Najbolja prijateljica poduzetnice Marije K. ove je godine morala potegnuti vezu ne kako bi dijete upisala na fakultet, nego u vrtić. - Što se čudimo tome da se u Hrvatskoj kupuju ispiti na fakultetu kada legalnim putem više ne možete ni dijete upisati u vrtić - ljuti se naša sugovornica. Njezina je prijateljica sve dokumente za upis djeteta u vrtić predala u predviđenom roku, ali njezina je molba odbijena, uz obrazloženje da u vrtiću nema mjesta. Kako i ona i suprug rade, nije im preostalo drugo nego potražiti vezu.
- Druga je stepenica osnovna škola. Ne biste vjerovali kakve sve darove pojedinci donose učiteljima, a zauzvrat njihova djeca dobivaju petice i upisuju najbolje škole - uvjerava nas naša sugovornica, još uvijek ljuta na poznanicu koju je zamolila da joj pomogne upisati dijete u jednu bolju zagrebačku gimnaziju. Gotovo je sigurna da joj je ta poznanica, s obzirom na funkciju koju obnaša, mogla pomoći, ali jednostavno nije htjela, što joj nikada neće zaboraviti.
Primjer treći: Marijina šogorica bila je odlična studentica. Nakon što je diplomirala na zagrebačkoj Učiteljskoj akademiji, pune je dvije godine slala molbe za posao, od Vukovara do Dubrovnika. Posao je dobila tek nakon što su njezini bliski rođaci pristali odraditi posao za ravnatelja njezine buduće škole. U igri nisu bile novčanice, nego model “usluga za uslugu”. - Na vlastitoj koži osjetila sam kako funkcionira naše društvo. Nakon takvog iskustva, nema toga što danas ne bih učinila za svoju djecu - iskreno kaže naša sugovornica.
“Za svoju smo djecu spremni sve učiniti”, najčešći je argument i onih osoba koje za upis na fakultet i pozitivnu ocjenu na ispitu traže vezu ili nude novac, tvrde sveučilišni profesori s kojima smo ovih dana razgovarali. Svi priznaju da su im mjesec dana uoči prijemnih ispita na fakultete telefoni užareni od poziva. Zovu svi: od prijatelja do ministara.
- Te situacije nisu nimalo ugodne i nije se jednostavo izvući iz toga - svjedoči bivši ministar znanosti prof. dr. Hrvoje Kraljević. I njega su, priznaje, zvali mnogi znani i neznani te tražili razne usluge.
- Ne biste vjerovali koliko je takva praksa kod nas raširena - kaže Kraljević kojega ono što su policija i USKOK otkrili u akciji Indeks nije nimalo iznenadilo.
Dok je bio na čelu Ministarstva, i sam je pokušao stati na kraj korupciji u visokom školstvu, pa je predložio zakon o inspekciji čija bi zadaća bila nadzirati isključivo taj dio obrazovnog procesa. No, njegova ideja nije naišla na odobravanje ni u akademskoj zajednici ni u stranačkim redovima.
- Najglasnije se pobunilo upravo zagrebačko sveučilište koje je tvrdilo da je taj zakon udar na autonomiju. Sretni nisu bili ni u HSLS-u, čak su mi i neki tadašnji stranački kolege zamjerili jer činim nepopularne poteze - prisjeća se Kraljević, profesor na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Korupciju u visokom školstvu smatra prijevarom najgore vrste i nada se da će akcija Indeks pomoći da se hrvatsko društvo od tog zla počne liječiti. No, uvjeren je da će proces izlječenja trajati godinama.
- Stvarna korist od toga bit će tek kada se sveučilište probudi i protrese svoje redove, ali ono se tome stalno opire - ističe bivši ministar koji jedan od glavnih problema društva vidi u tome što se kod nas još uvijek više cijeni papir, nego znanje, a toga će biti sve dok je glavni poslodavac - država.
Akcija Indeks, u kojoj je policija prošli tjedan, u četvrtak, privela 105 osoba, a dva dana poslije USKOK zagrebačkom Županijskom sudu podnio tri istražna zahtjeva protiv 69 osumnjičenih - 22 povezana s Ekonomskim fakultetom i 47 s Prometnim fakultetom, zatekla je akademsku zajednicu. Istodobno nema zaposlenika na Zagrebačkom sveučilištu koji tvrdi da za takvo što nije čuo, uključujući i samog rektora, no na upit što su u vezi s tim sami poduzeli, svi tvrde kako su bili nemoćni.
- Podržavam akciju pod uvjetom da dođe do pravomoćnih i primjerenih kazni za sve one kojima se dokaže da su zlorabili položaj ili za novac darovali ocjene. To je stav većine ljudi s kojima sam ovih dana razgovarao - napominje sociolog prof. dr. Dražen Lalić, profesor na Fakultetu političkih znanosti.
I on smatra da je korupcija duboko ukorijenjena u našem društvu, što pokazuje i najnovije istraživanje koje je proveo njegov fakultet. - Korupcija kod nas nije samo stvar arterija i vena, ona je u kapilarama - slikovit je Lalić. Problem vidi ne samo u raširenosti korupcije, nego i u tome što protiv nje nismo “stvorili antitijela”. - To se vidi i iz reakcije javnosti na akciju Indeks. Svi u prvi plan stavljaju aktere te akcije, a nitko se ne pita koliko je ljudi poginulo u prometu jer su ljudi koji su na Prometnom fakultetu kupili diplome, na krivo mjesto stavili Andrijin križ - komentirao je Lalić.
Sami su studenti u vezi s akcijom podijeljeni. Jedni su sretni što se nešto pomaknulo, a drugi razočarani jer su neki od profesora koje smatraju najkorumpiranijima ostali na slobodi. Korupcije, tvrde, nema samo na Ekonomiji i Prometu, nego na svim fakultetima.
- Kada je akcija krenula, nismo znali što bismo od sreće, no kada smo spoznali da njome nisu obuhvaćeni svi oni koji su trebali biti, raspoloženje nam je naglo splasnulo - iznenadila su nas svojom reakcijom dvojica asistenata na zagrebačkom Pravnom fakultetu. - Nemojte od mene tražiti da vam takvo što izjavim pod imenom i prezimenom - branio se.
Nije jedini koji o takvim spoznajama nije htio javno govoriti. Posebno je porazno to što je u akademskoj zajednici još manje onih koji bi takva saznanja prijavili. Prof. dr. Josip Kregar, dekan Pravnog fakulteta, bezuspješno je u srijedu obilazio kabinete svojih kolega. Za razgovor s novinarima o korupciji na fakultetima nitko nije bio raspoložen. Bolje sreće nismo bili ni na Ekonomskom fakultetu. Na razgovor je pristao samo Mislav Ante Omazić, asistent dekana prof. dr. Darka Tipurića.
- Bojim se da je na sveučilištu zavladala moralna panika - procijenio je Kregar. Uvjeren je kako se nakon ovoga više neće čuti: Kolega, naučite bolje i dođite drugi put.
- Sada ćemo sve studente morati rušiti jer takve situacije otvaraju sumnju, a mi se nalazimo u situaciji da moramo otklanjati sumnju i izgrađivati povjerenje - objašnjava Kregar. Iskreno priznaje kako je sigurno i sam nekoliko puta popustio studentu i pustio ga na ispitu, ali ne zato što je to netko od njega tražio ili mu ponudio novac. - Tko god kaže da je isto ispitati studenta prvi i osmi put, taj ne govori istinu. Kad student izađe osam puta na ispit, vi ste u teškoj situaciji. Padne li na ispitu, trajno gubi pravo studiranja, a ipak je riječ o ljudskoj sudbini. Kao profesor, tada se nalazite u moralnoj dvojbi. Pitate se jeste li bili prestrogi, a malo je onih koji žele da ih studenti pamte kao ljude kamena srca - kaže Kregar te dodaje kako je ocjenjivati nečije znanje autonomno pravo profesora. - Bit će loše po sve nas ako se nakon ovoga u naše kriterije budu pleli svi, od roditelja i javnosti do policije - kaže Kregar na čijem su fakultetu ovih dana imali 14 komisijskih ispita. Prvi su put na odluke komisije stigle dvije žalbe, a na fakultetu to dovode su vezu s akcijom Indeks.
Problem korupcije u visokom školstvu tumači kao posljedicu općeg stanja u društvu.
- Stare su moralne vrijednosti nestale, a nove nismo izgradili. Kaže se da smo društvo znanja, a koliko u tome ima istine, najbolje se vidi nakon izbora kada stranke sklapaju koalicije i svađaju se oko toga koliko će tko zaposliti ljudi na lokalnoj razini. Tko je za to mjesto najbolji stručnjak, nikoga nije briga - napominje Kregar.
Mislav Ante Omazić, docent na Ekonomskom fakultetu, od četvrtka je duboko nesretan. Dosad je sinu mogao reći da radi najčasniji posao na svijetu, a nakon ovoga više ne zna što bi mu rekao. - Osuđujem one koji su radili nečasno, ali sada smo svi na Ekonomiji stavljeni u isti koš. Optužili su nas kao instituciju, a ne pojedince, i to nas najviše vrijeđa. Osjećamo se kao u teatru apsurda - objašnjava Omazić koji je bijesan na ministra i rektora zato što nisu stali u zaštitu njegovih kolega, osobito onih koje USKOK ne sumnjiči ni za što, a bili su privedeni kao najgori zločinci.
- Prašina će se sleći, ali sumnja ostaje. Oprostit će se, ali se neće zaboraviti - ističe Omazić. Posebno ga brinu opći trendovi u društvu. - Sve smo vrijednosti društva dezauvuirali. Svećenici se prikazuju kao pedofili, generali kao ratni zločinci, liječnici prodaju operacije, a sveučilišni profesori ispite. Postavlja se pitanje što predstavlja vrijednosti u ovom društvu - kaže Omazić koji najviše strahuje od toga hoće li najbolji srednjoškolci uopće više imati interesa za upis na Ekonomski fakultet i dodaje: - Vjerujem da će uprava fakulteta i naš ministar prepoznati trenutak te inicirati konkretne akcije koje će nam pomoći da vratimo poljuljanu reputaciju koju je ovaj fakultet gradio skoro 90 godina.
Kod nas nema prodaje ispita, ali ima prepisivanja, ljute se studenti Fakulteta elektrotehnike i računarstva. - Kazne za studente koji prepisuju su premale i trebalo bi ih trajno izbaciti s fakulteta - smatra Zlatko Batković, student pete godine FER-a.
Dekan FER-a, prof. dr. Vedran Mornar, kaže kako se prepisivanje i varanje na ispitu u našem mentalitetu smatra posve normalnim. - To se kod nas ne zove varanje, krađa, nečasno ponašanje, nego snalaženje. Vjerujte, nama nije lako zbog ‘snalaženja’ nekog trajno izbaciti s fakulteta, premda bi, da studira na Harvardu, onaj tko se poslužio takvim metodama sigurno bio trajno izbrisan s popisa njihovih studenata - ističe Mornar.
FER je dosad zbog prepisivanja opomenom kaznio 50-ak studenata. Trojicu su suspendirali na godinu dana. Dvojica su od njih mobitelom snimila test i poslala ga kolegi na rješavanje. - Kada smo na našim internet stranicama objavili rješenje o suspenziji tih studenata, svi su nas razapeli, od medija do Agencije za zaštitu osobnih podataka - podsjeća Mornar. Saša Zelenika, član Izvršnog odbora Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, ne vjeruje u priče o tome da je za sve kriv naš mentalitet.
- Ljudi se prilagode sustavu onako kako on funkcionira - kaže Zelenika te navodi osobni primjer: u Hrvatskoj će, na mjestu gdje je ograničenje 80 kilometara na sat, stisnuti gas i voziti 100 kilometara na sat jer se kod nas takve pojave rijetko sankcioniraju, a u Švicarskoj mu takvo što ne bi palo na pamet jer tamo nitko ne krši pravila.
Zelenika je neko vrijeme živio u inozemstvu. Vani je doktorirao i radio. Sedam je godina proveo u Italiji, a osam u Švicarskoj. Vratio se 2005. nakon što je HDZ-ova vlast pozvala znanstvenike natrag u domovinu. Iskreno priznaje kako je zbog svoje odluke da se vrati već više puta zažalio.
- Mi se čudimo korupciji na fakultetima, a cijeli nam je obrazovni sustav prepun sitnih nemoralnih djela. Problemi nastaju već pri upisu djeteta u vrtić. Kod nalaženja posla otvoreno vam kažu da je to natječaj ‘sa slikom’. Objavljen je čisto da bi se zadovoljila forma, a zapravo je već rezerviran za nekoga. Toga vani nema - tvrdi Zelnika te ističe kako i u visokom školstvu, osim korupcije, ima i niz drugih nemoralnih djela, počevši od toga da pojedinci znanstveno ili nastavno napreduju strelovitom brzinom, preskačući stepenice, samo zato što pripadaju nekoj interesnoj grupi, do nepotizma.
- Niti jedna zemlja nije imuna na takve pojave, ali ono što razvijene zemlje razlikuje od nas jest javna osuda takvih pojava. U Hrvatskoj toga gotovo uopće nema. Štoviše, ako uspijete prevariti sustav, na vas se u društvu gleda kao na frajera. A toga će biti sve dok se i političare i druge moćnike ne počnu sankcionirati za eklatantna nedjela u, primjerice, raznim nadzornim odborima. Obični ljudi iz toga izvuku pouku: ako se njega nije sankcioniralo za milijune dolara, neće ni mene za 500 - napominje Zelenika.
Mnogi naši sugovornici ustvrdili su da se u Hrvatskoj, osim ispita, mogu kupiti i prodati i diplomske radnje. “Prodajem vrhunske diplomske radnje. Cijena jednog diplomskog 500 kuna (prava sitnica za trud, vrijeme i živce koje ćete potrošiti pišući sami). Teme: Osiguravajuća društva, Leasing, Dionice, EBRD itd. Nazovi i riješi se muke!!!” Oglas takvog sadržaja, s brojem mobitela njegova autora, sa stupa u blizini fakulteta skinuo je asistent dekana Tipurića.
- Stvarno ne znam što bismo imali od toga da kupimo diplomski - čude se Martina Fabijan, Ivana Grbavac i Tilen Pigac.
Njihi troje u skupini su najuspješnijih studenata Ekonomskog fakulteta. Za razliku od većine njihovih kolega za koje prodaja ispita na Ekonomiji nije nikakva tajna, Martina, Ivana i Tilen tvrde da osobno ne znaju nikoga tko je na njihovu fakultetu kupio ispit. Neki od osumnjičenih profesora predavali su i njima, ali takvu im mogućnost nikada nisu ponudili.
- Oni koji su platili ispit, nisu sigurni u svoje sposobnosti ili nisu htjeli uložiti baš nikakav trud - smatra Martina koja se ne boji da će joj netko od studenata koji su dobili pozitivnu ocjenu iza koje ne stoji znanje, već novac sutra uzeti posao. - Kad-tad pokazat će se što oni znaju - sigurna je Martina.
Isto misle i studenti FER-a Krešimir Antolić, Vedrana Janković i Eva Fancev.
- Osuđujem sve što nije polaganje ispita na temelju znanja - kaže Vedrana koju je, kao i mnoge druge, iznenadila priča o pršutu. Nezamislivo joj je doći nekome od profesora na FER-u i darovati pršut.
No, sama akademska javnost osjetno je podijeljena oko toga je li pršut dar ili mito. Dok jedni misle kako je posve u redu to što je asistent na Ekonomiji, Tomislav Gelo, za doktorat na dar primio pršut od bivše studentice koju je prethodno osam puta srušio na ispitu, drugi takvu rabotu osuđuju.
- Sveučilišni profesor na dar od studenta ne bi smio primiti ni vlat trave - izričit je prodekan na Pravnom fakultetu, prof. dr. Hrvoje Sikirić, koji kaže da je za to kazneno djelo bitna namjera - je li netko studentu dao pozitivnu ocjenu s namjerom da zauzvrat dobije protuuslugu - što će se dokazivati u sudskom postupku.
Grupu studenata Medicinskog fakulteta na klupici ispred glavnog ulaza u zgradu prekinuli smo u raspravi o tome tko je učinio veće kazneno djelo: profesori koji su preko veze upisivali na fakultet ili studentima dali dvojku, a za protuuslugu dobili novac, dr. Ognjen Šimić koji je za novac preko reda operirao pacijente ili Miljenko Stričak kojega je sud ovih dana zbog smrti četiri osobe u tunelu Ledenik osudio na osam i pol godina zatvora.
- Iskreno, meni je ovo što je napravio Stričak najteže zlodjelo. Stričak je ipak drugim ljudima oduzeo život. Takve bih osudio na doživotnu kaznu zatvora - naglašava Kiki, student treće godine Medicinskog fakulteta.
Kao i njegovi prijatelji, i on osuđuje korupciju na fakultetima, ali takvo ga ponašanje uopće ne čudi. - Nitko ovih dana nije rekao da se u ovoj zemlji mogu svi podmititi, uključujući i policajca na cesti kada vam želi napisati kaznu - tvrdi Kiki. Njegovu kolegicu Petru Barl akcija Indeks razveselila je i od srca je podržava.
- Više bih kaznila studente, nego profesore. Kako uopće imaju obraza na taj način završiti fakultet - pita se Petra koju je iznenadio podatak da se na zagrebačkom sveučilištu može kupiti i doktorat.
Smatra da u Hrvatskoj nema institucije na kojoj nema korupcije, pa toga nije lišen ni njezin fakultet.
- Mislim da je korupcije na Medicini danas ipak manje nego prijašnjih godina - kaže Petra, studentica treće godine. Otkriva također kako bi se od 300 kolega s kojima grije fakultetske klupe, osobno liječila kod njih najviše četvero.
I Ana Bedeniković ne bi se osjećala dobro kada bi kupila ispit.
- Ne znam kako bih onda mogla liječiti ljude, iako vjerojatno ima onih koje to uopće nije briga - kaže Ana koja bi profesore kojima se dokaže krivnja zatvorila na najmanje pet godina i oduzela im sve titule.
Vid Baković na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu studira znanost okoliša. Rodio se u Pekingu i ondje završio školu, a u Zagreb je došao na studij. Pitali smo ga ima li, prema njegovu mišljenju, u Hrvatskoj puno korupcije.
- Da puno! Gdje god dođem, ljudi pričaju samo o tome - odgovara Vid. Smiješno mu je bilo što su njegovi prijatelji na akciju najprije reagirali komentarom “Idemo na Ekonomiju i Promet, tamo barem možemo položiti ispite ako nikako drugačije, onda za novac”.
- I u Kini ima mnogo korupcije, ali da se otkrije da sveučilišni profesori prodaju ispite, sustigle bi ih drakonske kazne. U najblažem bi slučaju završili doživotno u zatvoru - zaključuje Vid.
Snalažljivost kao vještina potrebna za životni uspjeh popela se na sam vrh ljestvice društvenih vrijednosti i ozbiljno ugrozila znanje kao put do uspjeha, dok je korupcija čak i među budućom intelektualnom elitom postala prihvatljiv način života.
Zaključak je to koji proizlazi iz rezultata istraživanja koji je za Jutarnji list provela agencija Mediana Fides, anketirajući 527 studenta Zagrebačkog sveučilišta. Anketa je provedena 24. i 25. rujna, dakle tjedan dana nakon akcije Indeks, kada je već prošao prvi šok zbog hapšenja profesora zagrebačkih fakulteta, a dojmovi se slegli.
Rezultati istraživanja su poražavajući. Na pitanje što više cijene, znanje ili snalažljivost, čak je 42,1 posto studenata odgovorilo da za njih veću vrijednost ima snalažljivost, dok je svega 57,9 posto studenata smatra da znanje vrijedi više. Da smo suočeni s vrlo ozbiljnim poremećajem društvenih vrijednosti govori i podatak da je na pitanje osuđuju li kolegu za kojeg znaju da je kupio ispit pozitivno odgovorilo svega 35,1 posto studenata. Nevjerojatnih 56,7 posto ispitanika uopće ne osjećaja prezir niti osuđuje studente koji su novcem, umjesto učenjem i zalaganjem, došli do pozitivne ocjene u indeksu. Nedefinirani stav prema kupnji ispita imalo je čak 8,2 posto ispitanih studenata.
Budući da su ovakva razmišljanja evidentirana kod polaznika najviših obrazovnih institucija, postaje očito da se suočavamo s ozbiljnim problemom koji je daleko širi od podmićivanja sveučilišnih profesora. Stasala je generacija u čijem su mentalnom sklopu očigledne posljedice grube tranzicije kroz koju Hrvatska prolazi već gotovo dva desetljeća.
Privatizacijski kriminal koji ni do današnjeg dana nije sankcioniran, stvaranje elite od nekoliko stotina bogatih obitelji preko noći, dodjeljivanje akademskih titula i generalskih činova dojučerašnjim vozačima i niz sličnih pojava ostavili su trag na generacijama koje su odrastale u okruženju kapitalizma koji je imao pojavne oblike prvobitne akumulacije kapitala.
Rezultat svega toga su generacije studenata u kojoj četvrtina njih priznaje da su tuđi rad predali kao svoj. Prije dvadeset godina intelektualna krađa se smatrala nečim strašnim i osoba koju bi se otkrilo da je učinila takvo što doživjela bi prezir i bila bi osramoćena. No, četvrtina studenata koja je spremna priznati da su prisvojili tuđu pamet i trud, ne zna za ta vremena, već su kao svoje uzore prihvatili članove političke elite kojima je dokazano da su prepisali magistarski rad, ali oni, kao ni njihova okolina u tome ne vide problem.
Naime, ako Anto Đapić kao takav i dalje ima istaknuto mjesto u javnom i političkom životu, zašto onda i studenti ne bi išli linijom manjeg otpora kada znaju da za to nema nikakvih posljedica? U takvoj atmosferi možda ne treba ni čuditi da je visokih 4,6 posto ispitanika u našoj anketi (koja se provodila licem u lice) priznalo da su pokušali kupiti ispit. Studenti koji su to priznali ne samo da se toga ne srame, već se ni ne boje da će zbog podmićivanja završiti u zatvoru. (Ivanka Toma)
Ivana Kalogjera-Brkić
- Druga je stepenica osnovna škola. Ne biste vjerovali kakve sve darove pojedinci donose učiteljima, a zauzvrat njihova djeca dobivaju petice i upisuju najbolje škole - uvjerava nas naša sugovornica, još uvijek ljuta na poznanicu koju je zamolila da joj pomogne upisati dijete u jednu bolju zagrebačku gimnaziju. Gotovo je sigurna da joj je ta poznanica, s obzirom na funkciju koju obnaša, mogla pomoći, ali jednostavno nije htjela, što joj nikada neće zaboraviti.
Primjer treći: Marijina šogorica bila je odlična studentica. Nakon što je diplomirala na zagrebačkoj Učiteljskoj akademiji, pune je dvije godine slala molbe za posao, od Vukovara do Dubrovnika. Posao je dobila tek nakon što su njezini bliski rođaci pristali odraditi posao za ravnatelja njezine buduće škole. U igri nisu bile novčanice, nego model “usluga za uslugu”. - Na vlastitoj koži osjetila sam kako funkcionira naše društvo. Nakon takvog iskustva, nema toga što danas ne bih učinila za svoju djecu - iskreno kaže naša sugovornica.
“Za svoju smo djecu spremni sve učiniti”, najčešći je argument i onih osoba koje za upis na fakultet i pozitivnu ocjenu na ispitu traže vezu ili nude novac, tvrde sveučilišni profesori s kojima smo ovih dana razgovarali. Svi priznaju da su im mjesec dana uoči prijemnih ispita na fakultete telefoni užareni od poziva. Zovu svi: od prijatelja do ministara.
- Te situacije nisu nimalo ugodne i nije se jednostavo izvući iz toga - svjedoči bivši ministar znanosti prof. dr. Hrvoje Kraljević. I njega su, priznaje, zvali mnogi znani i neznani te tražili razne usluge.
- Ne biste vjerovali koliko je takva praksa kod nas raširena - kaže Kraljević kojega ono što su policija i USKOK otkrili u akciji Indeks nije nimalo iznenadilo.
Dok je bio na čelu Ministarstva, i sam je pokušao stati na kraj korupciji u visokom školstvu, pa je predložio zakon o inspekciji čija bi zadaća bila nadzirati isključivo taj dio obrazovnog procesa. No, njegova ideja nije naišla na odobravanje ni u akademskoj zajednici ni u stranačkim redovima.
- Najglasnije se pobunilo upravo zagrebačko sveučilište koje je tvrdilo da je taj zakon udar na autonomiju. Sretni nisu bili ni u HSLS-u, čak su mi i neki tadašnji stranački kolege zamjerili jer činim nepopularne poteze - prisjeća se Kraljević, profesor na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Korupciju u visokom školstvu smatra prijevarom najgore vrste i nada se da će akcija Indeks pomoći da se hrvatsko društvo od tog zla počne liječiti. No, uvjeren je da će proces izlječenja trajati godinama.
- Stvarna korist od toga bit će tek kada se sveučilište probudi i protrese svoje redove, ali ono se tome stalno opire - ističe bivši ministar koji jedan od glavnih problema društva vidi u tome što se kod nas još uvijek više cijeni papir, nego znanje, a toga će biti sve dok je glavni poslodavac - država.
Akcija Indeks, u kojoj je policija prošli tjedan, u četvrtak, privela 105 osoba, a dva dana poslije USKOK zagrebačkom Županijskom sudu podnio tri istražna zahtjeva protiv 69 osumnjičenih - 22 povezana s Ekonomskim fakultetom i 47 s Prometnim fakultetom, zatekla je akademsku zajednicu. Istodobno nema zaposlenika na Zagrebačkom sveučilištu koji tvrdi da za takvo što nije čuo, uključujući i samog rektora, no na upit što su u vezi s tim sami poduzeli, svi tvrde kako su bili nemoćni.
- Podržavam akciju pod uvjetom da dođe do pravomoćnih i primjerenih kazni za sve one kojima se dokaže da su zlorabili položaj ili za novac darovali ocjene. To je stav većine ljudi s kojima sam ovih dana razgovarao - napominje sociolog prof. dr. Dražen Lalić, profesor na Fakultetu političkih znanosti.
I on smatra da je korupcija duboko ukorijenjena u našem društvu, što pokazuje i najnovije istraživanje koje je proveo njegov fakultet. - Korupcija kod nas nije samo stvar arterija i vena, ona je u kapilarama - slikovit je Lalić. Problem vidi ne samo u raširenosti korupcije, nego i u tome što protiv nje nismo “stvorili antitijela”. - To se vidi i iz reakcije javnosti na akciju Indeks. Svi u prvi plan stavljaju aktere te akcije, a nitko se ne pita koliko je ljudi poginulo u prometu jer su ljudi koji su na Prometnom fakultetu kupili diplome, na krivo mjesto stavili Andrijin križ - komentirao je Lalić.
Sami su studenti u vezi s akcijom podijeljeni. Jedni su sretni što se nešto pomaknulo, a drugi razočarani jer su neki od profesora koje smatraju najkorumpiranijima ostali na slobodi. Korupcije, tvrde, nema samo na Ekonomiji i Prometu, nego na svim fakultetima.
- Kada je akcija krenula, nismo znali što bismo od sreće, no kada smo spoznali da njome nisu obuhvaćeni svi oni koji su trebali biti, raspoloženje nam je naglo splasnulo - iznenadila su nas svojom reakcijom dvojica asistenata na zagrebačkom Pravnom fakultetu. - Nemojte od mene tražiti da vam takvo što izjavim pod imenom i prezimenom - branio se.
Nije jedini koji o takvim spoznajama nije htio javno govoriti. Posebno je porazno to što je u akademskoj zajednici još manje onih koji bi takva saznanja prijavili. Prof. dr. Josip Kregar, dekan Pravnog fakulteta, bezuspješno je u srijedu obilazio kabinete svojih kolega. Za razgovor s novinarima o korupciji na fakultetima nitko nije bio raspoložen. Bolje sreće nismo bili ni na Ekonomskom fakultetu. Na razgovor je pristao samo Mislav Ante Omazić, asistent dekana prof. dr. Darka Tipurića.
- Bojim se da je na sveučilištu zavladala moralna panika - procijenio je Kregar. Uvjeren je kako se nakon ovoga više neće čuti: Kolega, naučite bolje i dođite drugi put.
- Sada ćemo sve studente morati rušiti jer takve situacije otvaraju sumnju, a mi se nalazimo u situaciji da moramo otklanjati sumnju i izgrađivati povjerenje - objašnjava Kregar. Iskreno priznaje kako je sigurno i sam nekoliko puta popustio studentu i pustio ga na ispitu, ali ne zato što je to netko od njega tražio ili mu ponudio novac. - Tko god kaže da je isto ispitati studenta prvi i osmi put, taj ne govori istinu. Kad student izađe osam puta na ispit, vi ste u teškoj situaciji. Padne li na ispitu, trajno gubi pravo studiranja, a ipak je riječ o ljudskoj sudbini. Kao profesor, tada se nalazite u moralnoj dvojbi. Pitate se jeste li bili prestrogi, a malo je onih koji žele da ih studenti pamte kao ljude kamena srca - kaže Kregar te dodaje kako je ocjenjivati nečije znanje autonomno pravo profesora. - Bit će loše po sve nas ako se nakon ovoga u naše kriterije budu pleli svi, od roditelja i javnosti do policije - kaže Kregar na čijem su fakultetu ovih dana imali 14 komisijskih ispita. Prvi su put na odluke komisije stigle dvije žalbe, a na fakultetu to dovode su vezu s akcijom Indeks.
Problem korupcije u visokom školstvu tumači kao posljedicu općeg stanja u društvu.
- Stare su moralne vrijednosti nestale, a nove nismo izgradili. Kaže se da smo društvo znanja, a koliko u tome ima istine, najbolje se vidi nakon izbora kada stranke sklapaju koalicije i svađaju se oko toga koliko će tko zaposliti ljudi na lokalnoj razini. Tko je za to mjesto najbolji stručnjak, nikoga nije briga - napominje Kregar.
Mislav Ante Omazić, docent na Ekonomskom fakultetu, od četvrtka je duboko nesretan. Dosad je sinu mogao reći da radi najčasniji posao na svijetu, a nakon ovoga više ne zna što bi mu rekao. - Osuđujem one koji su radili nečasno, ali sada smo svi na Ekonomiji stavljeni u isti koš. Optužili su nas kao instituciju, a ne pojedince, i to nas najviše vrijeđa. Osjećamo se kao u teatru apsurda - objašnjava Omazić koji je bijesan na ministra i rektora zato što nisu stali u zaštitu njegovih kolega, osobito onih koje USKOK ne sumnjiči ni za što, a bili su privedeni kao najgori zločinci.
| Kad smo objavili rješenje o suspenziji studenata koji su varali na ispitu, svi su nas zbog toga razapeli, podsjećaju nas na FER-u
|
Kod nas nema prodaje ispita, ali ima prepisivanja, ljute se studenti Fakulteta elektrotehnike i računarstva. - Kazne za studente koji prepisuju su premale i trebalo bi ih trajno izbaciti s fakulteta - smatra Zlatko Batković, student pete godine FER-a.
Dekan FER-a, prof. dr. Vedran Mornar, kaže kako se prepisivanje i varanje na ispitu u našem mentalitetu smatra posve normalnim. - To se kod nas ne zove varanje, krađa, nečasno ponašanje, nego snalaženje. Vjerujte, nama nije lako zbog ‘snalaženja’ nekog trajno izbaciti s fakulteta, premda bi, da studira na Harvardu, onaj tko se poslužio takvim metodama sigurno bio trajno izbrisan s popisa njihovih studenata - ističe Mornar.
FER je dosad zbog prepisivanja opomenom kaznio 50-ak studenata. Trojicu su suspendirali na godinu dana. Dvojica su od njih mobitelom snimila test i poslala ga kolegi na rješavanje. - Kada smo na našim internet stranicama objavili rješenje o suspenziji tih studenata, svi su nas razapeli, od medija do Agencije za zaštitu osobnih podataka - podsjeća Mornar. Saša Zelenika, član Izvršnog odbora Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, ne vjeruje u priče o tome da je za sve kriv naš mentalitet.
- Ljudi se prilagode sustavu onako kako on funkcionira - kaže Zelenika te navodi osobni primjer: u Hrvatskoj će, na mjestu gdje je ograničenje 80 kilometara na sat, stisnuti gas i voziti 100 kilometara na sat jer se kod nas takve pojave rijetko sankcioniraju, a u Švicarskoj mu takvo što ne bi palo na pamet jer tamo nitko ne krši pravila.
Zelenika je neko vrijeme živio u inozemstvu. Vani je doktorirao i radio. Sedam je godina proveo u Italiji, a osam u Švicarskoj. Vratio se 2005. nakon što je HDZ-ova vlast pozvala znanstvenike natrag u domovinu. Iskreno priznaje kako je zbog svoje odluke da se vrati već više puta zažalio.
- Mi se čudimo korupciji na fakultetima, a cijeli nam je obrazovni sustav prepun sitnih nemoralnih djela. Problemi nastaju već pri upisu djeteta u vrtić. Kod nalaženja posla otvoreno vam kažu da je to natječaj ‘sa slikom’. Objavljen je čisto da bi se zadovoljila forma, a zapravo je već rezerviran za nekoga. Toga vani nema - tvrdi Zelnika te ističe kako i u visokom školstvu, osim korupcije, ima i niz drugih nemoralnih djela, počevši od toga da pojedinci znanstveno ili nastavno napreduju strelovitom brzinom, preskačući stepenice, samo zato što pripadaju nekoj interesnoj grupi, do nepotizma.
- Niti jedna zemlja nije imuna na takve pojave, ali ono što razvijene zemlje razlikuje od nas jest javna osuda takvih pojava. U Hrvatskoj toga gotovo uopće nema. Štoviše, ako uspijete prevariti sustav, na vas se u društvu gleda kao na frajera. A toga će biti sve dok se i političare i druge moćnike ne počnu sankcionirati za eklatantna nedjela u, primjerice, raznim nadzornim odborima. Obični ljudi iz toga izvuku pouku: ako se njega nije sankcioniralo za milijune dolara, neće ni mene za 500 - napominje Zelenika.
Mnogi naši sugovornici ustvrdili su da se u Hrvatskoj, osim ispita, mogu kupiti i prodati i diplomske radnje. “Prodajem vrhunske diplomske radnje. Cijena jednog diplomskog 500 kuna (prava sitnica za trud, vrijeme i živce koje ćete potrošiti pišući sami). Teme: Osiguravajuća društva, Leasing, Dionice, EBRD itd. Nazovi i riješi se muke!!!” Oglas takvog sadržaja, s brojem mobitela njegova autora, sa stupa u blizini fakulteta skinuo je asistent dekana Tipurića.
- Stvarno ne znam što bismo imali od toga da kupimo diplomski - čude se Martina Fabijan, Ivana Grbavac i Tilen Pigac.
Njihi troje u skupini su najuspješnijih studenata Ekonomskog fakulteta. Za razliku od većine njihovih kolega za koje prodaja ispita na Ekonomiji nije nikakva tajna, Martina, Ivana i Tilen tvrde da osobno ne znaju nikoga tko je na njihovu fakultetu kupio ispit. Neki od osumnjičenih profesora predavali su i njima, ali takvu im mogućnost nikada nisu ponudili.
- Oni koji su platili ispit, nisu sigurni u svoje sposobnosti ili nisu htjeli uložiti baš nikakav trud - smatra Martina koja se ne boji da će joj netko od studenata koji su dobili pozitivnu ocjenu iza koje ne stoji znanje, već novac sutra uzeti posao. - Kad-tad pokazat će se što oni znaju - sigurna je Martina.
Isto misle i studenti FER-a Krešimir Antolić, Vedrana Janković i Eva Fancev.
- Osuđujem sve što nije polaganje ispita na temelju znanja - kaže Vedrana koju je, kao i mnoge druge, iznenadila priča o pršutu. Nezamislivo joj je doći nekome od profesora na FER-u i darovati pršut.
No, sama akademska javnost osjetno je podijeljena oko toga je li pršut dar ili mito. Dok jedni misle kako je posve u redu to što je asistent na Ekonomiji, Tomislav Gelo, za doktorat na dar primio pršut od bivše studentice koju je prethodno osam puta srušio na ispitu, drugi takvu rabotu osuđuju.
- Sveučilišni profesor na dar od studenta ne bi smio primiti ni vlat trave - izričit je prodekan na Pravnom fakultetu, prof. dr. Hrvoje Sikirić, koji kaže da je za to kazneno djelo bitna namjera - je li netko studentu dao pozitivnu ocjenu s namjerom da zauzvrat dobije protuuslugu - što će se dokazivati u sudskom postupku.
Grupu studenata Medicinskog fakulteta na klupici ispred glavnog ulaza u zgradu prekinuli smo u raspravi o tome tko je učinio veće kazneno djelo: profesori koji su preko veze upisivali na fakultet ili studentima dali dvojku, a za protuuslugu dobili novac, dr. Ognjen Šimić koji je za novac preko reda operirao pacijente ili Miljenko Stričak kojega je sud ovih dana zbog smrti četiri osobe u tunelu Ledenik osudio na osam i pol godina zatvora.
- Iskreno, meni je ovo što je napravio Stričak najteže zlodjelo. Stričak je ipak drugim ljudima oduzeo život. Takve bih osudio na doživotnu kaznu zatvora - naglašava Kiki, student treće godine Medicinskog fakulteta.
Kao i njegovi prijatelji, i on osuđuje korupciju na fakultetima, ali takvo ga ponašanje uopće ne čudi. - Nitko ovih dana nije rekao da se u ovoj zemlji mogu svi podmititi, uključujući i policajca na cesti kada vam želi napisati kaznu - tvrdi Kiki. Njegovu kolegicu Petru Barl akcija Indeks razveselila je i od srca je podržava.
- Više bih kaznila studente, nego profesore. Kako uopće imaju obraza na taj način završiti fakultet - pita se Petra koju je iznenadio podatak da se na zagrebačkom sveučilištu može kupiti i doktorat.
Smatra da u Hrvatskoj nema institucije na kojoj nema korupcije, pa toga nije lišen ni njezin fakultet.
- Mislim da je korupcije na Medicini danas ipak manje nego prijašnjih godina - kaže Petra, studentica treće godine. Otkriva također kako bi se od 300 kolega s kojima grije fakultetske klupe, osobno liječila kod njih najviše četvero.
I Ana Bedeniković ne bi se osjećala dobro kada bi kupila ispit.
- Ne znam kako bih onda mogla liječiti ljude, iako vjerojatno ima onih koje to uopće nije briga - kaže Ana koja bi profesore kojima se dokaže krivnja zatvorila na najmanje pet godina i oduzela im sve titule.
Vid Baković na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu studira znanost okoliša. Rodio se u Pekingu i ondje završio školu, a u Zagreb je došao na studij. Pitali smo ga ima li, prema njegovu mišljenju, u Hrvatskoj puno korupcije.
- Da puno! Gdje god dođem, ljudi pričaju samo o tome - odgovara Vid. Smiješno mu je bilo što su njegovi prijatelji na akciju najprije reagirali komentarom “Idemo na Ekonomiju i Promet, tamo barem možemo položiti ispite ako nikako drugačije, onda za novac”.
- I u Kini ima mnogo korupcije, ali da se otkrije da sveučilišni profesori prodaju ispite, sustigle bi ih drakonske kazne. U najblažem bi slučaju završili doživotno u zatvoru - zaključuje Vid.
Snalažljivost kao vještina potrebna za životni uspjeh popela se na sam vrh ljestvice društvenih vrijednosti i ozbiljno ugrozila znanje kao put do uspjeha, dok je korupcija čak i među budućom intelektualnom elitom postala prihvatljiv način života.
Zaključak je to koji proizlazi iz rezultata istraživanja koji je za Jutarnji list provela agencija Mediana Fides, anketirajući 527 studenta Zagrebačkog sveučilišta. Anketa je provedena 24. i 25. rujna, dakle tjedan dana nakon akcije Indeks, kada je već prošao prvi šok zbog hapšenja profesora zagrebačkih fakulteta, a dojmovi se slegli.
Rezultati istraživanja su poražavajući. Na pitanje što više cijene, znanje ili snalažljivost, čak je 42,1 posto studenata odgovorilo da za njih veću vrijednost ima snalažljivost, dok je svega 57,9 posto studenata smatra da znanje vrijedi više. Da smo suočeni s vrlo ozbiljnim poremećajem društvenih vrijednosti govori i podatak da je na pitanje osuđuju li kolegu za kojeg znaju da je kupio ispit pozitivno odgovorilo svega 35,1 posto studenata. Nevjerojatnih 56,7 posto ispitanika uopće ne osjećaja prezir niti osuđuje studente koji su novcem, umjesto učenjem i zalaganjem, došli do pozitivne ocjene u indeksu. Nedefinirani stav prema kupnji ispita imalo je čak 8,2 posto ispitanih studenata.
Budući da su ovakva razmišljanja evidentirana kod polaznika najviših obrazovnih institucija, postaje očito da se suočavamo s ozbiljnim problemom koji je daleko širi od podmićivanja sveučilišnih profesora. Stasala je generacija u čijem su mentalnom sklopu očigledne posljedice grube tranzicije kroz koju Hrvatska prolazi već gotovo dva desetljeća.
Privatizacijski kriminal koji ni do današnjeg dana nije sankcioniran, stvaranje elite od nekoliko stotina bogatih obitelji preko noći, dodjeljivanje akademskih titula i generalskih činova dojučerašnjim vozačima i niz sličnih pojava ostavili su trag na generacijama koje su odrastale u okruženju kapitalizma koji je imao pojavne oblike prvobitne akumulacije kapitala.
Rezultat svega toga su generacije studenata u kojoj četvrtina njih priznaje da su tuđi rad predali kao svoj. Prije dvadeset godina intelektualna krađa se smatrala nečim strašnim i osoba koju bi se otkrilo da je učinila takvo što doživjela bi prezir i bila bi osramoćena. No, četvrtina studenata koja je spremna priznati da su prisvojili tuđu pamet i trud, ne zna za ta vremena, već su kao svoje uzore prihvatili članove političke elite kojima je dokazano da su prepisali magistarski rad, ali oni, kao ni njihova okolina u tome ne vide problem.
Naime, ako Anto Đapić kao takav i dalje ima istaknuto mjesto u javnom i političkom životu, zašto onda i studenti ne bi išli linijom manjeg otpora kada znaju da za to nema nikakvih posljedica? U takvoj atmosferi možda ne treba ni čuditi da je visokih 4,6 posto ispitanika u našoj anketi (koja se provodila licem u lice) priznalo da su pokušali kupiti ispit. Studenti koji su to priznali ne samo da se toga ne srame, već se ni ne boje da će zbog podmićivanja završiti u zatvoru. (Ivanka Toma)
|
Četvrtina studenata priznala intelektualnu krađu
|
Ivana Kalogjera-Brkić