ZAGREB -
Željko Milovanović rekao mi je da je “odrađivanje”
Ive Pukanića naručeno od njemu bliskih ljudi iz Zagreba, ali preko određenog čovjeka u Beogradu. Nije mi spominjao njihova imena - izjavio je
Robert Matanić u svom iskazu na policiji nakon što je prošlog tjedna uhićen zbog sudjelovanja u likvidaciji Ive Pukanića i
Nikole Franjića.
Pomaganje u bijegu
U svojoj obrani, iznesenoj u prisutnosti odvjetnika Zvonimira Zebeca, Matanić je priznao da je neizravno sudjelovao u pripremi ubojstva, pomažući sada odbjeglim počiniteljima Željku Milovanoviću zvanom Gavro i Severni vetar te Bojanu Guduriću, a da dugo nije ni znao što spremaju. Teretio je pritom i svog bratića Luku Matanića te Amira Mafalanija, ali također za pomaganje u pripremi i pri bijegu spomenutog dvojca.
Nisam znao o kome se radi. Rekli su mi: ‘Bolje da ne znaš, čut će se i vidjeti’
Matanić
Matanić je ispričao kako je Milovanovića i Gudurića upoznao u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici i to preko
Miloša Peruničića iz Crne Gore (koji je uhićen zajedno s Milovanovićem zbog pljačke Delta banke u Srbiji, op. a.). Ukratko je opisao kako je uz njihovu pomoć planirao pobjeći iz srpskog zatvora. No, u tome nije uspio jer su bijeg minirale, kako kaže, njemu bliske osobe. Na koncu je izručen Bugarskoj zbog sumnje na višestruka ubojstva, ali je postupak pred tamošnjim sudovima protiv njega obustavljen i u svibnju ove godine je deportiran u Hrvatsku. Nakon nekog vremena javio mu se Gudurić, govoreći mu da se planira s obitelji doseliti u Hrvatsku, negdje na područje Karlovca, pri čemu je spominjao bavljenje borilačkim sportovima. Ubrzo se u Zagrebu pojavio i Milovanović, a on im je, kaže, odlučio pomoći zbog onoga što su oni za njega učinili tijekom boravka u S. Mitrovici. Matanić je tako Milovanoviću darovao pištolj marke Glock, a od njega je na poklon dobio poznati pištolj Desert Eagle.
'Bio je sumnjiv jer je stalno telefonirao'
Između ostaloga, tražili su ga da im nabavi neke aute, bez obzira na porijeklo, a željeli su i unajmiti stan u centru grada. Uz pomoć Amira Mafalanija iznajmili su stan na križanju Petrinjske i Jurišićeve ulice (u zgradi u Petrinjskoj 4, op. a.). Spomenuo je kako zna da se Gudurić koristio lažnim identitetom, imenom Kajzer Franc, za što je imao i krivotvorene slovenske dokumente. No, nije znao reći je li stan unajmljen na to ime.
Matanić im je preko osobe V. Ž. nabavio i automobil, Opel Corsu koja je, dodao je, bila ukradena od tvrtke koja nije prijavila krađu vozila. Tražili su da im taj auto ostave na Britanskom trgu, a kasnije su ga koristili upravo radi opservacija u tom dijelu grada, gdje se nalazi i Pukanićev stan u Ilici. Potom su kod jednog muškarca nabavili i skuter. Radilo se o motociklu koji je, kako im je ta osoba rekla, promijenio nekoliko vlasnika, uglavnom bez ikakvih ugovora o kupoprodaji, a usto je dulje vrijeme bio neregistriran. Taj su skuter, u koji je, kako se poslije ispostavilo, postavljena eksplozivna naprava, platili 500 eura.
SMS poruke
Shvativši da Milovanović i Gudrović nešto spremaju, u jednom je trenutku upitao Milovanovića na kome to “rade”. Na to mu je Milovanović nije ništa odgovorio, nego je na displeju svog mobitela napisao “Na Pukiju”. Matanić tvrdi da mu tada nije bilo jasno o kome se radi, što je i rekao Milovanoviću.
“Nema veze, možda je i bolje da ne znaš. Čut će se i vidjeti”, dobio je odgovor. Nekoliko dana kasnije u novinama je čitao članak u kojem se spominjalo Ivu Pukanića i nadimak Puki te mu je postalo jasno tko je meta njegovih prijatelja. Osim već navedene izjave o naručiteljima, Matanić tvrdi da mu je Milovanović rekao i da dobro poznaje osobu koja je prvi put pokušala ubiti Pukanića. Pritom mu je rekao i kako se radi o “dobrom momku” i da mu nije jasno kako ga je uspio promašiti.
Lažni dokumenti
O samom izvršenju likvidacije Matanić nije znao ništa. Ustvrdio je da je u vrijeme eksplozije bio na prezentaciji novog modela BMW-ove “sedmice” u salonu u Folnegovićevu naselju. Prema njegovoj izjavi, Luka Matanić trebao je Milovanovića i Gudurića odvesti iz Zagreba, no otišao je samo Milovanović, koji je, dodao je, najvjerojatnije pobjegao u BiH. Gudurić je, pak, u istom smjeru pobjegao dan kasnije, u čemu mu je pomogao Amir Mafalani.
Matanić se osvrnuo i na dan uhićenja, kada ga je zajedno s bratićem Lukom i Slobodanom Đurovićem zvanim Boban specijalna policija savladala na odmorištu Spačva nedaleko od granice sa Srbijom. Rekao je kako se s Đurovićem tamo našao kako bi se dogovorili o podmirenju dugovanja koje je imao prema njemu jer mu je pomagao dok je bio u srbijanskom zatvoru. Kao osobu koja im je trebala srediti krivotvorene dokumente i angažirati odvjetnika u Srbiji radi brisanja zabrane ulaska u tu zemlju, naveo je drugog, malo kasnije uhićenog muškarca na istoj lokaciji, Milenka Kuzmanovića zvanog Mića.
Muškarac kojega je Robert Matanić spomenuo kao osobu od koje su nabavili ukradenu Opel Corsu, V. Ž., uhićen je i u utorak priveden u Istražni centar zagrebačkog Županijskog suda uz kaznenu prijavu za tešku krađu. Nakon ispitivanja pred dežurnim istražnim sucem osumnjičeni V. Ž. je zadržan u pritvoru zbog opasnosti od ponavljanja djela.
Osoba od koje je Robert Matanić kupio skuter kojim je kasnije Željko Milovanović dovezao eksplozivnu napravu u dvorište Palmotićeve 3, bila je u početku uhićena i zadržana na kriminalističkoj obradi dva dana. No, budući da se za tog osumnjičenika nije mogla naći nikakva poveznica sa zločinom, pušten je na slobodu i protiv njega zasad nije podnesena nikakva kaznena prijava.
Željko Petrušić
Pomaganje u bijegu
U svojoj obrani, iznesenoj u prisutnosti odvjetnika Zvonimira Zebeca, Matanić je priznao da je neizravno sudjelovao u pripremi ubojstva, pomažući sada odbjeglim počiniteljima Željku Milovanoviću zvanom Gavro i Severni vetar te Bojanu Guduriću, a da dugo nije ni znao što spremaju. Teretio je pritom i svog bratića Luku Matanića te Amira Mafalanija, ali također za pomaganje u pripremi i pri bijegu spomenutog dvojca.
Nisam znao o kome se radi. Rekli su mi: ‘Bolje da ne znaš, čut će se i vidjeti’
Matanić
|
'Bio je sumnjiv jer je stalno telefonirao'
Između ostaloga, tražili su ga da im nabavi neke aute, bez obzira na porijeklo, a željeli su i unajmiti stan u centru grada. Uz pomoć Amira Mafalanija iznajmili su stan na križanju Petrinjske i Jurišićeve ulice (u zgradi u Petrinjskoj 4, op. a.). Spomenuo je kako zna da se Gudurić koristio lažnim identitetom, imenom Kajzer Franc, za što je imao i krivotvorene slovenske dokumente. No, nije znao reći je li stan unajmljen na to ime.
Matanić im je preko osobe V. Ž. nabavio i automobil, Opel Corsu koja je, dodao je, bila ukradena od tvrtke koja nije prijavila krađu vozila. Tražili su da im taj auto ostave na Britanskom trgu, a kasnije su ga koristili upravo radi opservacija u tom dijelu grada, gdje se nalazi i Pukanićev stan u Ilici. Potom su kod jednog muškarca nabavili i skuter. Radilo se o motociklu koji je, kako im je ta osoba rekla, promijenio nekoliko vlasnika, uglavnom bez ikakvih ugovora o kupoprodaji, a usto je dulje vrijeme bio neregistriran. Taj su skuter, u koji je, kako se poslije ispostavilo, postavljena eksplozivna naprava, platili 500 eura.
SMS poruke
Shvativši da Milovanović i Gudrović nešto spremaju, u jednom je trenutku upitao Milovanovića na kome to “rade”. Na to mu je Milovanović nije ništa odgovorio, nego je na displeju svog mobitela napisao “Na Pukiju”. Matanić tvrdi da mu tada nije bilo jasno o kome se radi, što je i rekao Milovanoviću.
“Nema veze, možda je i bolje da ne znaš. Čut će se i vidjeti”, dobio je odgovor. Nekoliko dana kasnije u novinama je čitao članak u kojem se spominjalo Ivu Pukanića i nadimak Puki te mu je postalo jasno tko je meta njegovih prijatelja. Osim već navedene izjave o naručiteljima, Matanić tvrdi da mu je Milovanović rekao i da dobro poznaje osobu koja je prvi put pokušala ubiti Pukanića. Pritom mu je rekao i kako se radi o “dobrom momku” i da mu nije jasno kako ga je uspio promašiti.
Lažni dokumenti
O samom izvršenju likvidacije Matanić nije znao ništa. Ustvrdio je da je u vrijeme eksplozije bio na prezentaciji novog modela BMW-ove “sedmice” u salonu u Folnegovićevu naselju. Prema njegovoj izjavi, Luka Matanić trebao je Milovanovića i Gudurića odvesti iz Zagreba, no otišao je samo Milovanović, koji je, dodao je, najvjerojatnije pobjegao u BiH. Gudurić je, pak, u istom smjeru pobjegao dan kasnije, u čemu mu je pomogao Amir Mafalani.
Matanić se osvrnuo i na dan uhićenja, kada ga je zajedno s bratićem Lukom i Slobodanom Đurovićem zvanim Boban specijalna policija savladala na odmorištu Spačva nedaleko od granice sa Srbijom. Rekao je kako se s Đurovićem tamo našao kako bi se dogovorili o podmirenju dugovanja koje je imao prema njemu jer mu je pomagao dok je bio u srbijanskom zatvoru. Kao osobu koja im je trebala srediti krivotvorene dokumente i angažirati odvjetnika u Srbiji radi brisanja zabrane ulaska u tu zemlju, naveo je drugog, malo kasnije uhićenog muškarca na istoj lokaciji, Milenka Kuzmanovića zvanog Mića.
Muškarac kojega je Robert Matanić spomenuo kao osobu od koje su nabavili ukradenu Opel Corsu, V. Ž., uhićen je i u utorak priveden u Istražni centar zagrebačkog Županijskog suda uz kaznenu prijavu za tešku krađu. Nakon ispitivanja pred dežurnim istražnim sucem osumnjičeni V. Ž. je zadržan u pritvoru zbog opasnosti od ponavljanja djela.
Osoba od koje je Robert Matanić kupio skuter kojim je kasnije Željko Milovanović dovezao eksplozivnu napravu u dvorište Palmotićeve 3, bila je u početku uhićena i zadržana na kriminalističkoj obradi dva dana. No, budući da se za tog osumnjičenika nije mogla naći nikakva poveznica sa zločinom, pušten je na slobodu i protiv njega zasad nije podnesena nikakva kaznena prijava.
|
Osobu od koje je kupljen skuter policija pustila
|
Željko Petrušić