Dražen Dorčec, 33-godišnji "mirni dečko iz susjedstva", zbog strasti prema klađenju postao je jedan od najokrutnijih ubojica u Hrvatskoj. Svaki dan na vidjelo izlaze nove pojedinosti o zločinu u đurđevačkoj poslovnici Fine koji se dogodio prošle subote. Javnost, a dijelom i stručnjaci, zgroženi su, no to nije nešto što se nije moglo predvidjeti.
Prim. dr. sc. Tija Žarković-Palijan, stalna sudska vještakinja i forenzička psihijatrica i psihoterapeutkinja iz neuropsihijatrijske bolnice "Dr. Ivan Barbot" u Popovači, sa svojim kolegama Draženom Kovačevićem i Marinom Kovač, još je 2000. objavila stručni rad čija je tema bila "Neki forenzičko-pshijatrijski aspekti kockanja".
Neprilagođeno kockanje
Prema svim se karakteristikama Dorčec uklapa u profil patološkog kockara. Tija Žarković-Palijan i dr. Dražen Kovačević, s kojima smo razgovarali u Popovači o genezi te vrste kockara, rekli su:
- Kod svojih smo pacijenata uočili da su kaznena djela, a uglavnom je riječ o krađama, počinili zbog toga jer su bili ovisnici o kocki. Patološko kockanje još je 80-ih godina prepoznato kao poremećaj svrstan u poremećaj kontrole poriva. Karakterizira ga povratno i trajno neprilagođeno kockanje koje unosi razdor u osobna, obiteljska ili poslovna nastojanja.
Istraživanja pokazuju da patološki kockari čine 1 do 2 posto odrasle populacije - kažu naši sugovornici. Iako nisu željeli komentirati konkretan Dorčecov psihoprofil, iz njegova su vladanja prije, tijekom i nakon počinjenja zločina, hipotetski iščitali sljedeće:
- Kritično je vrijeme prije počinjenja djela. Patološkim kockarima kockati znači preživjeti. Oni su lovci na dug i kad ne mogu iz redovnih prihoda priskrbiti novac za kockanje ili klađenje, nužno pribjegavaju kriminalu. Pritom treba naglasiti da onaj tko samo želi zastrašiti ne ide u pljačku s metkom u cijevi. Dakle, odluku o pucanju donosi prije samoga čina.
U situaciji kad shvaća da je prepoznat, uplaši se i reagira impulzivno. Hitac u lice može se objasniti time da je želio uništiti lice koje ga je vidjelo, a još jedan ispaljen hitac znači da je želio biti siguran da je svjedok mrtav. Svi njegovi postupci navode na zaključak i o autodestruktivnom ponašanju. Kazneno je djelo počinio kako bi se mogao nastaviti kladiti. U svim su poremećajima kontrole nagona prisutni uzbuđenje, užitak i olakšanje nakon postignutoga bez obzira na posljedice - kažu naši sugovornici.
Ipak, tvrde da takav zločin ne može počiniti psihotična osoba. Ubojica iz Fine imao je cilj, znao je što i zašto se želi domoći novca. Uplata dvaju listića nakon obavljene pljačke samo je dio tog cilja. Strast za klađenjem bila je jača od rizika da ostavi trag koji ga odaje.
Raspad obitelji
Dr. Kovačević ističe kako su prije dvadesetak i više godina postojale dvije vrste kockara. Kockali su imućni ljudi, direktori, obrtnici, te profesionalci - šibicari. Sada je kocka dostupna svima pa kockaju čak i učenici osnovnih škola. Stručnjaci upozoravaju na to da u siromašnijim društvima sve više ljudi egzistencijalne probleme rješava igrama na sreću. Danas je normalno da srednjoškolci u malim hrvatskim gradovima zbog klađenja prate drugu kanadsku hokejsku ligu. Kockanje i klađenje već je u Hrvatskoj ugrozilo egzistenciju tisućama ljudi, među kojima su i poznati nogometni treneri, odvjetnici, liječnici, poduzetnici, pa i novinari.
U početku su i oni postali dio populacije koja je jednom tjedno ispunjavala listiće lota ili sportske prognoze, ali su izgubili mogućnost samokontrole nad izazovom dobitka ili gubitka. Do prelaska u patološkog kockara i predavanja kriminalu samo je jedan korak. Primjerice, tako je jedan menadžer, kojem više ni visoka primanja nisu bila dostatna za podmirenje dugova, pristao na preprodaju droge. No, Tija Žarković-Palijan smatra da najviše zabrinjava što kockari postaju počinitelji najtežih kaznenih djela.
- Nije isključeno da ćemo s obzirom na rasprostranjenost kladionica uskoro imati i klubove liječenih kockara. No, njih je iznimno teško liječiti. Oni imaju osjećaj da mogu uspostaviti kontrolu. Usto, obitelj ih teško napušta jer uvijek obećaju da će se odreći svojeg poroka, ali do prve prilike. Kad dobiju na kocki, muževi ženama kupuju skupe poklone ili ih vode na putovanja, a to se ipak ne zaboravlja. No, jednako tako mogu dovesti u pitanje egzistenciju obitelji ili imovinu. Uzbuđenje koje im pruža kockanje i klađenje veće je od onoga koje dobivaju normalnim ljudskim aktivnostima, pa i seksom - kaže dr. Žarković-Palijan. I obitelj Dražena Dorčeca, kao i mnoge obitelji s problemom ovisnosti o drogi i alkoholu, posljednja je doznala za kobni porok svojeg člana. No, psihijatri smatraju da je to i pokazatelj narušenih obiteljskih odnosa.
Dodjela staratelja
Zbog kockanja koje traje već tisućama godina i koje će i dalje opstati te će se na njemu graditi bogatstva, ali i nesreća onih koji se ne mogu kontrolirati nad izazovom strasti i milijuna koje im nude magične brojke, razvijena društva pokušavaju smanjiti štetu koju nanose patološki i profesionalni kockari. Jedno od rješenja, koje je predložila i Tija Žarković-Palijan, je oduzimanje poslovne sposobnosti kockara postavljanjem staratelja, kako bi ih se spriječilo da zbog svojeg poroka raskuće imovinu.
"Bila sam uvjerena da ćemo dobiti dobitak života, ali nismo. Samo smo padali sve dublje. Pali smo tako nisko da smo se zadužili kod kamatara. Prijetili su mi fizičkom silom i seksualnim zlostavljanjem. Prijetili su mi i da će mi ubiti muža!"
Bio je to dio obrane sada već bivše sutkinje zagrebačkog Općinskog suda Dubravke Rovišnjak, koja je 13. lipnja ove godine pravomoćno osuđena na deset godina zatvora jer je da bi se domogla novca za kocku krivotvorila presude. Prema pravomoćnoj sudskoj odluci ona i njezin suprug, odvjetnik Vatroslav, koji je osuđen na devet godina zatvora, morat će se liječiti od ovisnosti o kocki, a morat će vratiti i 755.493,66 kuna.
Sve je počelo slučajnim posjetom kasinu sredinom devedesetih i malim dobicima, a onda su se u kasinima ostavljale i po cijele plaće. Psihijatri su ocijenili da je zbog kocke bila smanjeno ubrojiva. Kad izdrži kaznu od pet godina, neće smjeti biti sudac.
U različitim oblicima igara na sreću prihod Hrvatske lutrije u 2005. godini bio je 171,96 kuna (23,27 eura) po glavi stanovnika. Dakako, to je nerealna slika hazarderske sklonosti Hrvata jer postoje još tisuće privatnih kladionica. Koliki je njihov promet, od Udruge priređivača igara na sreću, čiji Hrvatska lutrija nije član, nismo uspjeli doznati. Državna lutrija ima 2654 prodajna mjesta, a na 453 prodajna mjesta prima se uplata za klađenje. Također, postoji i 28 automat-klubova i četiri kasina. Izuzmu li se off line mjesta u Hrvatskoj, na 4300 stanovnika dolazi jedno on line prodajno mjesto za igre na sreću, dok je u Europi na 2000 stanovnika jedno prodajno mjesto. Lutrijske igre tijekom posljednjih nekoliko godina stagniraju, a raste promet u kasinima, automat-klubovima i kladionicama. Europske državne lutrije zastupaju tezu da liberalizacija igara na sreću ne donosi korist krajnjem korisniku - igraču, nego naprotiv, povećava rizik ovisnosti o kocki kod igrača. Hrvatska lutrija tvrdi da u svojim promidžbenim materijalima ne nastoji obezvrijediti rad kao uobičajen način za postizanje blagostanja. I prema lutrijskim podacima, 1,5 % populacije ima sklonost postati ovisno o kocki. Svjesni tog problema, stoji u odgovoru koji nam je poslala Nora Cecić, glasnogovornica Hrvatske lutrije, spremni su podržati projekte koji bi skrbili o ovisnicima o kocki, djelovali preventivno te educirali igrače i i njihovu okolinu kako da prepoznaju simptome te pogubne ovisnosti. Spremni su čak uvesti i SOS telefon za ovisnike o kocki.
Dušan Miljuš
Prim. dr. sc. Tija Žarković-Palijan, stalna sudska vještakinja i forenzička psihijatrica i psihoterapeutkinja iz neuropsihijatrijske bolnice "Dr. Ivan Barbot" u Popovači, sa svojim kolegama Draženom Kovačevićem i Marinom Kovač, još je 2000. objavila stručni rad čija je tema bila "Neki forenzičko-pshijatrijski aspekti kockanja".
Neprilagođeno kockanje
Prema svim se karakteristikama Dorčec uklapa u profil patološkog kockara. Tija Žarković-Palijan i dr. Dražen Kovačević, s kojima smo razgovarali u Popovači o genezi te vrste kockara, rekli su:
- Kod svojih smo pacijenata uočili da su kaznena djela, a uglavnom je riječ o krađama, počinili zbog toga jer su bili ovisnici o kocki. Patološko kockanje još je 80-ih godina prepoznato kao poremećaj svrstan u poremećaj kontrole poriva. Karakterizira ga povratno i trajno neprilagođeno kockanje koje unosi razdor u osobna, obiteljska ili poslovna nastojanja.
Istraživanja pokazuju da patološki kockari čine 1 do 2 posto odrasle populacije - kažu naši sugovornici. Iako nisu željeli komentirati konkretan Dorčecov psihoprofil, iz njegova su vladanja prije, tijekom i nakon počinjenja zločina, hipotetski iščitali sljedeće:
- Kritično je vrijeme prije počinjenja djela. Patološkim kockarima kockati znači preživjeti. Oni su lovci na dug i kad ne mogu iz redovnih prihoda priskrbiti novac za kockanje ili klađenje, nužno pribjegavaju kriminalu. Pritom treba naglasiti da onaj tko samo želi zastrašiti ne ide u pljačku s metkom u cijevi. Dakle, odluku o pucanju donosi prije samoga čina.
|
Podaci se odnose na 2004. godinu
|
U situaciji kad shvaća da je prepoznat, uplaši se i reagira impulzivno. Hitac u lice može se objasniti time da je želio uništiti lice koje ga je vidjelo, a još jedan ispaljen hitac znači da je želio biti siguran da je svjedok mrtav. Svi njegovi postupci navode na zaključak i o autodestruktivnom ponašanju. Kazneno je djelo počinio kako bi se mogao nastaviti kladiti. U svim su poremećajima kontrole nagona prisutni uzbuđenje, užitak i olakšanje nakon postignutoga bez obzira na posljedice - kažu naši sugovornici.
Ipak, tvrde da takav zločin ne može počiniti psihotična osoba. Ubojica iz Fine imao je cilj, znao je što i zašto se želi domoći novca. Uplata dvaju listića nakon obavljene pljačke samo je dio tog cilja. Strast za klađenjem bila je jača od rizika da ostavi trag koji ga odaje.
Raspad obitelji
Dr. Kovačević ističe kako su prije dvadesetak i više godina postojale dvije vrste kockara. Kockali su imućni ljudi, direktori, obrtnici, te profesionalci - šibicari. Sada je kocka dostupna svima pa kockaju čak i učenici osnovnih škola. Stručnjaci upozoravaju na to da u siromašnijim društvima sve više ljudi egzistencijalne probleme rješava igrama na sreću. Danas je normalno da srednjoškolci u malim hrvatskim gradovima zbog klađenja prate drugu kanadsku hokejsku ligu. Kockanje i klađenje već je u Hrvatskoj ugrozilo egzistenciju tisućama ljudi, među kojima su i poznati nogometni treneri, odvjetnici, liječnici, poduzetnici, pa i novinari.
U početku su i oni postali dio populacije koja je jednom tjedno ispunjavala listiće lota ili sportske prognoze, ali su izgubili mogućnost samokontrole nad izazovom dobitka ili gubitka. Do prelaska u patološkog kockara i predavanja kriminalu samo je jedan korak. Primjerice, tako je jedan menadžer, kojem više ni visoka primanja nisu bila dostatna za podmirenje dugova, pristao na preprodaju droge. No, Tija Žarković-Palijan smatra da najviše zabrinjava što kockari postaju počinitelji najtežih kaznenih djela.
- Nije isključeno da ćemo s obzirom na rasprostranjenost kladionica uskoro imati i klubove liječenih kockara. No, njih je iznimno teško liječiti. Oni imaju osjećaj da mogu uspostaviti kontrolu. Usto, obitelj ih teško napušta jer uvijek obećaju da će se odreći svojeg poroka, ali do prve prilike. Kad dobiju na kocki, muževi ženama kupuju skupe poklone ili ih vode na putovanja, a to se ipak ne zaboravlja. No, jednako tako mogu dovesti u pitanje egzistenciju obitelji ili imovinu. Uzbuđenje koje im pruža kockanje i klađenje veće je od onoga koje dobivaju normalnim ljudskim aktivnostima, pa i seksom - kaže dr. Žarković-Palijan. I obitelj Dražena Dorčeca, kao i mnoge obitelji s problemom ovisnosti o drogi i alkoholu, posljednja je doznala za kobni porok svojeg člana. No, psihijatri smatraju da je to i pokazatelj narušenih obiteljskih odnosa.
Dodjela staratelja
Zbog kockanja koje traje već tisućama godina i koje će i dalje opstati te će se na njemu graditi bogatstva, ali i nesreća onih koji se ne mogu kontrolirati nad izazovom strasti i milijuna koje im nude magične brojke, razvijena društva pokušavaju smanjiti štetu koju nanose patološki i profesionalni kockari. Jedno od rješenja, koje je predložila i Tija Žarković-Palijan, je oduzimanje poslovne sposobnosti kockara postavljanjem staratelja, kako bi ih se spriječilo da zbog svojeg poroka raskuće imovinu.
"Bila sam uvjerena da ćemo dobiti dobitak života, ali nismo. Samo smo padali sve dublje. Pali smo tako nisko da smo se zadužili kod kamatara. Prijetili su mi fizičkom silom i seksualnim zlostavljanjem. Prijetili su mi i da će mi ubiti muža!"
Bio je to dio obrane sada već bivše sutkinje zagrebačkog Općinskog suda Dubravke Rovišnjak, koja je 13. lipnja ove godine pravomoćno osuđena na deset godina zatvora jer je da bi se domogla novca za kocku krivotvorila presude. Prema pravomoćnoj sudskoj odluci ona i njezin suprug, odvjetnik Vatroslav, koji je osuđen na devet godina zatvora, morat će se liječiti od ovisnosti o kocki, a morat će vratiti i 755.493,66 kuna.
Sve je počelo slučajnim posjetom kasinu sredinom devedesetih i malim dobicima, a onda su se u kasinima ostavljale i po cijele plaće. Psihijatri su ocijenili da je zbog kocke bila smanjeno ubrojiva. Kad izdrži kaznu od pet godina, neće smjeti biti sudac.
|
Sutkinja Rovišnjak prokockala karijeru
|
U različitim oblicima igara na sreću prihod Hrvatske lutrije u 2005. godini bio je 171,96 kuna (23,27 eura) po glavi stanovnika. Dakako, to je nerealna slika hazarderske sklonosti Hrvata jer postoje još tisuće privatnih kladionica. Koliki je njihov promet, od Udruge priređivača igara na sreću, čiji Hrvatska lutrija nije član, nismo uspjeli doznati. Državna lutrija ima 2654 prodajna mjesta, a na 453 prodajna mjesta prima se uplata za klađenje. Također, postoji i 28 automat-klubova i četiri kasina. Izuzmu li se off line mjesta u Hrvatskoj, na 4300 stanovnika dolazi jedno on line prodajno mjesto za igre na sreću, dok je u Europi na 2000 stanovnika jedno prodajno mjesto. Lutrijske igre tijekom posljednjih nekoliko godina stagniraju, a raste promet u kasinima, automat-klubovima i kladionicama. Europske državne lutrije zastupaju tezu da liberalizacija igara na sreću ne donosi korist krajnjem korisniku - igraču, nego naprotiv, povećava rizik ovisnosti o kocki kod igrača. Hrvatska lutrija tvrdi da u svojim promidžbenim materijalima ne nastoji obezvrijediti rad kao uobičajen način za postizanje blagostanja. I prema lutrijskim podacima, 1,5 % populacije ima sklonost postati ovisno o kocki. Svjesni tog problema, stoji u odgovoru koji nam je poslala Nora Cecić, glasnogovornica Hrvatske lutrije, spremni su podržati projekte koji bi skrbili o ovisnicima o kocki, djelovali preventivno te educirali igrače i i njihovu okolinu kako da prepoznaju simptome te pogubne ovisnosti. Spremni su čak uvesti i SOS telefon za ovisnike o kocki.
|
Lutrija: Podržat ćemo SOS telefon za kockare
|
Dušan Miljuš