Tu ne pomaže ni satelitska navigacija. Zaslon pokazuje da ste blizu Desinića , a vama se čini da se pred vašim očima redaju škotski dvorci; zaslon vas upozorava da ste u srcu Hrvatskog zagorja, a vama se čini da prolazite brežuljkastom Toskanom; na zaslonu su međimurske Vinske staze, a pomislili ste da su pred vama vinogradi Bordeauxa; glas satelitske navigacije govori o približavanju Parku prirode Lonjsko polje, a vi stječete dojam da ste u delti Mississippija...
Ipak, kakve god dojmove stjecali, sofisticirana navigacija nije pogriješila: podaci su točni, ali dojmovi i asocijacije također. Jer u središnjoj i sjevernoj Hrvatskoj, na relativno malom prostoru raznolikog krajolika i raznovrsnog povijesnog naslijeđa, izmjenjuju se prirodne i kulturne znamenitosti slične onima po kojima se neke regije u drugim zemljama svrstavaju u svjetske fenomene.
Ne možemo, doduše, tvrditi da su dvorci u sjeverozapadnoj Hrvatskoj iste veličine, unutarnje i vanjske raskoši kao oni u dolini Loire ili okolici Edinburgha - jer Hrvatska u prošlosti nikad nije bila imperijalna sila - ili pak da su međimurski i moslavački vinogradi poznati i priznati kao oni u Bordeauxu ili Burgundiji, ali s pravom smo ponosni što se Park prirode Lonjsko polje ubraja među najljepša močvarna područja u Europi i što pitomi brežuljci Hrvatskog zagorja krajobrazno ne zaostaju za toskanskima.
Imajući na umu da se u epohi izgradnje dvoraca, osobito u 17. i 18. stoljeću, oni nisu gradili istočnije od Hrvatske, oko 180 očuvanih zdanja dovoljno govori o moći hrvatskog plemstva u feudalno doba i o svemu onome što nam je bogato vlastelinstvo ostavilo u naslijeđe. Posve je drugo pitanje kako smo se prema tom naslijeđu odnosili u minulom razdoblju i jesmo li domislili kako da mu produljimo život i darujemo ga potomstvu.
PutujuĆi sjevernom i središnjom Hrvatskom nastojali smo je razgledati, osjetiti, kušati, otkriti njezine skrivene čari i prepustiti se hedonizmu, uzbudljivom na vinskim stazama Zagorja, Međimurja i Moslavine, u restoranima i seoskim domaćinstvima u kojima se nude autohtoni specijaliteti, u dvorcima u kojima nismo zatekli duhove, ali smo obnovili sjećanja na legende koje su se o njima raspredale...
Udobno je i brzo putovati suvremenim autocestama, ali jednako je tako lijepo lagano se drndati lokalnim cesticama, zajedno s traktorima, guskama i puranima koji pretrčavaju cestu, dok s ozelenjenih brda odjekuju crkvena zvona.
Krenimo, dakle, Lijepom našom, ovaj put pravcem sjever - sjeverozapad.