"…školjke ne mogu biti bolje od ovih", zaključio je zadovoljno Boris Vujčić, viceguverner Hrvatske narodne banke i jedini moj prijatelj iz Križanićeve gimnazije, generacija '82. i '83., koji je razvio ozbiljno profinjeni osjećaj za hranu i vina.
Dr. Vujčiću su, doduše, u tome pomogle i stanovite komparativne prednosti, budući da zahvaljujući prirodi svoga posla dobar dio godine provodi negdje između Tokija, Hong Konga, Washingtona, Sidneyja, Londona i Bruxellesa, gdje, u društvu ljudi iz MMF-a , Svjetske banke ili Europske unije, redovito ruča i večera u restoranima s puno Michelinovih zvjezdica.
Vujčić i ja prošle smo srijede jeli u novom zagrebačkom restoranu Bota Šare na Novoj vesi, točno preko puta Baltazara (Nova ves postaje jedna od važnijih zagrebačkih restoranskih ulica, s četiri vrlo dobra mjesta: Baltazar, Bota Šare, Asia i Zvijezda Kamanjo).
I školjke su, doista, bile fenomenalne.
Prvo su nam donijeli kamenice otvorene na gradelama, pohane kamenice, i sirove kamenice.
Kamenice na gradelama
Sve tri opcije bile su jako hedonističke i adrenalinske, s tim da su kamenice na gradelama zaslužile najvišu moguću ocjenu; riječ je o najintenzivnijim kamenicama koje sam kušao ove godine.
Zatim smo dobili puno raznih školjki otvorenih na pari, i serviranih na mirepoixu od jesenjeg povrća, s razmjerno dobrim maslinovim uljem.
I te su školjke bile intenzivno aromatične i upravo optimalno sočne: izložili su ih toplini točno onoliko koliko je trebalo da se otvore. Niti jedna se nije osušila, što se tako često događa u većini hrvatskih ribljih restorana.
Poslije školjki Vujčić je pojeo lokalni desert, tortu od makaruna, a ja sam kušao ovčji i kozji sir u pratnji tučenih maslina. Tučene masline priređuju se tako da se masline doslovno istuku, da bi se djelomično slomile, poslije čega se mariniraju četrdesetak dana. Konačni okus neobično je orašast.
Mislim da bi sjajno išle uz sherry vino.
Prvo su nam donijeli kamenice otvorene na gradelama, pohane kamenice i sirove kamenice. Sve tri opcije bile su jako hedonističke i adrenalinske. S tim da su kamenice na gradelama zaslužile najvišu moguću ocjenu.
Hrana u Bota Šari bila je odlična do senzacionalna, te gotovo originalna za zagrebačke kriterije.
Osim školjki, restoran na samom ulazu želi, i uspijeva impresionirati goste vitrinom punom golemih, živih jastoga i više nego solidnim izborom ribe.
Osoblje se kune da im ne pada napamet držati ni tovljenu, ni smrznutu ribu. Vidjet ćemo.
Na žalost, vinska lista dijametralno je suprotna gastronomkoj raskoši. Kada je riječ o bijelim vinima, pjenušcima i šampanjcima, izbor je nedopustivo siromašan. Osim Venje, Matoševića, Veuve Cliquota i A plusa iz Goričkih brda, nismo uočili niti jednu zanimljivu buteljku.
Bez dobrog vina
Dosta je nelogično nuditi sve školjke Jadranskog mora bez opsežnije i kompetentnije ponude pjenušaca, šampanjaca, sauvignona, chablisa i drugih vina koja se prirodno serviraju uz školjke. Jednako je nelogično nuditi prelijepe jastoge i velike šanpjere bez skoro i jedne buteljke pretencioznijeg chardonnaya. O bijelim ronskim vinima da ne govorimo.
Osim što ne drže dobra vina, u Boti Šare ne drže ni jelovnike, što je posve neodgovorno prema gostima.
Originalna Bota Šare otvorena je u Malom Stonu.
Zatim je došla na red splitska ekspozitura, da bi se 25. studenog, u dvorištu kurije na Novoj vesi, otvorio potencijalno najbolji riblji restoran u Zagrebu.
Ali samo potencijalno. Da bi se taj potencijal realizirao, potrebno je puno znanja, kako o vinima, tako i o brojnim detaljima restoranskog posla.
OCJENA:
Davor Butković
Dr. Vujčiću su, doduše, u tome pomogle i stanovite komparativne prednosti, budući da zahvaljujući prirodi svoga posla dobar dio godine provodi negdje između Tokija, Hong Konga, Washingtona, Sidneyja, Londona i Bruxellesa, gdje, u društvu ljudi iz MMF-a , Svjetske banke ili Europske unije, redovito ruča i večera u restoranima s puno Michelinovih zvjezdica.
Vujčić i ja prošle smo srijede jeli u novom zagrebačkom restoranu Bota Šare na Novoj vesi, točno preko puta Baltazara (Nova ves postaje jedna od važnijih zagrebačkih restoranskih ulica, s četiri vrlo dobra mjesta: Baltazar, Bota Šare, Asia i Zvijezda Kamanjo).
I školjke su, doista, bile fenomenalne.
Prvo su nam donijeli kamenice otvorene na gradelama, pohane kamenice, i sirove kamenice.
Kamenice na gradelama
Sve tri opcije bile su jako hedonističke i adrenalinske, s tim da su kamenice na gradelama zaslužile najvišu moguću ocjenu; riječ je o najintenzivnijim kamenicama koje sam kušao ove godine.
Zatim smo dobili puno raznih školjki otvorenih na pari, i serviranih na mirepoixu od jesenjeg povrća, s razmjerno dobrim maslinovim uljem.
I te su školjke bile intenzivno aromatične i upravo optimalno sočne: izložili su ih toplini točno onoliko koliko je trebalo da se otvore. Niti jedna se nije osušila, što se tako često događa u većini hrvatskih ribljih restorana.
Poslije školjki Vujčić je pojeo lokalni desert, tortu od makaruna, a ja sam kušao ovčji i kozji sir u pratnji tučenih maslina. Tučene masline priređuju se tako da se masline doslovno istuku, da bi se djelomično slomile, poslije čega se mariniraju četrdesetak dana. Konačni okus neobično je orašast.
Mislim da bi sjajno išle uz sherry vino.
Prvo su nam donijeli kamenice otvorene na gradelama, pohane kamenice i sirove kamenice. Sve tri opcije bile su jako hedonističke i adrenalinske. S tim da su kamenice na gradelama zaslužile najvišu moguću ocjenu.
|
Hrana u Bota Šari bila je odlična do senzacionalna, te gotovo originalna za zagrebačke kriterije.
Osim školjki, restoran na samom ulazu želi, i uspijeva impresionirati goste vitrinom punom golemih, živih jastoga i više nego solidnim izborom ribe.
Osoblje se kune da im ne pada napamet držati ni tovljenu, ni smrznutu ribu. Vidjet ćemo.
Na žalost, vinska lista dijametralno je suprotna gastronomkoj raskoši. Kada je riječ o bijelim vinima, pjenušcima i šampanjcima, izbor je nedopustivo siromašan. Osim Venje, Matoševića, Veuve Cliquota i A plusa iz Goričkih brda, nismo uočili niti jednu zanimljivu buteljku.
Bez dobrog vina
Dosta je nelogično nuditi sve školjke Jadranskog mora bez opsežnije i kompetentnije ponude pjenušaca, šampanjaca, sauvignona, chablisa i drugih vina koja se prirodno serviraju uz školjke. Jednako je nelogično nuditi prelijepe jastoge i velike šanpjere bez skoro i jedne buteljke pretencioznijeg chardonnaya. O bijelim ronskim vinima da ne govorimo.
Osim što ne drže dobra vina, u Boti Šare ne drže ni jelovnike, što je posve neodgovorno prema gostima.
Originalna Bota Šare otvorena je u Malom Stonu.
Zatim je došla na red splitska ekspozitura, da bi se 25. studenog, u dvorištu kurije na Novoj vesi, otvorio potencijalno najbolji riblji restoran u Zagrebu.
Ali samo potencijalno. Da bi se taj potencijal realizirao, potrebno je puno znanja, kako o vinima, tako i o brojnim detaljima restoranskog posla.
OCJENA:
Davor Butković