RIJEKA - Strašno mi je prisjećati se tih dana, zdravu šestomjesečnu bebu odvela sam na obavezno cijepljenje protiv dječje paralize da bi nekoliko dana kasnije moj sin od posljedica cijepljenja ustvari dobio tu bolest. Danas, četrnaest godina kasnije, izuzetno teško hoda, prošao je tri operacije nogu, a slijedi mu još jedna - počinje svoju šokantnu priču Davorka Zdrilić iz Ravne Gore.
- Deset, petnaest dana nakon cijepljenja uzela sam ga na ruke, a on se sav savio, bio je potpuno skvrčen od bolova. Smješten je u bolnici na Kantridi. Tamo je moja beba bila puna četiri mjeseca, a ja sam svaki drugi dan putovala u Rijeku jer nisam mogla biti s njim u bolnici zbog starijeg dijeteta - priča nam majka skrivajući suze i dodaje kako je u to vrijeme njezin suprug kao hrvatski branitelj bio na ratištu.
- Teško je imati invalida u obitelji, ali imati invalida u Gorskom kotaru puno je gore - objašnjava Davorka Zdrilić, koja svih ovih godina nije imala nikakvu sustavnu pomoć nadležnih institucija, a u fasciklu čuva više od dvadeset otpusnih pisama iz bolnica u kojima je liječen njezin sin, danas učenik sedmog razreda osnovne škole.
Zbog zakonski obaveznog cijepljenja njezin je sin doživotni invalid, a nedavno je obitelj Zdrilić, nakon dugogodišnjeg sudskog spora, dobila pravomoćnu presudu o naknadi 1,3 milijuna kuna odštete zbog teških posljedica cijepljenja njihova tada šestomjesečnog sina protiv poliomelitisa (dječje paralize). Novac je, što je svojevrsni presedan u Primorsko-goranskoj županiji, trenutačno na prijelaznom računu jer ovrhom je uzet iz županijskog poračuna.
Dječak je 1992. godine kao potpuno zdravo dijete primio zakonom obvezno cjepivo u ambulanti u Ravnoj Gori koja je podružnica Doma zdravlja Delnice. Ubrzo se teško razbolio, a posljedice su teška mlohava kljenut nogu i poremećaj motorike ruku.
Roditelji su sudski postupak pokrenuli 1996. godine, a drugostupanjskom presudom djelomično je usvojena žalba svih tuženika, pa za dio tužbenih zahtjeva traje drugostupanjski postupak, što znači da odšteta može biti i veća. Njihov je odštetni zahtjev iznosio 1,095.000 kuna bez zateznih kamata.
Budući da je dio tužbe postao pravomoćan, podnesen je prijedlog za ovrhu u županijskom proračunu. Tuženi su Dom zdravlja, Županija kao osnivač te zdravstvene ustanove i država.
Tužitelji su izabrali Primorsko-goransku županiju kao subjekt od kojeg će se naplatiti s objašnjenjem da Dom zdravlja nema likvidnih sredstava dok Republika Hrvatska može temeljem ovršnog zakona zakočiti postupak naplate.
Slučaj je trenutačno na Vrhovnom sudu jer su svi tuženici uložili prijedlog za reviziju. Argument je Županije, međutim, da su osnivačka prava nad domovima zdravlja županije preuzele tek 1993. godine, dakle nakon spornog cijepljenja.
Cjepivo koje je primio dječak obitelji Zdrilić obavezno je prema zakonu, a uvezeno je iz Francuske kao donacija 1992. godine. Postoje kontradiktorne činjenice u spisu o kontroli cjepiva koju je trebao provesti Hrvatski zavod za imunobiološku kontrolu lijekova.
Nema dokaza da je kontrola napravljena, no država tvrdi da je kontrola provedena iako postoji očitovanje spomenutog zavoda u kojem se navodi da nema evidentiranu kontrolu tog cjepiva. Dom zdravlja i liječnik koji je provodio cijepljenje nije imao tada, a nema ni danas, mogućnost da sam kontrolira ispravnost cjepiva, no drugostupanjski sud zaključio je da je liječnik trebao kontrolirati cjepivo, što će također utvrditi Vrhovni sud.
I sam vještak u sudskom postupku nije mogao s potpunom sigurnošću reći je li dijete oboljelo zbog neispravnog cjepiva ili je riječ o činjenici poznatoj medicinskoj struci - određeni postotak djece nakon cijepljenja reagira razvojem bolesti protiv koje je cijepljen.
Ovo je prva presuda zbog posljedica cijepljenja na području Primorsko-goranske županije.
Četveročlana obitelj Zdrilić živi u podstanarskoj kućici u Ravnoj Gori, a sve ove godine majka je sa sinom na liječenje u Rijeku i Crikvenicu putovala autobusom. Danas za put do lovranske bolnice na liječenje, nakon izmjena zakona, ne dobiva ni naknadu za putne troškove jer dionica nije dulja od 100 kilometara.
Iva Balen
- Deset, petnaest dana nakon cijepljenja uzela sam ga na ruke, a on se sav savio, bio je potpuno skvrčen od bolova. Smješten je u bolnici na Kantridi. Tamo je moja beba bila puna četiri mjeseca, a ja sam svaki drugi dan putovala u Rijeku jer nisam mogla biti s njim u bolnici zbog starijeg dijeteta - priča nam majka skrivajući suze i dodaje kako je u to vrijeme njezin suprug kao hrvatski branitelj bio na ratištu.
- Teško je imati invalida u obitelji, ali imati invalida u Gorskom kotaru puno je gore - objašnjava Davorka Zdrilić, koja svih ovih godina nije imala nikakvu sustavnu pomoć nadležnih institucija, a u fasciklu čuva više od dvadeset otpusnih pisama iz bolnica u kojima je liječen njezin sin, danas učenik sedmog razreda osnovne škole.
| Dječak je 1992. godine kao potpuno zdravo dijete primio zakonom obvezno cjepivo u ambulanti u Ravnoj Gori koja je podružnica Doma zdravlja Delnice. Ubrzo se teško razbolio, a posljedice su teška mlohava kljenut nogu i poremećaj motorike ruku |
Dječak je 1992. godine kao potpuno zdravo dijete primio zakonom obvezno cjepivo u ambulanti u Ravnoj Gori koja je podružnica Doma zdravlja Delnice. Ubrzo se teško razbolio, a posljedice su teška mlohava kljenut nogu i poremećaj motorike ruku.
Roditelji su sudski postupak pokrenuli 1996. godine, a drugostupanjskom presudom djelomično je usvojena žalba svih tuženika, pa za dio tužbenih zahtjeva traje drugostupanjski postupak, što znači da odšteta može biti i veća. Njihov je odštetni zahtjev iznosio 1,095.000 kuna bez zateznih kamata.
Budući da je dio tužbe postao pravomoćan, podnesen je prijedlog za ovrhu u županijskom proračunu. Tuženi su Dom zdravlja, Županija kao osnivač te zdravstvene ustanove i država.
Tužitelji su izabrali Primorsko-goransku županiju kao subjekt od kojeg će se naplatiti s objašnjenjem da Dom zdravlja nema likvidnih sredstava dok Republika Hrvatska može temeljem ovršnog zakona zakočiti postupak naplate.
Slučaj je trenutačno na Vrhovnom sudu jer su svi tuženici uložili prijedlog za reviziju. Argument je Županije, međutim, da su osnivačka prava nad domovima zdravlja županije preuzele tek 1993. godine, dakle nakon spornog cijepljenja.
Cjepivo koje je primio dječak obitelji Zdrilić obavezno je prema zakonu, a uvezeno je iz Francuske kao donacija 1992. godine. Postoje kontradiktorne činjenice u spisu o kontroli cjepiva koju je trebao provesti Hrvatski zavod za imunobiološku kontrolu lijekova.
Nema dokaza da je kontrola napravljena, no država tvrdi da je kontrola provedena iako postoji očitovanje spomenutog zavoda u kojem se navodi da nema evidentiranu kontrolu tog cjepiva. Dom zdravlja i liječnik koji je provodio cijepljenje nije imao tada, a nema ni danas, mogućnost da sam kontrolira ispravnost cjepiva, no drugostupanjski sud zaključio je da je liječnik trebao kontrolirati cjepivo, što će također utvrditi Vrhovni sud.
I sam vještak u sudskom postupku nije mogao s potpunom sigurnošću reći je li dijete oboljelo zbog neispravnog cjepiva ili je riječ o činjenici poznatoj medicinskoj struci - određeni postotak djece nakon cijepljenja reagira razvojem bolesti protiv koje je cijepljen.
Ovo je prva presuda zbog posljedica cijepljenja na području Primorsko-goranske županije.
Četveročlana obitelj Zdrilić živi u podstanarskoj kućici u Ravnoj Gori, a sve ove godine majka je sa sinom na liječenje u Rijeku i Crikvenicu putovala autobusom. Danas za put do lovranske bolnice na liječenje, nakon izmjena zakona, ne dobiva ni naknadu za putne troškove jer dionica nije dulja od 100 kilometara.
Zbog posljedica cijepljenja nedavno je u Primorsko-goranskoj županiji pokrenuta još jedna tužba. Nakon tzv. besežiranja, dječak obitelji Potočnjak morao je na operaciju, liječenje i dalje traje i to uz trajne posljedice, kako se navodi u tužbi.
Poglavarstvo Primorsko-goanske županije očekuje da će se u budućnosti događati sve veći broj tužbi zbog nepravilnog rada liječnika ili pak pogrešnog liječenja pa smatraju da bi ustanove trebale uplatiti kvalitetne police osiguranja odgovornosti od djelatnosti kako bi se nadoknadila eventualna šteta.
Još jedna tužba
|
|
|
Iva Balen