BORA ŽIVKOVIĆ ZA JUTARNJI

Što radimo na blogu? mijenjamo cijeli svijet

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 22.06.2012. u 22:31

BORA ŽIVKOVIĆ Urednik mreže blogova u Scientific Americanu, jednom od najuglednijih svjetskih popularno-znanstvenih časopisa. Rođen je u Beogradu, a od djetinjstva su ga zanimale životinje i priroda. Njegov studij veterine na Sveučilištu u Beogradu poremetio je rat na prostoru bivše Jugoslavije, zbog čega je 1991. godine emigrirao u Ameriku. Diplomirao je zoologiju na Državnom sveučilištu Sjeverna Karolina. Jedan je od urednika Open Laboratoryja, godišnjeg izdanja najboljih popularno-znanstvenih tekstova objavljenih na webu. Poznat je i po svom blogu “A Blog around the Clock”, u kojem piše o znanosti, politici, obrazovanju i kronobiologiji.

Blog je softver. To je platforma kojom se vrlo brzo i jednostavno služe čak i ljudi bez ikakvih tehničkih vještina. Nije čudno da su znanstvenici i matematičari, ljudi koji posjeduju određene tehničke vještine, bili među prvima koji su prihvatili blogove kako bi na njima raspravljali o znanosti.

Kao što su tehnnologija i svijet kao cjelina evoluirali u zadnjih 15 godina otkako se pojavio prvi blog, tako je i znanost blogosfere evoluirala s njima. Prvi znanstveni i matematički blogeri proizašli su iz tehničkih ili politčkih blogosfera. Neki su, pogotovo matematičari, koristili blogove za međusobnu komunikaciju i traženje odgovora na stare matematičke probleme, osobito kao dio Polymath projekta. Neki su znanstvenici počeli koristiti blogove kao otvorene bilješke vlastitih istraživanja - stavljajući svoje dnevne bilješke iz laboratorija na internet kako bi ih svi mogli vidjeti. Popularni znanstveni pisci počeli su raspravljati o ljepotama svemira ( Phil Plait), evoluciji ( Carl Zimmer), fizici ( Sean Caroll) ili antiznanstvenim aktivnostima američke političke desnice ( Chris Mooney). Drugi rani znanstveni blogeri proizašli su iz Usenetovih grupa posvećenih borbi protiv kreacionizma (Pandas Thumb, Pharyngula, Sandwalk) ili poricanja klimatskih promjena (Real Climate, Deltoid).

Prisilna ostavka

Politički aktivizam nije nešto čega su se rani znanstveni blogeri plašili. Nick Anthis, znanstveni bloger, otkrio je da je George Deutch, NASA-in cenzor kojeg je imenovao G. W. Bush, krivotvorio svoj životpis. Anthisovo istraživačko izvještavanje tijekom 2006. godine, nemilosrdno prošireno diljem weba uz pomoć drugih znanstvenih blogera, natjeralo je medije da počnu obraćati pažnju te naposljetku dovelo do prisilne ostavke Deutcha nekoliko mjeseci poslije (“http://scientificactivist.blogspot.com/2006/02/nasa-science-censor-resigns.html” \t “_blank” http://scientificactivist.blogspot.com/2006/02/nasa-science-censor-resigns.html). Slično tomu, znanstveni su blogeri vodili dnevne poticaje korporativnim medijima i diplomatskim tijelima da obrate pažnju na slučaj šestero liječnika zatočenih u Libiji, što je naposljetku rezultiralo njihovim oslobođenjem (“http://scienceblogs.com/effectmeasure/category/tripoli_6/” \t “_blank” http://scienceblogs.com/effectmeasure/category/tripoli_6/).

Nemilosrdni kritičari

PRISM, organizaciju koja je uspostavljena za lobiranje američkog Senata protiv njihova prijedloga zakona, razotkrili su znanstveni blogeri te je sve rezultiralo tisućama poziva građana upućenih senatorima, tjerajući ih da zakon prođe - te je naposljetku i prošao (“http://scienceblogs.com/clock/2007/08/26/this-prism-does-not-turn-white/” \t “_blank” http://scienceblogs.com/clock/2007/08/26/this-prism-does-not-turn-white/). Nedavno je arseniclife afera pokazala golemu moć blogerskih znanstvenika da trenutno recenziraju, kritiziraju i stave na vrh smetlišta povijesti vrlo loše znanstveno istraživanje, koje je financirala NASA, objavljeno u časopisu Science (“http://blogs.scientificamerican.com/a-blog-around-the-clock/2011/09/30/arseniclife-link-collection/” \t “_blank” http://blogs.scientificamerican.com/a-blog-around-the-clock/2011/09/30/arseniclife-link-collection/, “http://rrresearch.fieldofscience.com/2012/06/accepted.html” \t “_blank” http://rrresearch.fieldofscience.com/2012/06/accepted.html).

Rast blogosfere

Kako su godine prolazile, znanstvena je blogosfera strahovito rasla i pomalo mijenjala svoj fokus. Osim dobitnika Nobelove i Fields Medal nagrade koji su se uključili u blogosferu, mnogi su drugi - mlađi nastavnici, studenti diplomskog i preddiplomskog studija, čak i srednjoškolci i djeca - također počeli koristiti blogove kako bi raspravljali o znanosti.

Promjena fokusa

Blogerski se softver počeo koristiti u znanstvenim učionicama. Kratki postovi, linkovi i osobni podaci premjestili su se s blogova na novonastale društvene mreže poput Twittera, Facebooka, Tumbira, YouTubea, Flickra, Instagrama, Pinteresta i sl., ostavljajući blogerske platforme za duže, duboko istražene tekstove.

To je blogove učinilo ozbiljnijima i uglednijima. Dobitnici Nobelove i Pulitzerove nagrade - renomirani znanstveni pisci i novinari u velikom su se broju pridružili znanstvenicima u znanstvenoj blogosferi, pridonoseći višem standardu dobrog pisanja i novinarske etike - povezivanje s izvorima, ispitivanje dodatnih izvora, navođenje autora slika i fotografija korištenih u postovima te transparentnost potencijalnih sukoba interesa.

To je također rezultiralo i promjenom fokusa - umjesto pseudoznanosti i medicinskog šarlatanstva, dominantnih tema ranijih godina, većina je današnjeg znanstvenog blogginga usmjerena na laičku publiku te na približavanje ljepota i uzbuđenja znanosti što široj mogućoj populaciji.

Još je jedan događaj smjestio znanstvene blogove ispred ostalih čvorišta blogosfere - spajanje znanstvenih blogova u blogging mreže.

Nature Network (Nature Publishing Group) i Scienceblogs.com (Seed Media Group, danas National Geographic) okupili su znanstvene blogere i dali im dopuštenje za tisak.

Najbolje organizirani

Blogeri su na takvim mrežama provjeravani i stoga se vjerovalo da su točni i etični. U posljednjih nekoliko godina ovaj se proces ubrzao i mnoge su organizacije, znanstveni izdavači i društva, uključujući Scientific American, Discover, Wired, PLoS, Guardian, Cosmos (Australia), American Geophysical Union, American Chemical Society itd. postali domaćini renomiranih mreža znanstvenih blogova. Samoorganizirani kolektivi blogera koji pažljivo odabiru koji im se znanstveni blogeri mogu pridružiti (Lab Spaces, Scientopia, Field of Science itd.) također su tretirani s istim poštovanjem, kako od medija tako i od znanstvene zajednice.

Napokon, znanstveni su blogeri vjerojatno najbolje organizirana blogerska populacija.

Shvaćajući da im ne trebaju blogovi koji ne pokrivaju znanost na pravilan način, uključujući blogove koji nameću program antiznanosti, znanstveni su blogeri napravili posebne agregatore koji im omogućuju da uključe samo one koji su prošli neku vrstu recenzije drugih znanstvenih blogera. Researchblogging.org, Sciencblogging.org i posebno ScienceSeeker.org su “pečati odobrenja” za znanstvene blogere koji im povremeno omogućavaju da ih se tretira poput novinara, da budu na press-listama časopisa te da ih se generalno tretira s poštovanjem, kao profesionalce, za razliku od prijašnjih stereotipa o blogerima kao nepouzdanim klincima koji pišu iz podruma svojih roditelja.

Nekako mislim da taj opis ne odgovora blogerima čije su knjige na listama najprodavanijih knjiga NYTimesa, ili onima koji su pozvani na velike znanstvene skupove. Blog je samo softver, ali znanstvenici i znanstveni pisci koriste taj softver kako bi svijet učinili boljim mjestom.

( Prijevod s engleskog: Hela Jug)

Najčitanije