Čekati cijele noći u redovima da bi kupili neki razvikani proizvod, bez obzira na to je li riječ o najnovijoj igraćoj konzoli, mobitelu ili knjizi o Harryju Potteru, u Tokiju je učestalija praksa nego bilo gdje drugdje na svijetu. Stanovnici glavnog japanskog grada u redovima čekaju gotovo ritualno, barem nekoliko puta godišnje, doživljavajući noćna bdijenja pred zatvorenim vratima trgovina sastavnim dijelom života.
Opsjednutost kupovanjem, međutim, najviše dolazi do izražaja prvog radnog dana svake godine kada u trgovačkom centru "109" počinje takozvani fukubukuro, dan kada svaki posjetitelj smije za nevjerojatno malu svotu novca kupiti "vreću sreće", što je doslovni prijevod tog izraza, u kojoj se nalaze brojni odjevni predmeti poznatih marki.
Što su trgovci natrpali u pojedinu vreću, kupcima nije poznato sve dok je ne "raskopaju" nakon što je plate, no beskrajno mala cijena garancija je isplativosti takve kupnje sve i da je većina komada iz vreće pogrešne veličine ili modnog stila koji kupac preferira.
I ove se godine noć prije drugog dana siječnja pred deseterokatnom zgradom centra "109", koja dominira najvećim križanjem na Shibuyi, najprometnijoj tokijskoj shopping-zoni, okupilo oko pedeset tisuća kupaca željnih fukubukura - mahom su to bile tinejdžerke, osebujnog habitusa definiranog ekstravagantnim stilom odijevanja i šminke.
Djevojčice pubertetske dobi koje količinom boja na svojim licima, odjeći i kosi nadmašuju šarenilo protagonista karnevala u Riju i inače svoje slobodno vrijeme provode ili u spomenutom trgovačkom centru ili u okolnim ulicama Shibuye, neprestano kupujući i noseći odjeću i modne dodatke kojima izgrađuju svoj modni izričaj i koji u potpunosti determinira njihov svjetonazor, doživljaje i stil života.
Novac nema vrijednost
One se međusobno nazivaju gyaru-djevojkama i kroz posljednjih su desetak godina svoj bizarni modni izričaj nametnule kao preferiran među tokijskom mladeži. Čitava se modna industrija ovog komadića planete prilagodila fenomenu gyara jer ove cure žele svaki dan izgledati posebno, žele nositi što je moguće skuplju robu, što poznatijih proizvođača. Novac za njih ne predstavlja apsolutno nikakvu vrijednost i umalo da im služi isključivo za formiranje izgleda - jest će najjeftiniji fast-food, sjedeći na pločniku dotjerane kao najskuplje pariške kurtizane, samo da bi što više novca uštedjele za novu krpu s potpisom.
Fenomen gyaru-mode toliko se rasplamsao da su se kroz godine razvili i mnogi međusobno različiti, ali po mnogim karakteristikama prepoznatljivi stilovi koje njeguju mlade Japanke, sve jedan šokantniji od drugog. Zasebne subkulture unutar spektakularne superkulturne pojave donose svaka sa sobom određene kodekse ponašanja i životnih stavova te obvezne i zabranjene elemente. To je, uostalom, slučaj i s odjevnim stilom i pratećim modelom ponašanja svih subkulturnih skupina na svijetu, no ovdje je riječ o pravilima koja svojom bizarnošću prate razinu nekonvencionalnosti vidljive izvana.
Netipičan odjevni stil tako je samo ambalaža za jednako progresivan i futurističan životni svjetonazor koji takvu modu prati, a osim osobina svakog pojedinačnog stila postoje i karakteristike koje su zajedničke čitavoj gyaru-populaciji, proizašle, očigledno, iz civilizacijskih dosega koji su u Japanu, tehnološki i sociološki najrazvijenijem društvu na svijetu, došli do razine koja se može doimati zastrašujućom. Pakung koji nose ove adolescentice nalik hodajućim božićnim drvcima na steroidima skriva tako poprilično isprazan sadržaj, kudikamo zagasitijih tonova.
Osim što su opsjednute šopingom i poznatim robnim markama do te mjere da je to prva stvar na koju pomisle kad se probude i posljednja o kojoj razmišljaju prije počinka, tipična za mlade ženske stanovnice Tokija je i njihova posvemašnja nezainteresiranost i nepoznavanje povijesti i religije. Dobar dio njih živi u uvjerenju kako je civilizacija u današnjoj formi izgledala jednako oduvijek, pa da su i njihovi davni preci harali trgovinama Shibuye u lovu na Guccijeve i Pradine torbice.
Pojam Boga zamijenio je mobitel - s njime se identificiraju, njemu se obraćaju, u njemu vide spasenje, on je i krunica i kalež i relikvij, u konfesiji kojoj pripadaju jedino biće osim njih samih vrijedno tolike pažnje da ga se odjene u skupu marku i dariva nakitom. Mnogi tinejdžerski mobiteli u Japanu tako imaju više privjesaka nego što njihovi vlasnici imaju godina.
Seks je društveni čin
Svim modnim strujama među gyaru-curama zajedničko je i to da seks doživljavaju kao socijalizacijski, a ne intiman čin, nešto za što ne postoji njima objašnjiv razlog da se prakticira ekskluzivno s osobama koje su im fizički privlačne ili emocionalno bliske. Upustiti se u snošaj ili neku drugu vrstu seksualne aktivnosti s apsolutno bilo kime, u svrhu razonode ili čak zarade novca, ne samo da im nije strano, nego im nije ni gadljivo, ni traumatično, ni vrijedno spomena.
Adrenalin im ionako šiba venama tek kad uđu u dućan, a trenutak pronalaženja i kupnje odgovarajućeg odjevnog predmeta u nepreglednim prostranstvima krcatih polica Shibuye za njih je najbolji mogući orgazam.
Decora, Kogal, Kigurumin, Gothloli i Manba samo su neki od naziva subkulturnih stilova ulične mode koja je postala jednom od najvećih turističkih atrakcija urbanog epicentra Zemlje Izlazećeg Sunca. I same naratorice te mode toga su svjesne, pa vikendom, u pauzi šopinga, rado odmaraju u pješačkoj zoni Shibuye, kraj mosta Harajuku.
Tamo razgovaraju o šopingu i mobitelima, razgledavaju što je tko kupio, jedna drugoj dijele komplimente o izgledu, a usput i poziraju turistima i novinarima tinejdžerskih magazina koji donose tjedne liste najbolje i najlošije dotjeranih djevojaka. Biti objavljen na bilo kojoj od te dvije liste stvar je prestiža pa je poziranje turistima, pomiješanima s fotoreporterima lokalnih medija, zapravo nužno vikendaško zlo.
Noću, kad se trgovine zatvore, a horde znatiželjnika s fotoaparatima ovješenim oko vrata razmile, gyaru-cure i njihovi dečki odlaze u diskoteke gdje plešu Para Para ples. Uz glazbu koja se može opisati kao mješavina progresivnog metala, techna i tipičnih akorda lokalnog popa - nešto čemu bi kod nas pandan bila kakva simbioza Thompsona i Colonije - odraslima se polako postaje mahnitim pokretima ruku i ukočenim tijelom i izrazom lica. I Para Para je tako, kao spoj hladnog unutarnjeg mrtvila i vruće izvanjske divljine, refleksija čitavog tog fenomena.
Čupave frizure žarkih boja, promijenjen ten, ekstravagantna odjeća i oponašanje svega što je neživo, a u humanoidnoj formi, od crtanih likova do leševa, ma koliko nam se činilo bizarnim, kao i štošta drugo rođeno u Japanu vrlo se brzo širi i ostatkom svijeta, proporcionalno dostizanju uobičajenih japanskih životnih normi.
Djevojčice nalik gyaru-curama tako već danas postoje u Americi te razvijenijim državama Azije i Europe. Izgled i prateći mu modus vivendi inauguriran u najnaprednijoj civilizaciji svijeta, budemo li napredovali u smjeru koji ona nameće ostatku planeta, prije ili poslije zavladat će svakim, pa i našim podnebljem.
Biti preslatka, pomalo i seksi, cilj je svake pripadnice Decore. Svakim odjevnim predmetom mora dominirati druga boja, a na kosu, oko vrata te po rukama i prstima nužno je staviti što više plastičnog nakita. Slike likova iz crtanih filmova, slatke životinjice, gljivice, srčeka, zvjezdice i sve što je slatko pojavljuje se i na odjeći i na nakitu, a u plastičnom kovčežiću s kotačima koji neke od ovih djevojaka nose sa sobom obično se nalaze brojne plišane igračke. Slušaju pop-glazbu.
Među najbrojnijim gayru-djevojkama su umiljate darkerice, odnosno zavodljive pankerice nazvane Gothloli. Oblače se samo u crno s ponešto bijelih elemenata (najčešće čipkastih), no kako formom nisu ni izbliza agresivne, ponekad nose i male kišobrane, lepeze, torbice i slična damska obilježja. Nakit im je metalan i nose ga oko vrata, a jedno od glavnih obilježja izgleda daju im crni tuš oko očiju, tamna sjenila i blijedi ten. Slušaju glazbu za koju misle da je pank i goth-metal.
Odjenuti pidžamu u obliku lika iz crtića i šetati ulicom i trgovinama čini se najćudljivijim od svih izričaja, no pripadnice Kigurumi skupine izuzetno su brojne. Kostim Pikachua ili neke životinje personificirane na slatki ili seksi način omiljeni su im. Potamnjuju ten, pirsaju usne i nose kupljene stvari u plastičnim vrećicama žarkih boja. Rijetko se druže s dečkima jer je zaljubljivanje za njih bezveze, a od glazbe najradije slušaju disko izvedbe špica crtanih filmova i dječjih emisija.
Vjerojatno najrazvikanija subkulturna skupina tokijskih tinejdžerica su djevojke koje se nazivaju Kogal, u čitavom svijetu poznate po svojem izgledu seksi školarki i lascivnom ponašanju. Za novac su spremne na izrazito erotiziran način iskoristiti svoje godine i svoj uniformirani stil. Nose odjeću koja podsjeća na obvezne školske uniforme, s puno kraćim suknjicama i daleko otvorenijim dekolteima. Šminkaju se poput poslovnih žena i obožavaju japanski pop.
Pripadnice skupine Manba definiraju se šminkom i frizurom. Pretjerano potamnjen ten i bijelo sjenilodaju im izgled nalik pandama, dok kosa obojena u kričave boje, s čupavim frizurama "na struju" podsjeća na onu kakvu imaju likovi u karakterističnim japanskim mange-crtićima. Tako je i nastao njihov naziv - od mange i pande nastale su Manbe, cure koje sa sobom uvijek nose torbu krcatu dekorativnom kozmetikom i koje obožavaju slušati techno, trans i bilo koju progresivnu elektroničku glazbu.
Uz nekoliko najraširenijih modnih smjerova gyaru-djevojaka postoje i brojni drugi izričaji, ali i brojne djevojke koje nameću svoj vlastiti stil, ni po čemu prepoznatljiv i ni po čemu sličan bilo čemu drugome. Neke se oblače poput šoguna, neke poput poznatih povijesnih ličnosti (nije nemoguće na Shibuyi vidjeti i tinejdžericu koja teži tome da nalikuje, primjerice, Josipu Brozu ili pak, s druge strane, Hitleru), neke poput dokonih kućanica, neke poput skitnica, beskućnika…
Dragan Petric
Opsjednutost kupovanjem, međutim, najviše dolazi do izražaja prvog radnog dana svake godine kada u trgovačkom centru "109" počinje takozvani fukubukuro, dan kada svaki posjetitelj smije za nevjerojatno malu svotu novca kupiti "vreću sreće", što je doslovni prijevod tog izraza, u kojoj se nalaze brojni odjevni predmeti poznatih marki.
Što su trgovci natrpali u pojedinu vreću, kupcima nije poznato sve dok je ne "raskopaju" nakon što je plate, no beskrajno mala cijena garancija je isplativosti takve kupnje sve i da je većina komada iz vreće pogrešne veličine ili modnog stila koji kupac preferira.
I ove se godine noć prije drugog dana siječnja pred deseterokatnom zgradom centra "109", koja dominira najvećim križanjem na Shibuyi, najprometnijoj tokijskoj shopping-zoni, okupilo oko pedeset tisuća kupaca željnih fukubukura - mahom su to bile tinejdžerke, osebujnog habitusa definiranog ekstravagantnim stilom odijevanja i šminke.
Djevojčice pubertetske dobi koje količinom boja na svojim licima, odjeći i kosi nadmašuju šarenilo protagonista karnevala u Riju i inače svoje slobodno vrijeme provode ili u spomenutom trgovačkom centru ili u okolnim ulicama Shibuye, neprestano kupujući i noseći odjeću i modne dodatke kojima izgrađuju svoj modni izričaj i koji u potpunosti determinira njihov svjetonazor, doživljaje i stil života.
Novac nema vrijednost
One se međusobno nazivaju gyaru-djevojkama i kroz posljednjih su desetak godina svoj bizarni modni izričaj nametnule kao preferiran među tokijskom mladeži. Čitava se modna industrija ovog komadića planete prilagodila fenomenu gyara jer ove cure žele svaki dan izgledati posebno, žele nositi što je moguće skuplju robu, što poznatijih proizvođača. Novac za njih ne predstavlja apsolutno nikakvu vrijednost i umalo da im služi isključivo za formiranje izgleda - jest će najjeftiniji fast-food, sjedeći na pločniku dotjerane kao najskuplje pariške kurtizane, samo da bi što više novca uštedjele za novu krpu s potpisom.
Fenomen gyaru-mode toliko se rasplamsao da su se kroz godine razvili i mnogi međusobno različiti, ali po mnogim karakteristikama prepoznatljivi stilovi koje njeguju mlade Japanke, sve jedan šokantniji od drugog. Zasebne subkulture unutar spektakularne superkulturne pojave donose svaka sa sobom određene kodekse ponašanja i životnih stavova te obvezne i zabranjene elemente. To je, uostalom, slučaj i s odjevnim stilom i pratećim modelom ponašanja svih subkulturnih skupina na svijetu, no ovdje je riječ o pravilima koja svojom bizarnošću prate razinu nekonvencionalnosti vidljive izvana.
Netipičan odjevni stil tako je samo ambalaža za jednako progresivan i futurističan životni svjetonazor koji takvu modu prati, a osim osobina svakog pojedinačnog stila postoje i karakteristike koje su zajedničke čitavoj gyaru-populaciji, proizašle, očigledno, iz civilizacijskih dosega koji su u Japanu, tehnološki i sociološki najrazvijenijem društvu na svijetu, došli do razine koja se može doimati zastrašujućom. Pakung koji nose ove adolescentice nalik hodajućim božićnim drvcima na steroidima skriva tako poprilično isprazan sadržaj, kudikamo zagasitijih tonova.
Osim što su opsjednute šopingom i poznatim robnim markama do te mjere da je to prva stvar na koju pomisle kad se probude i posljednja o kojoj razmišljaju prije počinka, tipična za mlade ženske stanovnice Tokija je i njihova posvemašnja nezainteresiranost i nepoznavanje povijesti i religije. Dobar dio njih živi u uvjerenju kako je civilizacija u današnjoj formi izgledala jednako oduvijek, pa da su i njihovi davni preci harali trgovinama Shibuye u lovu na Guccijeve i Pradine torbice.
Pojam Boga zamijenio je mobitel - s njime se identificiraju, njemu se obraćaju, u njemu vide spasenje, on je i krunica i kalež i relikvij, u konfesiji kojoj pripadaju jedino biće osim njih samih vrijedno tolike pažnje da ga se odjene u skupu marku i dariva nakitom. Mnogi tinejdžerski mobiteli u Japanu tako imaju više privjesaka nego što njihovi vlasnici imaju godina.
Seks je društveni čin
Svim modnim strujama među gyaru-curama zajedničko je i to da seks doživljavaju kao socijalizacijski, a ne intiman čin, nešto za što ne postoji njima objašnjiv razlog da se prakticira ekskluzivno s osobama koje su im fizički privlačne ili emocionalno bliske. Upustiti se u snošaj ili neku drugu vrstu seksualne aktivnosti s apsolutno bilo kime, u svrhu razonode ili čak zarade novca, ne samo da im nije strano, nego im nije ni gadljivo, ni traumatično, ni vrijedno spomena.
Adrenalin im ionako šiba venama tek kad uđu u dućan, a trenutak pronalaženja i kupnje odgovarajućeg odjevnog predmeta u nepreglednim prostranstvima krcatih polica Shibuye za njih je najbolji mogući orgazam.
Decora, Kogal, Kigurumin, Gothloli i Manba samo su neki od naziva subkulturnih stilova ulične mode koja je postala jednom od najvećih turističkih atrakcija urbanog epicentra Zemlje Izlazećeg Sunca. I same naratorice te mode toga su svjesne, pa vikendom, u pauzi šopinga, rado odmaraju u pješačkoj zoni Shibuye, kraj mosta Harajuku.
Tamo razgovaraju o šopingu i mobitelima, razgledavaju što je tko kupio, jedna drugoj dijele komplimente o izgledu, a usput i poziraju turistima i novinarima tinejdžerskih magazina koji donose tjedne liste najbolje i najlošije dotjeranih djevojaka. Biti objavljen na bilo kojoj od te dvije liste stvar je prestiža pa je poziranje turistima, pomiješanima s fotoreporterima lokalnih medija, zapravo nužno vikendaško zlo.
Noću, kad se trgovine zatvore, a horde znatiželjnika s fotoaparatima ovješenim oko vrata razmile, gyaru-cure i njihovi dečki odlaze u diskoteke gdje plešu Para Para ples. Uz glazbu koja se može opisati kao mješavina progresivnog metala, techna i tipičnih akorda lokalnog popa - nešto čemu bi kod nas pandan bila kakva simbioza Thompsona i Colonije - odraslima se polako postaje mahnitim pokretima ruku i ukočenim tijelom i izrazom lica. I Para Para je tako, kao spoj hladnog unutarnjeg mrtvila i vruće izvanjske divljine, refleksija čitavog tog fenomena.
Čupave frizure žarkih boja, promijenjen ten, ekstravagantna odjeća i oponašanje svega što je neživo, a u humanoidnoj formi, od crtanih likova do leševa, ma koliko nam se činilo bizarnim, kao i štošta drugo rođeno u Japanu vrlo se brzo širi i ostatkom svijeta, proporcionalno dostizanju uobičajenih japanskih životnih normi.
Djevojčice nalik gyaru-curama tako već danas postoje u Americi te razvijenijim državama Azije i Europe. Izgled i prateći mu modus vivendi inauguriran u najnaprednijoj civilizaciji svijeta, budemo li napredovali u smjeru koji ona nameće ostatku planeta, prije ili poslije zavladat će svakim, pa i našim podnebljem.
Biti preslatka, pomalo i seksi, cilj je svake pripadnice Decore. Svakim odjevnim predmetom mora dominirati druga boja, a na kosu, oko vrata te po rukama i prstima nužno je staviti što više plastičnog nakita. Slike likova iz crtanih filmova, slatke životinjice, gljivice, srčeka, zvjezdice i sve što je slatko pojavljuje se i na odjeći i na nakitu, a u plastičnom kovčežiću s kotačima koji neke od ovih djevojaka nose sa sobom obično se nalaze brojne plišane igračke. Slušaju pop-glazbu.
Decora - pretjerano slatko
|
Među najbrojnijim gayru-djevojkama su umiljate darkerice, odnosno zavodljive pankerice nazvane Gothloli. Oblače se samo u crno s ponešto bijelih elemenata (najčešće čipkastih), no kako formom nisu ni izbliza agresivne, ponekad nose i male kišobrane, lepeze, torbice i slična damska obilježja. Nakit im je metalan i nose ga oko vrata, a jedno od glavnih obilježja izgleda daju im crni tuš oko očiju, tamna sjenila i blijedi ten. Slušaju glazbu za koju misle da je pank i goth-metal.
Gotholi - lolite pankerice
|
Odjenuti pidžamu u obliku lika iz crtića i šetati ulicom i trgovinama čini se najćudljivijim od svih izričaja, no pripadnice Kigurumi skupine izuzetno su brojne. Kostim Pikachua ili neke životinje personificirane na slatki ili seksi način omiljeni su im. Potamnjuju ten, pirsaju usne i nose kupljene stvari u plastičnim vrećicama žarkih boja. Rijetko se druže s dečkima jer je zaljubljivanje za njih bezveze, a od glazbe najradije slušaju disko izvedbe špica crtanih filmova i dječjih emisija.
Kigurumi - plišane pidžame
|
Vjerojatno najrazvikanija subkulturna skupina tokijskih tinejdžerica su djevojke koje se nazivaju Kogal, u čitavom svijetu poznate po svojem izgledu seksi školarki i lascivnom ponašanju. Za novac su spremne na izrazito erotiziran način iskoristiti svoje godine i svoj uniformirani stil. Nose odjeću koja podsjeća na obvezne školske uniforme, s puno kraćim suknjicama i daleko otvorenijim dekolteima. Šminkaju se poput poslovnih žena i obožavaju japanski pop.
Kogal - seksi školarke
|
Pripadnice skupine Manba definiraju se šminkom i frizurom. Pretjerano potamnjen ten i bijelo sjenilodaju im izgled nalik pandama, dok kosa obojena u kričave boje, s čupavim frizurama "na struju" podsjeća na onu kakvu imaju likovi u karakterističnim japanskim mange-crtićima. Tako je i nastao njihov naziv - od mange i pande nastale su Manbe, cure koje sa sobom uvijek nose torbu krcatu dekorativnom kozmetikom i koje obožavaju slušati techno, trans i bilo koju progresivnu elektroničku glazbu.
Manba - frizura na struju
|
Uz nekoliko najraširenijih modnih smjerova gyaru-djevojaka postoje i brojni drugi izričaji, ali i brojne djevojke koje nameću svoj vlastiti stil, ni po čemu prepoznatljiv i ni po čemu sličan bilo čemu drugome. Neke se oblače poput šoguna, neke poput poznatih povijesnih ličnosti (nije nemoguće na Shibuyi vidjeti i tinejdžericu koja teži tome da nalikuje, primjerice, Josipu Brozu ili pak, s druge strane, Hitleru), neke poput dokonih kućanica, neke poput skitnica, beskućnika…
Ostala moda - glavno da šokira
|
Dragan Petric