U Jutarnjem listu od 19. rujna g. Ljubo Weiss objavio je članak “Vrijeme je da se posvađani hrvatski Židovi pomire te uzajamno priznaju greške”. Kako sam u članku i imenom prozvan, kao predsjednik Židovske vjerske zajednice Bet Israel i kao onaj koji bi morao “preskočiti vlastite sjenke te pružiti” predsjedniku druge općine prof. dr. Ognjenu Krausu “ruku pomirenja i, u skladu s jomkipurskim duhom praštanja i pomirenja, nastaviti s radom na dobrobit Židova Hrvatske i dobrobit hrvatskog i drugih naroda Lijepe naše”, javljam se ovim tekstom.
G. Weiss je pokucao, barem što se mene tiče, na otvorena vrata. I u vrijeme svađa u tada još zajedničkoj općini (2005.), pa i od trenutka kada je došlo do raskola i osnivanja naše nove zajednice, Bet Israela, više puta sam se zalagao da se napetosti stišaju, a odnosi između dviju zajednica pokušaju normalizirati. I nakon mnogih nemilih događaja i jedna i druga strana moraju preko tih epizoda prijeći jer se neizbježno mora surađivati.
Kako bi se postigao taj cilj, u proteklim je godinama bilo nekoliko pokušaja posredovanja, i predstavnika međunarodnih židovskih organizacija, i ljudi iz naše sredine i iz samoga vrha hrvatskih vlasti. U rujnu 2006. osnovan je pri Vladi Republike Hrvatske odbor za gradnju sinagoge, u koji su bili uključeni predstavnici obiju zajednica.
Članovi toga odbora su i predsjednik države, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i gradonačelnik grada Zagreba, kao i ministri nadležnih resora za gradnju. Na osnivačkom sastanku premijer Ivo Sanader je, u nazočnosti predsjednika Stjepana Mesića, predsjednika Sabora Vladimira Šeksa i gradonačelnika Milana Bandića, konstatirao kako je politička odluka o gradnji sinagoge donesena i da sada trebaju uslijediti samo stručna provedba i gradnja. Međutim, prof. Kraus je tada, pred svim nazočnima, rekao da nikakva gradnja ne dolazi u obzir ako u njoj sudjeluje i Bet Israel. A kako je Židovska općina u Zagrebu (ŽOZ) vlasnik zemljišta, tako se ova Vladina inicijativa u protekle tri godine nije maknula dalje od početka.
U ovakvim okolnostima najvažnije je da dvije općine u općem interesu nađu modus vivendi. Pred hrvatskom židovskom zajednicom niz je neriješenih problema, od kojih je najvažnija svakako gradnja sinagoge i kulturnog centra u Praškoj ulici. Radi se, simbolički i stvarno, o strateškom objektu za hrvatsku židovsku zajednicu i za dobrobit hrvatskog društva i države u cjelini. Jedan moj prijatelj, Hrvat i antifašist, rekao je da će, što se njega tiče, Drugi svjetski rat u Hrvatskoj završiti tek kada se ponovno sagradi sinagoga u Praškoj.
Nebrojeni su razlozi zbog kojih je ovoj generaciji hrvatskih Židova dužnost sagraditi tu sinagogu - između ostalog, zbog toga da se današnjim sljedbenicima onih koji su nas 1941. željeli uništiti pokaže da nas još uvijek ima. Posao gradnje ne smije čekati jer bi na otvorenju sinagoge trebao biti barem jedan broj ljudi koji se sjeća i koji je boravio u prostoru nekadašnje sinagoge, srušene 1941./42. godine.
Zajednica Bet Israel i ja kao njezin predsjednik spremni smo svim znanjima, sposobnostima, pa i punim srcem u tom poslu sudjelovati, a o svemu se prethodno dogovoriti. Svjesni smo odgovornosti današnjeg trenutka i od nje ne bježimo.
Ivo Goldstein
G. Weiss je pokucao, barem što se mene tiče, na otvorena vrata. I u vrijeme svađa u tada još zajedničkoj općini (2005.), pa i od trenutka kada je došlo do raskola i osnivanja naše nove zajednice, Bet Israela, više puta sam se zalagao da se napetosti stišaju, a odnosi između dviju zajednica pokušaju normalizirati. I nakon mnogih nemilih događaja i jedna i druga strana moraju preko tih epizoda prijeći jer se neizbježno mora surađivati.
Kako bi se postigao taj cilj, u proteklim je godinama bilo nekoliko pokušaja posredovanja, i predstavnika međunarodnih židovskih organizacija, i ljudi iz naše sredine i iz samoga vrha hrvatskih vlasti. U rujnu 2006. osnovan je pri Vladi Republike Hrvatske odbor za gradnju sinagoge, u koji su bili uključeni predstavnici obiju zajednica.
Članovi toga odbora su i predsjednik države, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i gradonačelnik grada Zagreba, kao i ministri nadležnih resora za gradnju. Na osnivačkom sastanku premijer Ivo Sanader je, u nazočnosti predsjednika Stjepana Mesića, predsjednika Sabora Vladimira Šeksa i gradonačelnika Milana Bandića, konstatirao kako je politička odluka o gradnji sinagoge donesena i da sada trebaju uslijediti samo stručna provedba i gradnja. Međutim, prof. Kraus je tada, pred svim nazočnima, rekao da nikakva gradnja ne dolazi u obzir ako u njoj sudjeluje i Bet Israel. A kako je Židovska općina u Zagrebu (ŽOZ) vlasnik zemljišta, tako se ova Vladina inicijativa u protekle tri godine nije maknula dalje od početka.
U ovakvim okolnostima najvažnije je da dvije općine u općem interesu nađu modus vivendi. Pred hrvatskom židovskom zajednicom niz je neriješenih problema, od kojih je najvažnija svakako gradnja sinagoge i kulturnog centra u Praškoj ulici. Radi se, simbolički i stvarno, o strateškom objektu za hrvatsku židovsku zajednicu i za dobrobit hrvatskog društva i države u cjelini. Jedan moj prijatelj, Hrvat i antifašist, rekao je da će, što se njega tiče, Drugi svjetski rat u Hrvatskoj završiti tek kada se ponovno sagradi sinagoga u Praškoj.
Nebrojeni su razlozi zbog kojih je ovoj generaciji hrvatskih Židova dužnost sagraditi tu sinagogu - između ostalog, zbog toga da se današnjim sljedbenicima onih koji su nas 1941. željeli uništiti pokaže da nas još uvijek ima. Posao gradnje ne smije čekati jer bi na otvorenju sinagoge trebao biti barem jedan broj ljudi koji se sjeća i koji je boravio u prostoru nekadašnje sinagoge, srušene 1941./42. godine.
Zajednica Bet Israel i ja kao njezin predsjednik spremni smo svim znanjima, sposobnostima, pa i punim srcem u tom poslu sudjelovati, a o svemu se prethodno dogovoriti. Svjesni smo odgovornosti današnjeg trenutka i od nje ne bježimo.
Ivo Goldstein