ZAGREB - Poduzetnik
Ivan Miloloža, predsjednik Uprave i većinski vlasnik Munje, jedine tvornice akumulatora u Hrvatskoj, odlučio je sam istražiti zašto su njegovi akumulatori i ostali hrvatski proizvodi često nekonkurentni na svjetskom tržištu. I došao je do zaprepašćujućih rezultata: raznorazni neporezni nameti kojima su opterećene tvrtke te neproduktivnost hrvatskih radnika i nekoliko puta poskupljuju proizvod.
Prema njegovu istraživanju koje je uz pomoć kolega direktora tijekom devet mjeseci proveo u 45 hrvatskih proizvodnih tvrtki, radnici u proizvodnji prosječno efektivno na strojevima rade svega 3,86 sati dnevno!
Nepotreban gubitak sati
Drugim riječima, pola radnog vremena 7000 radnika iz tih tvrtki svaki dan ode u vjetar. Iako istraživanje nije znanstveno, već je provedeno za potrebe pripreme njegova doktorata, Miloloža tvrdi kako je produktivnost najlakše utvrditi upravo na strojevima na kojima se mogu pratiti konkretni rezultati.
- U šest sati počinje radno vrijeme u proizvodnji, međutim radnici u šest nisu za svojim strojem i ne počinju s radom, nego su u to vrijeme na porti i tek ulaze u poduzeće. Dok popiju kavu i presvuku se, s radom počinju 40 minuta kasnije, dakle u 6.40. Uz dvije obavezne 15-minutne pauze u proizvodnji, koje se uvijek protegnu na desetak minuta prije i poslije, isti radnik sa stroja odlazi u 13.20 i sprema se kući iako mu je radno vrijeme do 14 sati.
Riječ je o satima koji se svaki dan nepotrebno gube - objašnjava svoju računicu produktivnosti Ivan Miloloža, ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske udruge poslodavaca.
Miloloža kaže kako su ga iznenadili rezultati do kojih je došao premda je znao da je produktivnost iznimno niska. Iako se o produktivnosti radnika može govoriti samo u okviru kompletnih poslovnih rezultata svake pojedine tvrtke ili institucije, mnogi poslodavci već se godinama žale na taj problem.
Pitanje mentaliteta
Prazni hod tijekom radnog vremena mnoge tvrtke stoga rješavaju striktnim pravilnicima o radu ili kolektivnim ugovorima u kojima primjerice definiraju da u vrijeme početka radnog vremena radnici moraju početi s radom, a ne tek doći na posao.
- Nevjerojatno je da se na istom stroju u Hrvatskoj proizvodi 11 rešetaka u minuti, a u Francuskoj 19. Riječ je očito i o mentalitetu budući da je prema mojem istraživanju prosječna produktivnost u proizvodnim tvrtkama u BiH 3,24 sata, Srbiji 3,54, a u Makedoniji 3,13 sati dnevno. Istovremeno, produktivnost Nijemaca je na razini 5,80 sati - kaže Miloloža.
Hrvatska statistika još nema kvalitetan sustav praćenja produktivnosti.
Direktorica radno-socijalnih poslova HUP-a Jasna Kulušić izračunala je da samo zbog plaćenih pauza radni tjedan u Hrvatskoj ne traje 40, nego 37,5 sati.
Riječ je o gubitku 180 milijuna radnih sati godišnje ili 5,5 milijardi kuna.
Izostanak investicija
- Prije dvije godine sudjelovala sam na jednoj konferenciji u Istanbulu na kojoj smo raspravljali o odnosu plaća i produktivnosti u zemljama kandidatima za ulazak u Europsku Uniju. Zaključak je bio da je izostanak stranih investicija u Hrvatskoj u izravnoj vezi s niskom produktivnošću i visokom cijenom rada - ističe Jasna Kulušić.
Predsjednik HUP-a Damir Kuštrak, nekadašnji predsjednik Uprave Medike, koji je danas u Agrokoru, kaže kako je produktivnost najbolje mjeriti profitabilnošću tvrtki.
- Došli smo do nevjerojatnog otkrića da taj sudac u 42 radna dana na posao ni jedan dan nije došao na vrijeme. Drugim riječima, ne možemo se pohvaliti produktivnošču bilo da je riječ o privatnom ili državnom sektoru - kaže Miloloža.
Neporezni prihodi koji uključuju razne sudske i administrativne takse, naknade, pristojbe, novčane kazne i članarine 2007. godine dosegnuli su nevjerojatnih 12,5 milijardi kuna. Samo pet godina prije bili su na gotovo dvostruko manjoj razini od 5,5 milijardi kuna.
Konačni registar nameta, koji je na poticaj Hrvatske udruge poslodavaca lani izradilo Ministarstvo financija pokazao je da poslodavci i građani plaćaju primjerice naknade i za odobrenje grba i zastave lokalne samouprave, korištenje prava na pristup informacijama koje posjeduje ili nadzire Hrvatski sabor ili pak naknadu za korištenje terminala na graničnim prijelazima. Pokazalo se da gotovo polovicu neporeznih prihoda naplaćuju jedinice lokalne i regionalne samuprave na koje je vezano čak 42,3 posto neporeznih prihoda. Zahvaljujući njima, 2007. godine su naplatile 5,3 milijardi kuna. Neporezni prihodi države iste su godine iznosili 1,4 milijarde kuna ili 11,1 posto.
Izvanproračunski korisnici drže udio od 32,7 posto nameta pri čemu najveći rast neporeznih prihoda bilježe Fond za zaštitu okoliša i Hrvatske vode koji su samo 2007. godine naplatili ogromnih 2,8 milijardi kuna.
Poduzetnici se najviše žale na obavezno članstvo u Hrvatskoj gospodarskoj komori, naknade za Turističku zajednicu i nepotrebne namete kao što je spomenička renta. ( Gordana Galović)
Stručnjaci upozoravaju da je produktivnost najbolje mjeriti kroz vrijednosne pokazatelje na razini svake tvrtke na način da se zbroji vrijednost ukupnih proizvoda i podijeli s brojem radnika.
- I tom bi metodologijom produktivnost u Europi bila veća nego u Hrvatskoj jer tvrtke imaju bolju tehnologiju i veća je vrijednost svih proizvoda, pa se veća vrijednost dijeli na isti broj radnika. Na niti jednom radnom mjestu nije moguće biti produktivan tijekom cijelog radnog vremena i to je gotovo nemoguće egzaktno izmjeriti. Najvažnija je dobra organizacija kompanije - kaže Mario Švigir, glavni ekonomist u SSSH.
Eurostat na razini Europske Unije produktivnost radnika mjeri na način da se podijeli BDP na sve zaposlene. U Europi su 2006. bili najproduktivniji radnici u Belgiji, Irskoj, Francuskoj, Luksemburgu, Austriji i Norveškoj. S druge strane, najlošije su tranzicijske zemlje Bugarska, Rumunjska, Litva i Hrvatska.
Međutim, niti to nije sasvim dobar pokazatelj jer ispada da su najproduktivnije najbogatije zemlje.
Postoje i brojna samostalna istraživanja pojedinih tvrtki i institucija. Tako je jedno od posljednjih istraživanja pokazalo da je kriza pogodila i produktivnost pa europski radnici ne rade efektivno četvrtinu svoga radnog vremena.
Pokazalo se da su najmanje produktivni dani ponedjeljak i petak, najbolje se radi ujutro, a najmanje nakon stanke za ručak. ( Gordana Galović)
Gordana Galović
Prema njegovu istraživanju koje je uz pomoć kolega direktora tijekom devet mjeseci proveo u 45 hrvatskih proizvodnih tvrtki, radnici u proizvodnji prosječno efektivno na strojevima rade svega 3,86 sati dnevno!
Nepotreban gubitak sati
Drugim riječima, pola radnog vremena 7000 radnika iz tih tvrtki svaki dan ode u vjetar. Iako istraživanje nije znanstveno, već je provedeno za potrebe pripreme njegova doktorata, Miloloža tvrdi kako je produktivnost najlakše utvrditi upravo na strojevima na kojima se mogu pratiti konkretni rezultati.
- U šest sati počinje radno vrijeme u proizvodnji, međutim radnici u šest nisu za svojim strojem i ne počinju s radom, nego su u to vrijeme na porti i tek ulaze u poduzeće. Dok popiju kavu i presvuku se, s radom počinju 40 minuta kasnije, dakle u 6.40. Uz dvije obavezne 15-minutne pauze u proizvodnji, koje se uvijek protegnu na desetak minuta prije i poslije, isti radnik sa stroja odlazi u 13.20 i sprema se kući iako mu je radno vrijeme do 14 sati.
Riječ je o satima koji se svaki dan nepotrebno gube - objašnjava svoju računicu produktivnosti Ivan Miloloža, ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske udruge poslodavaca.
Miloloža kaže kako su ga iznenadili rezultati do kojih je došao premda je znao da je produktivnost iznimno niska. Iako se o produktivnosti radnika može govoriti samo u okviru kompletnih poslovnih rezultata svake pojedine tvrtke ili institucije, mnogi poslodavci već se godinama žale na taj problem.
Pitanje mentaliteta
Prazni hod tijekom radnog vremena mnoge tvrtke stoga rješavaju striktnim pravilnicima o radu ili kolektivnim ugovorima u kojima primjerice definiraju da u vrijeme početka radnog vremena radnici moraju početi s radom, a ne tek doći na posao.
- Nevjerojatno je da se na istom stroju u Hrvatskoj proizvodi 11 rešetaka u minuti, a u Francuskoj 19. Riječ je očito i o mentalitetu budući da je prema mojem istraživanju prosječna produktivnost u proizvodnim tvrtkama u BiH 3,24 sata, Srbiji 3,54, a u Makedoniji 3,13 sati dnevno. Istovremeno, produktivnost Nijemaca je na razini 5,80 sati - kaže Miloloža.
Hrvatska statistika još nema kvalitetan sustav praćenja produktivnosti.
Direktorica radno-socijalnih poslova HUP-a Jasna Kulušić izračunala je da samo zbog plaćenih pauza radni tjedan u Hrvatskoj ne traje 40, nego 37,5 sati.
Riječ je o gubitku 180 milijuna radnih sati godišnje ili 5,5 milijardi kuna.
Izostanak investicija
- Prije dvije godine sudjelovala sam na jednoj konferenciji u Istanbulu na kojoj smo raspravljali o odnosu plaća i produktivnosti u zemljama kandidatima za ulazak u Europsku Uniju. Zaključak je bio da je izostanak stranih investicija u Hrvatskoj u izravnoj vezi s niskom produktivnošću i visokom cijenom rada - ističe Jasna Kulušić.
Predsjednik HUP-a Damir Kuštrak, nekadašnji predsjednik Uprave Medike, koji je danas u Agrokoru, kaže kako je produktivnost najbolje mjeriti profitabilnošću tvrtki.
- Došli smo do nevjerojatnog otkrića da taj sudac u 42 radna dana na posao ni jedan dan nije došao na vrijeme. Drugim riječima, ne možemo se pohvaliti produktivnošču bilo da je riječ o privatnom ili državnom sektoru - kaže Miloloža.
Sudac kasnio svaki danU istraživanju koje je Ivan Miloloža provodio pokušao je pratiti i pojedine državne institucije. Pratio je radni dan jednog od suca u Zagrebu. |
Neporezni prihodi koji uključuju razne sudske i administrativne takse, naknade, pristojbe, novčane kazne i članarine 2007. godine dosegnuli su nevjerojatnih 12,5 milijardi kuna. Samo pet godina prije bili su na gotovo dvostruko manjoj razini od 5,5 milijardi kuna.
Konačni registar nameta, koji je na poticaj Hrvatske udruge poslodavaca lani izradilo Ministarstvo financija pokazao je da poslodavci i građani plaćaju primjerice naknade i za odobrenje grba i zastave lokalne samouprave, korištenje prava na pristup informacijama koje posjeduje ili nadzire Hrvatski sabor ili pak naknadu za korištenje terminala na graničnim prijelazima. Pokazalo se da gotovo polovicu neporeznih prihoda naplaćuju jedinice lokalne i regionalne samuprave na koje je vezano čak 42,3 posto neporeznih prihoda. Zahvaljujući njima, 2007. godine su naplatile 5,3 milijardi kuna. Neporezni prihodi države iste su godine iznosili 1,4 milijarde kuna ili 11,1 posto.
Izvanproračunski korisnici drže udio od 32,7 posto nameta pri čemu najveći rast neporeznih prihoda bilježe Fond za zaštitu okoliša i Hrvatske vode koji su samo 2007. godine naplatili ogromnih 2,8 milijardi kuna.
Poduzetnici se najviše žale na obavezno članstvo u Hrvatskoj gospodarskoj komori, naknade za Turističku zajednicu i nepotrebne namete kao što je spomenička renta. ( Gordana Galović)
Nameti su uteg konkurentnostiČak 245 neporezna nameta i neproduktivnost radnika najveći su uteg konkurentnosti hrvatskih proizvoda, upozorava Ivan Miloloža, predsjednik uprave tvornice akumulatora i baterija Munja. |
Stručnjaci upozoravaju da je produktivnost najbolje mjeriti kroz vrijednosne pokazatelje na razini svake tvrtke na način da se zbroji vrijednost ukupnih proizvoda i podijeli s brojem radnika.
- I tom bi metodologijom produktivnost u Europi bila veća nego u Hrvatskoj jer tvrtke imaju bolju tehnologiju i veća je vrijednost svih proizvoda, pa se veća vrijednost dijeli na isti broj radnika. Na niti jednom radnom mjestu nije moguće biti produktivan tijekom cijelog radnog vremena i to je gotovo nemoguće egzaktno izmjeriti. Najvažnija je dobra organizacija kompanije - kaže Mario Švigir, glavni ekonomist u SSSH.
Eurostat na razini Europske Unije produktivnost radnika mjeri na način da se podijeli BDP na sve zaposlene. U Europi su 2006. bili najproduktivniji radnici u Belgiji, Irskoj, Francuskoj, Luksemburgu, Austriji i Norveškoj. S druge strane, najlošije su tranzicijske zemlje Bugarska, Rumunjska, Litva i Hrvatska.
Međutim, niti to nije sasvim dobar pokazatelj jer ispada da su najproduktivnije najbogatije zemlje.
Postoje i brojna samostalna istraživanja pojedinih tvrtki i institucija. Tako je jedno od posljednjih istraživanja pokazalo da je kriza pogodila i produktivnost pa europski radnici ne rade efektivno četvrtinu svoga radnog vremena.
Pokazalo se da su najmanje produktivni dani ponedjeljak i petak, najbolje se radi ujutro, a najmanje nakon stanke za ručak. ( Gordana Galović)
Hrvatska produktivna kao Bugarska i RumunjskaDržavni zavod za statistiku proizvodnost rada u industriji u Hrvatskoj mjeri na način da ukupnu količinu proizvedenih proizvoda podijeli s brojem radnika. Indeksi pokazuju promjene na mjesečnoj i godišnjoj razini pa posljednji podaci pokazuju da je proizvodnost rada u industriji od siječnja do prosinca 2008. godine 3,6 posto veća nego u istom razdoblju 2007. godine, ali ti podaci ne govore previše o proizvodnosti radnika u konkretnim kompanijama. |
Gordana Galović