripravi minestrona od povrća, kuhanju poriluka 'na lijep način' te kaše od leće i suhih grahorica koju smo od milja nazvali 'boršč'. Ručkove sam u redakciju nosio u termosici da zadrže toplinu, a ako bi se nešto iskompliciralo, rezervna varijanta bi bila kupnja pola kilograma mandarina.
Večere, kao i ručkovi vikendom bili su jasno malo maštovitiji jer ih nismo morali trpati u termos bocu. Bilo je tu i šampinjona, rižota s povrćem, svog mogućeg povrća, ali i paštašute sa salsom. Za desert sam znao jesti i kestene.
Nakon prvih desetak dana, kada je režim malo olabavio, našlo se na tanjuru i lešo ribe (orada, brancin, oslić) s pripadajućom blitvom. Na kraju sam se posve raspustio pa su se na jelovniku našli i škampi na buzaru te dva puta pileći curry. Nisam gladovao, ne brinite.
Znao sam da Majda odlično kuha, ali s ovako ograničenim izborom namirnica kod mene je obranila doktorat. Kada je priredila večeru s kuhanim prokulicama uz pire od cvjetače i brokula, nisam se mogao nadiviti tom jednostavnom, ali ingenioznom jelu.
Utorak, 5. prosinca - Dobrodošao u lokalni pakao
Nekako sam se dao nagovoriti da nakon posla odem u Pajićku, lokalni kafić u kojem se okuplja društvo iz redakcije. Umalo kobna greška. Prvu rundu prolazim s lakoćom, uz čaj od mente, u drugoj prelazim na zeleni čaj. Treća runda, četvrta, peta. Tko može toliko čaja popiti u zadimljenoj birtiji? Ipak, ni na trenutak nisam pokleknuo i naručio, recimo, pivo, što bi predstavljalo javno priznanje da je moj eksperiment krahirao. Izdržao sam čak i nastavak večeri u kineskom restoranu gdje sam sašio juhu od bambusa i miješano povrće na pari.
Srijeda, 6. prosinca - Žuti i crveni kartoni
Ponovno prolazim domaću zadaću s doktorom. Priznao sam da nisam bio posve 'na liniji' i da sam zaslužio barem pet-šest žutih i dva-tri crvena kartona.
- Pojelo se malo ribe, poneki škamp, a tko bi odolio pilećem curryju - kažem. Doktor se smješka, svjestan da neću odbaciti svoj način života. Ipak, promjena nabolje je očita. Iako sam popio i tri kave bez šećera.
Četvrtak, 7. prosinca - Rezime
Dakle, da rezimiram. U tri tjedna koliko sam proveo na ayurvedskom tretmanu olakšao sam se za sedam kilograma, spao sam sa 115 na 108, suzio sam se u struku za osam centimetara, a svojevrstan jasan pokazatelj je i to što sam morao probušiti tri rupice na pojasu. Što je još bolje, laboratorijski nalazi također su dobri, ukupni kolesterol mi je sa 7,5 pao na prihvatljivih 5,2, a trigliceridi s opasnih 4,0 na 2,2.
Dr. Petrušić, kojem nisam ni rekao da sam obavio laboratorijsku kontrolu (sorry, doktore), ponovno me pregledao i čini mu se da sam bitno bolje nego prije tjedna. Nema dvojbe.
Neočekivano, nakon tri tjedna nije mi prva želja odjuriti sutra na roštilj i pivo, iako sam siguran da ću malo obogatiti prehranu. Ali, tako sam barem za sada odlučio, zadržat ću većinu usvojenih navika: jest ću svaki dan u isto vrijeme, po mogućnosti kuhanu hranu, neću piti nakon obroka, a nikako gazirana pića, u paleti začina đumbir će imati zapaženo mjesto, soja i njezini derivati pomalo neočekivano ušli su u moj jelovnik, a nastojat ću jednom godišnje posjetiti Somalatu radi servisa svog organizma. Udwarthanam će mi dobro doći.
I da, da ne zaboravim, kada se ujutro probudim, pit ću vodu. Toplu vodu. Kakvo otkriće!
- Debeli - viče netko - pa ti nisi više tako debeo...
U centru Somalata, osim programa za pretile, nude se među ostalim i programi za detoksifikaciju, revitalizaciju i regeneraciju, programi za osobe s problemima kože, za osobe s problemima vlasišta i programi za osobe pod stresom.
- Debeli! Ej, debeli, zove me urednik i ja se lijeno odazivam.
Ja sam, naime, doista debeo sa svojih 115 kilograma. Time se uopće ne ponosim. Teško mi je hodati uz stepenice, nakon jela mi treba pola sata odmora da dođem k sebi, a ne trebam ni govoriti da mi krvna slika već neko vrijeme nije besprijekorna. Jasno vam je - imam masnoće u krvi.
- Debeli - čujem ga opet - dođi malo.
Nećete vjerovati, ali nekada sam se bavio sportom i jednom sam čak kao mlađi junior nastupio za hrvatsku atletsku reprezentaciju! Imao sam 77 kilograma i trčao sam 100 metara za jedanaest sekundi. Nisam posve siguran tko me počeo zvati Debeli, ali bilo je to početkom devedesetih, a potom se nadimak jednostavno uhvatio.
- Debeli, trebao bi na dijetu - kroz smijeh će urednik.
Kada sam prvi put pregazio stotku, negdje 1993., počeo sam se hvatati raznih dijeta, ali efekata nije bilo. Osim jo-jo efekta koji je nakon svake dijete donio barem još jedan kilogram viška. Neuredan život se nastavio sve do 2003. kada sam dohvatio stodesetu kilu i odlučio prestati pušiti. U zao čas jer time sam nabacio još desetak kilograma i tako u jednom trenutku izbacio iz upotrebe kućnu vagu baždarenu na 120 kg. Bilo je vrijeme da pređem na stočnu.
- Ako se slažeš, naravno - dodaje i počinje mi razlagati ideju pod radnim naslovom 'patnje mesoždera na makrobiotičkoj dijeti'.
Razmislit ću, kažem, tim više što želim promisliti do koje mjere želim od svog mršavljenja napraviti reality show.
Nekoliko dana kasnije
Pritisnut rezultatima sistematskog pregleda u jednoj privatnoj poliklinici pristajem na urednički prijedlog. Dijeta mi, naime, ne gine. Masnoće u krvi su opet jako povišene. Kad je već tako, obaveza da vodim dnevničke zapise može mi osnažiti volju da izdržim u promjeni prehrambenih navika. Redakcijski kolega predlaže mi da se javim ayurvedskom liječniku s kojim on ima dobra iskustva. Prema Ayurvedi se ne jede ni meso ni riba pa mi se to činilo dovoljno egzotičnim eksperimentom te sam odlučio krenuti po novo iskustvo. Dogovaram pregled u zagrebačkom Ayurvedskom centru Somalata za četvrtak. Do tada samoinicijativno odlučujem prestati piti alkohol. Želim biti bistre glave.
Srijeda, 15. studenoga 2006. - Servis samoga sebe
Imam 115 kila. Sutra idem ayurvedskom doktoru. Pitam se još jednom želim li to zaista i zaključujem da nemam što izgubiti. Redakcija će dobiti vjerojatno zanimljiv materijal, a ja možda i skinem poneku kilu. Škoditi mi neće sigurno. Ako već svoj automobil svake godine vodim i po dva puta na servis, mogu valjda i svoju tjelesnu povesti 'mehaničaru'. Pada mi čak na um kako auto mogu i promijeniti, ali tijelo baš i ne. Zašto onda izbjegavati servis samog sebe?
Četvrtak, 16. studenoga 2006. - Susret s dr. Petrušićem
Doktor Petrušić primio me u svom Ayurvedskom centru Somalata u Zagrebu. Riječ je u stvarnosti o ugodnom građanskom stanu. Soba u kojoj razgovara s pacijentima je prostrana, a središnje mjesto zauzima veliki drveni stol za kojim mi doktor sjedi sučelice. Odmah mu objašnjavam da sam novinar u posebnoj misiji. Kažem da nas zanima kako u praksi izgleda tretman kojem se izlaže prosječan čovjek, svežder, evidentno debeo poput mene, koji pokušava smršavjeti.
- Pronaći ću vam nekog od svojih pacijenata, koji će vam prenijeti svoja iskustva - spremno će doktor.
- Ne, nismo se razumjeli. Ja ću biti taj pacijent.
Pregled traje kratko, možda desetak minuta, a središnji dio pregleda je opipavanje bila. Nema ovdje laboratorijskih pretraga, slikanja pluća, skidanja do pasa, EKG uređaja. Nema ničega osim drvenog stola nad kojim vam doktor opipava bilo. Prvo je opipavao desno zapešće kao da drži vrat gitare. Malo se mrštio, ali vidio sam da nije ništa zabrinjavajuće. Potom je prešao na lijevo zapešće i opet je blago pritiskao moje žile.
Bio sam prilično zapanjen kada je napokon progovorio. Dijagnosticirao je praktično sve što i liječnici na sistematskom pregledu u jednoj privatnoj zagrebačkoj klinici. Potom smo dugo razgovarali, a ključna riječ koju sam zapamtio bila je - neravnoteža. Banalno govoreći, u mom tijelu vlada nered.
- Ne tražim od vas previše, ali ako želite svoje tijelo vratiti u ravnotežu, morat ćete se pridržavati nekih pravila - objasnio mi je dr. Petrušić. Pravi pristup tretmanima gubljenja težine je određivanje konstitutivnog tipa pojedinca, detoksikacija tijela, pravilna prehrana i kombinacije s obzirom na konstitutivni tip i disbalans te promjena životnog stila. Samo takav cjeloviti pristup može donijeti trajne rezultate i unaprijediti cijeli sustav na svim razinama.
Ujutro mi dan ubuduće treba početi tako što moram popiti dvije čaše tople vode. Prvo što moram pojesti je - komadić sirova đumbirova korijena, a potom dvadeset minuta nakon toga mogu doručkovati. Tijekom dana mogu imati tri, pet ili sedam obroka ('svejedno'), ali moraju biti uvijek u isto vrijeme, s time da 20 minuta prije svakog moram pojesti po kockicu đumbira. Dva sata poslije svakog obroka ne smijem piti nikakvu tekućinu. Od svakodnevnih obaveza još mi je napisao, kao da piše recept, '1h - kuliranje'. U prijevodu - sat vremena trebam raditi nešto neobavezno i opuštajuće - lagano se šetati, primjerice.
Zabranio mi je kavu uopće, a posebno kavu s mlijekom, kravlje mlijeko i sve njegove derivate, hladna jela i hladne napitke. Zapravo, smio bih piti samo zagrijanu ili mlaku izvorsku vodu i biljne čajeve. Ne preporuča mi se, ako sam dobro shvatio, ni smrznuta, ni konzervirana, ni prerađena, odnosno rafinirana hrana. Hrana treba biti svježa i kuhana, ali ne podgrijana. Uglavnom, dosta komplicirano za nekog tko se hrani neredovito poput mene.
- I uz to trebat ćete dolaziti na Udwarthanam tretmane u naš centar četiri tjedna - zaključio je dr. Petrušić.
- Nemam ja toliko vremena - izleti meni - možemo li to riješiti brže.
- Ali za bilo kakve rezultate trebate minimalno dva tjedna i najmanje četrnaest tretmana.
- Neka budu četiri dana - zaključim.
- Dobro, dogovorit ćemo se - pomirljivo će doktor.
Petak, 17. studenoga 2006. - Moj prvi đumbir
Buđenje, WC, kupaonica, kuhinja. Đumbir! Đumbir je korjenasti gomolj, nalik na neuglednog rođaka krumpira, mrkve i tartufa. Prodaje se u većim trgovinama hranom tik uz ostalo povrće i relativno je jeftin. Za dvadesetak kuna dobit ćete dovoljno đumbira za desetak dana. Toliko sam barem ja nabavio sinoć pa me hrpica tog korijenja dočekala u kuhinji. Otkidam prst đumbira, uzimam nožić, gulim ga i jedem. Ždrijelo mi se užarilo, ali sam okus nije nepodnošljiv. Tu je i ujutro tako dobrodošla toplina koja se širi kroz tijelo. Umjesto prve jutarnje kave - dvije šalice tople vode. Otpijam u malim gutljajima. Sve je zasad podnošljivo, osim što se povremeno osjećam glupo. Jeo sam đumbir u petak tri puta i nisam s time imao većih problema.
Subota, 18. studenoga 2006. - Trgovina nezdrave hrane
Odlazim ujutro u trgovinu po novine i neke sitnice za kuću. Dok čekam u redu na blagajni, osvrćem se po policama. Stakleni hladnjak sa salamama i sirom. Visoki hladnjak s jogurtima i mlijekom. Police pune keksa, čokolada, konzervi, sokova, piva. Da ne dužim, ako ću se dosljedno držati ayurvede, ovdje nema ničega za mene. Osim novina.
Nedjelja, 19. studenoga 2006. - Imate li kurkume?
Plaho sam obilazio boksove na tržnici tražeći onaj sa sjemenkama i zdravom hranom. Kad sam procijenio da samo jedan nalikuje na štand s hranom za ptice, stao sam u red. Ispred mene je naturalizirana Ruskinja naručivala leću i heljdu. Došao je i na mene red.
- Imate li kurkume? - hladokrvno pitam kao da je to nešto najnormalnije na svijetu.
- Nažalost, ne - razočara me diler i doda - sve smo prodali.
Ostao sam posve zbunjen, vjerojatno ponajviše informacijom da je kurkuma rasprodana! Za ne vjerovati. Našao sam kasnije u specijaliziranoj trgovini mljevenu kurkumu za devet kuna i time zaključio dnevni shopping.
Ponedjeljak, 20. studenoga 2006. - Spreman za pohanje
Na poslu je teško. Kafić je prepun, ispijaju se kave, jedu se kroasani, razgovara se u oblacima dima. Znam da je bolje da ni ne odlazim unutra. Tupo gledam i maštam o štrudli s jabukama, kad me netko prekine u slatkim mislima.
- Što ti je? Nije ti dobro.
- Sve je u redu - kažem. Ne pada mi na pamet objašnjavati svoju situaciju.
Najbolji dio dana je svakako posjet Somalati gdje imam Udwarthanam terapiju. Pojma nemam što to znači, ali se u praksi svodi na nanošenje toplog sezamova ulja i biljnog praha na tijelo. Malo sam se glupo osjećao kada sam se morao pripremiti za taj tretman jer sam se morao posve skinuti i na sebe navući papirnate tange! Sa svojom mješinom koja se tresla od smijeha bio sam ipak zahvalan pacijent. Mirno sam ležao dok su me vrijedne djelatnice pacale. Nakon pola sata bio sam posve namazan uljem i praktično prekriven muljevitom smjesom. Uglavnom, spreman za pohanje. Samo me je trebalo još termički obraditi.
Doktor Petrušić objašnjava mi kako je Udwarthanam važan segment moje terapije. Utrljana smjesa nekako putem površine kože utječe na moj metabolizam. Na staničnoj razini. Vjerujem da je tako jer mi ništa drugo ne preostaje. Osim obilnog tuširanja.
Utorak, 21. studenoga 2006. - Polako, lako ćemo
Razgovor s urednikom pokazao mi je koliko sam se udaljio od samog sebe. Barem od onog sebe koji je prije šest dana krenuo u avanturu.
- Jesi bio kod ayurvedskog doktora?
- Jesam.
- Dobro. Onda mi pišeš tekst za vikend.
- Nema šanse. Pa tek su prošla četiri dana - objašnjavam mu i sjetim se da mi je i doktor rekao da se u četiri dana ne može ništa napraviti.
- Onda kako ćemo?
- Daj mi barem dva-tri tjedna. Da vidimo ima li to sve nekog efekta - kažem ja iako sam prije bio uvjeren da ne želim na ovo izgubiti više od tjedan dana.
Dr. Petrušić mi kaže da je jedna od posljedica procesa u kojem se nalazim - mirnoća. Doduše, i inače nisam neki divljak, ali ovih se dana osjećam baš smireno. Redakcijsko ludilo prolazi kroz mene, a ja se smijuljim. Osjećam se bistro i opušteno, dakle posve neprimjereno mom radnom mjestu.
Srijeda, 22. studenoga 2006. - Pobjeda nad režimom
Morao sam raščistiti neke stvari s doktorom.
- Prema ayurvedi ne bih smio jesti ni meso ni ribu ni sir, ako sam dobro shvatio - pitam naivno.
- Ne baš.
- Ali, tu i tamo...
- Kako to mislite?
- Mislim, ja sam ipak svejed.
- Ne želim vas previše pritisnuti, znam da vam je teško. Malo ribe ipak vam mogu dopustiti. Samo neka bude kuhano. Uvijek jedite toplu hranu. Meso izbjegavajte, a sir zamijenite tofuom.
- To sam i mislio. Neku ribicu pojesti, to bi mi puno značilo.
- Nemojte pretjerivati.
- Hvala doktore.
Četvrtak, 23. studenoga 2006. - Kako sam skinuo stotinu kila
Nakon svakog Udwarthanama odlazim pod tuš da sperem sve sa sebe. Potom je na redu relaksacija. U sobi za relaksaciju liježem na ugodan ležaj, čeka me topli čaj, iz zvučnika dopire neka od onih istočnjačkih melodija na sitru bez kraja i konca. Soba je zamračena i tiha. Pijuckam čaj i ne mislim ništa ni o čemu. Divota.
U redakciji uobičajena atmosfera. Lagano se zahuktava dan, dogovoraju se teme, a jedna od tema postajem i ja. Vijesti o mojoj polutajnoj misiji mršavljenja u Ayurvedskom centru Somalata došle su i do deska. Čuđenje, šok i nevjerica.
- Pa što jedeš? - zabrinuto me pitaju, a ja nevoljko odgovaram da sam jutros jeo mandarine i da ću za ručak poriluk jer znam da će se smijuljiti.
- Ali barem ću skinuti koju kilu - pokušavam se izvući.
- Ti si dosad već skinuo nekoliko stotina kila - dobacuje Sandra.
- A nabacio još i više - zaključuje Deni i svi se smijemo.
Petak, 24. studenoga 2006. - Čaj od neoljuštene zobi
Pijem isključivo vodu i čaj. Zvuči dosadno, ali i nije tako. Otkrio sam niz čajeva za koje nisam ni znao da postoje. Dnevno popijem desetak šalica čaja, naravno različitog jer bih inače poludio. Najčešće pijem čaj od neoljuštene zobi i roibois čaj jer su mi to favoriti, ali rado pijem i čaj od metvice te zeleni čaj s dodatkom aloe vere ili listića vanilije. Potom slijede čaj od šipka, bijeli čaj, kamilica, kopriva i obični zeleni čaj.
Voda je u pravilu izvorska, Sveti Rok, ali dobro dođe i svaka druga.
Kavu ne bih smio, ali jednu sam u tjedan dana ipak popio. Bez šećera i mlijeka.
Jednom sam popio i sok od mrkve, a jednom pak sok od cikle.
Nisam već dugo bio u birtiji. Branka i Krešo - ne brinite, dobro sam.
Subota, 25. studenoga 2006. - Tofuneza mon amour
Danas sam se odlučio nagraditi - za doručak sam slistio dvije kriške integralnog kruha premazane tofunezom. Tofuneza? Tofuneza! Majoneza bez jaja, koja se temelji na soji, odnosno tofuu. Okus je iznenađujuće dobar. Nije doduše kao moja omiljena Zvijezda majoneza, ali je bolja od nekih tvorničkih majoneza.
Izlazim potom u grad 'na kavu'. No, kada naručujem čaj, svi se redom čude.
- Bolestan si?
- Nisam. Pije mi se čaj, lažem.
Nedjelja, 26. studenoga 2006. - Sarmu probao nisam
Zove me majka na ručak.
- Dolaziš?
- Možda. Spremaš nešto?
- Da, sarme.
- Onda neću, hvala.
Teška srca.
Ponedjeljak, 27. studenoga 2006. - U posjet s ciklom
Moj izmijenjeni način života nije naročito društven. Izbjegavam redakcijsku birtiju, ali i izlaske uopće. Držim se svog novog ritma - doručak, ručak, večera. Uvijek u isto vrijeme, uvijek kuhana hrana, kuhano povrće ili kaše. I naravno, đumbir, voda, čaj.
Večeras ipak odlazimo u posjet prijateljima. Na stolu je sir i pršut, toči se vino. Ja vadim plastičnu posudu iz torbe u kojoj sam donio kuhanu ciklu. Možda sam nepristojan, ali se držim svojih pravila.
Utorak, 28. studenoga 2006. - Kad glad pokuca na vrata
Doručkovao sam samo čašu sojina mlijeka. Hrabro i glupo, pokazat će se. Oko 13 sati umirao sam od gladi. U Jutarnjem postoji običaj da se jela iz restorana naručuju u redakciju pa su se oko mene širili mirisi hobotnice na salatu s jedne i lazanja s druge strane. Nije bilo druge nego izaći iz sobe. Ali gdje? I onda sam, bolno svjestan da do ručka imam još sat vremena, pobjegao. Šetnja od sat vremena pomogla je da zaboravim na glad. Još jedna pobjeda čovjeka nad signalima iz želuca. Ručak, hvala Bogu, kaša od leće i ječma. Kakva radost i sreća.
Večera - penne s tunjevinom.
Gozba. Srijeda, 29. studenoga 2006. - Udwarthanam
Moj ayurvedski liječnik me uvjerava da količina hrane nije presudna pri mršavljenju. Bitno je da se držim osnovnih pravila i da prolazim udwarthanam tretmane. Udwarthanam je specijalna procedura koja traje od 14 do 28 dana, a ja sam, jasno, odabrao najkraću opciju. To je vrsta suhe masaže u kojoj se u kožu utrljava ljekoviti biljni prah. Ova procedura, tvrdi dr. Petrušić, pogoduje smanjivanju Kapha Doshe, odnosno smanjivanju tjelesne težine, razgradnji masnoća i pomaže u smanjivanju kolesterola.
Moram mu vjerovati. U dva tjedna sam izbušio već drugu rupicu na pojasu.
Četvrtak, 30. studenoga - Meso se vraća kući
Ulazim u posljednji tjedan svog procesa mršavljenja. Doktor je vidno zadovoljan mojim izgledom.
- Čini mi se da ste omršavjeli u licu - kaže mi ono što primjećuju i drugi.
- Hvala Bogu, jesam - ne krijem zadovoljstvo.
Dogovaramo se da posljednji, treći tjedan, u prehranu uvedem i meso, pod uvjetom da je kuhano, a ne pečeno ili prženo.
- Ipak ste vi mesožder - zaključuje doktor, dodajući da ne misli da će to bitno utjecati na moje gubljenje kilograma i bit će u pravu.
Već se vidim kako jedem pileći curry.
Petak, 1. prosinca 2006. - Torta zvana grijeh
Sestra je kupila tortu za majčin rođendan. Torta je lijepa, ali vjerojatno je ne bih smio jesti. Siguran sam da je puna bijelog šećera, brašna i mliječnih derivata. Ipak, da ne kvarim atmosferu za stolom, pristajem pojesti jednu tanku šnitu. Jedini je to moj grijeh sa slatkišima u ova tri tjedna pa mislim da će mi biti oprošten.
Subota, 2. prosinca 2006. - U potrazi za ptičjim mlijekom
Ujutro sam pojeo kockicu đumbira, a potom zdjelu žitarica sa sušenim voćem. Kako mi mlijeko nije suđeno, zagrijao sam malo sojina mlijeka i prelio to po doručku. Rezultat je, tko bi se tome nadao, iznenađujuće dobar! Novonastala kaša je ukusna kao i ona s kravljim mlijekom, ako ne i bolja. Uglavnom, bilo je to više nego dovoljno za doručak.
Središnji dio dana prošao je u potrazi za mlijekom od kokosa. Lunjao sam neko vrijeme središtem grada tražeći trgovine sa zdrav(ij)om hranom, ali kao za vraga, traženje kokosova mlijeka je nemoguća misija. Srećom, sretnem slučajno Kseniju koja već godinama ne jede meso i mesne prerađevine te je dobro upućena u indijsku kuhinju.
- Kakvo kokosovo mlijeko, što ti je? To nećeš nigdje naći. Prije ćeš naći ptičje mlijeko.
- Ali treba mi za curry - oprezno se izlanem.
- Pa kupi si jednostavno obično sojino vrhnje za kuhanje i pospi s kokosovim brašnom, koliko već voliš - riješila je lakoćom Ksenija moj dnevni prehrambeni zadatak.
Uslijedila su dva mala otkrića. Prvo, otkrio sam da u trgovinama postoji zamjena za inače vrlo popularno vrhnje za kuhanje. Zamjena, naravno, ne sadrži vrhnje od kravljeg mlijeka. Potom sam, slijedeći Ksenijine upute, u prvom paviljonu na tržnici tražio i našao kokosovo brašno. Pola kilograma platio sam šest kuna.
Nedjelja, 3. prosinca 2006. - Kolateralne nagrade
Iako je primarni cilj moje ayurvedske dijete i pripadajućih tretmana skidanje kilograma i snižavanje masnoća u krvi, s vremenom sam otkrio i druge benefite cijelog procesa. Nekada rastrzani isprekidani san opterećen napadima nesanice, hrkanjem i zaokružen teškim buđenjem zamijenio je dubok i miran san koji već danima dolazi u isto vrijeme ne mareći za moje planove. Budim se neobičnom lakoćom i ne mogu se tome načuditi. Mora da sam još donedavno dosta neuredno živio.
Ponedjeljak, 4. prosinca - Tajna jelovnika
Moj eksperiment u redakciji sve rjeđe nailazi na poruge i provokacije, a češće na znatiželjne upite. Pa evo, da otkrijem zapravo što sam jeo ovih dana.
Doručak se nekoliko puta sastojao od voća, ali češće je (desetak puta) u pitanju bilo nekoliko šnita integralnog kruha premazanog tofu namazom ili tofunezom. Posve neočekivano, svidio mi se dimljeni tofu. Nekoliko puta sam doručkovao müsle prelivene sojinim mlijekom, a nekoliko puta sam se osladio pudingom od soje.
Ručkovi i večere bili su kuhani, a tu je sav talent moje bolje polovice došao do izražaja. Dala je sve od sebe u pripravi minestrona od povrća, kuhanju poriluka 'na lijep način' te kaše od leće i suhih grahorica koju smo od milja nazvali 'boršč'. Ručkove sam u redakciju nosio u termosici da zadrže toplinu, a ako bi se nešto iskompliciralo, rezervna varijanta bi bila kupnja pola kilograma mandarina.
Večere, kao i ručkovi vikendom bili su jasno malo maštovitiji jer ih nismo morali trpati u termos bocu. Bilo je tu i šampinjona, rižota s povrćem, svog mogućeg povrća, ali i paštašute sa salsom. Za desert sam znao jesti i kestene.
Nakon prvih desetak dana, kada je režim malo olabavio, našlo se na tanjuru i lešo ribe (orada, brancin, oslić) s pripadajućom blitvom. Na kraju sam se posve raspustio pa su se na jelovniku našli i škampi na buzaru te dva puta pileći curry. Nisam gladovao, ne brinite.
Znao sam da Majda odlično kuha, ali s ovako ograničenim izborom namirnica kod mene je obranila doktorat. Kada je priredila večeru s kuhanim prokulicama uz pire od cvjetače i brokula, nisam se mogao nadiviti tom jednostavnom, ali ingenioznom jelu.
Utorak, 5. prosinca - Dobrodošao u lokalni pakao
Nekako sam se dao nagovoriti da nakon posla odem u Pajićku, lokalni kafić u kojem se okuplja društvo iz redakcije. Umalo kobna greška. Prvu rundu prolazim s lakoćom, uz čaj od mente, u drugoj prelazim na zeleni čaj. Treća runda, četvrta, peta. Tko može toliko čaja popiti u zadimljenoj birtiji? Ipak, ni na trenutak nisam pokleknuo i naručio, recimo, pivo, što bi predstavljalo javno priznanje da je moj eksperiment krahirao. Izdržao sam čak i nastavak večeri u kineskom restoranu gdje sam sašio juhu od bambusa i miješano povrće na pari.
Srijeda, 6. prosinca - Žuti i crveni kartoni
Ponovno prolazim domaću zadaću s doktorom. Priznao sam da nisam bio posve 'na liniji' i da sam zaslužio barem pet-šest žutih i dva-tri crvena kartona.
- Pojelo se malo ribe, poneki škamp, a tko bi odolio pilećem curryju - kažem. Doktor se smješka, svjestan da neću odbaciti svoj način života. Ipak, promjena nabolje je očita. Iako sam popio i tri kave bez šećera.
Četvrtak, 7. prosinca - Rezime
Dakle, da rezimiram. U tri tjedna koliko sam proveo na ayurvedskom tretmanu olakšao sam se za sedam kilograma, spao sam sa 115 na 108, suzio sam se u struku za osam centimetara, a svojevrstan jasan pokazatelj je i to što sam morao probušiti tri rupice na pojasu. Što je još bolje, laboratorijski nalazi također su dobri, ukupni kolesterol mi je sa 7,5 pao na prihvatljivih 5,2, a trigliceridi s opasnih 4,0 na 2,2.
Dr. Petrušić, kojem nisam ni rekao da sam obavio laboratorijsku kontrolu (sorry, doktore), ponovno me pregledao i čini mu se da sam bitno bolje nego prije tjedna. Nema dvojbe.
Neočekivano, nakon tri tjedna nije mi prva želja odjuriti sutra na roštilj i pivo, iako sam siguran da ću malo obogatiti prehranu. Ali, tako sam barem za sada odlučio, zadržat ću većinu usvojenih navika: jest ću svaki dan u isto vrijeme, po mogućnosti kuhanu hranu, neću piti nakon obroka, a nikako gazirana pića, u paleti začina đumbir će imati zapaženo mjesto, soja i njezini derivati pomalo neočekivano ušli su u moj jelovnik, a nastojat ću jednom godišnje posjetiti Somalatu radi servisa svog organizma. Udwarthanam će mi dobro doći.
I da, da ne zaboravim, kada se ujutro probudim, pit ću vodu. Toplu vodu. Kakvo otkriće!
- Debeli - viče netko - pa ti nisi više tako debeo...
U centru Somalata, osim programa za pretile, nude se među ostalim i programi za detoksifikaciju, revitalizaciju i regeneraciju, programi za osobe s problemima kože, za osobe s problemima vlasišta i programi za osobe pod stresom.
Što je Ayurveda?Ayurveda, što u prijevodu znači 'nauk o životu', nastala je prije više od pet tisuća godina u Indiji, temelji se na vedskoj filozofiji i u praksi koristi prirodnim metodama liječenja. Ayurveda gleda na svakog pojedinca kao na jedinstvenu cjelinu, a dijagnostika koja je vrlo specifična provodi se pomoću opipavanja pulsa. |
Ayurvedski centar SomalataAyurvedski centar Somalata u Zagrebu djeluje već dvije godine, a vodi ga ayurvedski liječnik dr. (ayu) Tomislav Petrušić koji je kao prvi stranac primljen na fakultet tradicionalne Ayurvedske medicine u Šri Lanci.
|