Severina nije Marija, nego Marija Magdalena

Skandal, sramota, provokacija ili nešto peto? Ma, ništa od svega toga, ljudi moji, nego naprosto - propagandni trik. Čisti marketing Severininog menadžmenta i nje same, sasvim u skladu s njezinim statusom, likom i djelom, kada je odlučila svoj album nazvati “Zdravo Marijo”. Istina, tumači Seve kako to ima veze s i s Gospom Sinjskom, koja joj je do 18. visjela nad glavom, ali teško da joj se stihovi pjesme podudaruju s blagim Gospinim pogledom sa spomenute ikone. Ne podudaraju se niti s jednom od najraširenijih katoličkih molitvi, jer se ne nastavlja s ‘milosti puna’, nego ju je  Severina izokrenula po svome, čak sarkastično okrenuvši oštru oštricu s početka molitve prema svome odnosu s muškarcima, koji je takav kakav je i ne treba ga javno trančirati dilemom može li mu više pomoći pjesma ili molitva.

Propagandni trik, a ne skandal, sramota ili provokacija, je pratnja albuma ‘Zdravo Marijo’

I ima Severina pravo kada kaže kako se nitko ne bi trebao vrijeđatii, baš kao što nikoga ni Škoro nije uvrijedio s ‘otvor’ ženo kapiju, man’ se Očenaša’. Jer pjesma je pjesma, a molitva moliva. Na tanak led toga, molitvenim rječnikom započeta pjesmuljka dao se navući tek virtualni župnik Don Blog, tj. don Anđelko Kaćunko. A centimetraža toga leda uistinu je tanka jer tko je među nama pozvan da sudi. To najbolje zna tzv. službena Crkva, koja oko svega uglavnom šuti, pa se ni na Severininu marketinšku provokaciju nije dala isprovocirati. Uostalom, Crkva i Severina svoj su odnos ovjekovječili još za njezina filma, u vicu koji je kružio Hrvatskom, a koji prepričava kako je Severina došla na ispovijed i veli: “Oče, zgriješila sam”. “Znam, vidio sam”, odgovara on. Vidio, vidio, nego što, kao i svatko tko je tih dana imao internet priključak, USB utor ili pržilicu za CD.

Da je tada bilo makar malo po Evanđelju (Iv. 8,7), pa da netko u Njegovo ime zavapi: “Tko je od vas bez CD-a, USB-a ili ISP-a, neka prvi baci kamen!” Brzo bi se razbježali, kao i svjetina koja je u rukama držala kamenje vlastita grijeha, htijući njima kamenovati prokazanu bludnicu.



Sama Severina svoju “Zdravo Marijo” ne smatra nimalo duhovnom, nego duhovitom. I njome, budimo iskreni, ne vrijeđa nikoga. Istina, hoda po skliskom rubu političke korektnosti prema vjerskim osjećajima svojih istomišljenika, ali je teško za povjerovati da će joj itko od njih to ozbiljno zamjeriti. No, zamjerit joj se mora nešto drugo, a to je predugi jezik kojim je oprala Don Bloga, nazvavši ga redikulom i praktički niškoristi u Crkvi. To nije nimalo duhovito, a pogotovo ne ‘duhovno’. Don Anđelko Kaćunko na sebe je preuzeo nezahvalnu ulogu gromobrana u katoličkoj javnosti, pa se često hrva ne samo s napastima većima od njega samoga, nego i s onima s kojima bi se i mnogo viša hijerarhija mogla nositi. I naravno o Severini, kao i o svemu ostalome, ima pravo na glas razmišljati.

Don Kaćunko preuzeo je ulogu gromobrana, ali je i marketinški pomogao Severini

Sama se Severina na njega ima najmanje razloga ljutiti jer joj je, zapravo, došao kao idealan u njezinoj zdravomarijanskoj marketinškoj kampanji. U koju se ostali likovi tek trebaju uključiti jer bez toga ni njezina pjesma ni sam naslov nemaju nikakva smisla. Kao, uostalom, mnoge pojave na hrvatskoj sceni, koje bi njihova banalnost vrlo brzo zasjenila da nisu kao marketinški cilj odabrali neku dobru metu. Ponekad i samu Crkvu. Koja svojom ljutnjom i uvrijeđenošću nikoga neće disciplinirati. A niti impresionirati.



No, sve zajedno Crkvu ne bi trebalo nimalo ljutiti jer Severina nije Marija. Možda bi mogla biti Marija Magdalena. Ali i za to se još treba mnogo, mnogo potruditi.

Darko Pavičić