Najjeftiniji ugostiteljski objekt u metropoli, a možda i čitavoj Hrvatskoj, povisuje cijene hrane i pića: Predsjedništvo Sabora na svojoj će sjednici u utorak razmatrati prijedlog poskupljenja u saborskom kafiću i restoranu!
Cijene u saborskom kafiću i restoranu zadnji su se put mijenjale 19. travnja 1999. godine, a nakon punih devet godina odolijevanja nepovoljnim uvjetima na tržištu, rastu cijena energenata i krizi hipotekarnih kredita - konačno je pao i taj zadnji bastion jeftine prehrane.
- Na dizanje cijena idemo zbog smanjenja negativne razlike između nabavne i prodajne cijene obroka i artikala - glasi službeno i suhoparno objašnjenje iz Vlade. Cijene rastu za nemalih 20-ak posto, što zvuči poprilično zastrašujuće. No, ni zastupnici niti saborski službenici ne moraju strepjeti za debljinu svojih novčanika jer kad se postotak preračuna u apsolutne iznose - cijene rastu u više nego razumnoj mjeri.
Tako će se za glavno jelo s prilogom umjesto deset izdvajati dvanaest kuna, a za desert, salatu i dnevni prilog tek kunu više nego prije. Sok i voda u popularnom kafiću također će biti skuplji za kunicu, kava za samo 50 lipa. Prirodnoj limunadi cijena skače za čak 33 posto - sa šest na osam kuna! Najveći problem saborskog restorana, kažu upućeni, jest navala velikog broja zaposlenih “izvana”.
Vijest o najjeftinijem obroku brzo se širi pa u saborski restoran na ručak dolaze i ministri i zaposlenici Vlade, ustavni suci i službenici te institucije, vijećnici i djelatnici Gradske skupštine, pučki pravobranitelj i njegova ekipa te, naravno, brojni novinari.
- Kuhinja ima kapacitet za 250 obroka, a mi dnevno poslužimo 600. Stanje je neizdrživo - žali se naš sugovornik. Saborsko Predsjedništvo stoga bi trebalo razmotriti i prijedlog da se ograniči krug korisnika koji hranu i piće u parlamentu mogu dobivati po povlaštenim cijenama.
No, ni za “vanjske” korisnike cijene nisu pretjerane, pa Sabor i nakon najavljenog poskupljenja ostaje najjeftinija gostionica u gradu.
Nataša Božić
Cijene u saborskom kafiću i restoranu zadnji su se put mijenjale 19. travnja 1999. godine, a nakon punih devet godina odolijevanja nepovoljnim uvjetima na tržištu, rastu cijena energenata i krizi hipotekarnih kredita - konačno je pao i taj zadnji bastion jeftine prehrane.
- Na dizanje cijena idemo zbog smanjenja negativne razlike između nabavne i prodajne cijene obroka i artikala - glasi službeno i suhoparno objašnjenje iz Vlade. Cijene rastu za nemalih 20-ak posto, što zvuči poprilično zastrašujuće. No, ni zastupnici niti saborski službenici ne moraju strepjeti za debljinu svojih novčanika jer kad se postotak preračuna u apsolutne iznose - cijene rastu u više nego razumnoj mjeri.
Tako će se za glavno jelo s prilogom umjesto deset izdvajati dvanaest kuna, a za desert, salatu i dnevni prilog tek kunu više nego prije. Sok i voda u popularnom kafiću također će biti skuplji za kunicu, kava za samo 50 lipa. Prirodnoj limunadi cijena skače za čak 33 posto - sa šest na osam kuna! Najveći problem saborskog restorana, kažu upućeni, jest navala velikog broja zaposlenih “izvana”.
Vijest o najjeftinijem obroku brzo se širi pa u saborski restoran na ručak dolaze i ministri i zaposlenici Vlade, ustavni suci i službenici te institucije, vijećnici i djelatnici Gradske skupštine, pučki pravobranitelj i njegova ekipa te, naravno, brojni novinari.
- Kuhinja ima kapacitet za 250 obroka, a mi dnevno poslužimo 600. Stanje je neizdrživo - žali se naš sugovornik. Saborsko Predsjedništvo stoga bi trebalo razmotriti i prijedlog da se ograniči krug korisnika koji hranu i piće u parlamentu mogu dobivati po povlaštenim cijenama.
No, ni za “vanjske” korisnike cijene nisu pretjerane, pa Sabor i nakon najavljenog poskupljenja ostaje najjeftinija gostionica u gradu.
Nataša Božić