- Petorica suparnika u finalu bili su i sami u sličnoj ulozi kao glineni golubovi koje su svi zajedno gađali na streljani. Nisu imali šanse, Giovanni je bio toliko smiren i fokusiran da mu zlato nije moglo izmaći iz ruke, rekao je Saša Špirelja, ponajbolji hrvatski strijelac koji, nažalost, nije izborio vizu za London.
Saša je u krugu obitelji na TV ekranu gledao Giovannijev pobjednički pohod. Njegovi su također kompletna streljačka obitelj, otac Ante, brat Roman, supruga Marijana, kao i šogorica Suzana. Isto kao i kod Giovannija čiji su se djed i otac Valter također bavili streljaštvom.
- To im je obiteljska tradicija. Imaju obiteljski biznis, restaurant u Novigradu. Uz pomoć toga su i mogli financirati Giovannijev put do zlata. To je strahovito skup sport i u pravilu se njime mogu baviti samo mali imućniji sportaši.
O kojim se tu “gabaritima” točnije govori…
- Kao prvo, sama puška kojom je on gađao vrijedi minimalno 120 tisuća kuna. Svaka od tih “cijevi” je unikat, rađena po mjeri sportaša koji ju je naručio. Svaka je u potpunosti ručni rad. Giovanni puca puškom talijanske firme Perazzi, to je najbolje oružje.
Špirelja je naglasio kako je kompletna oprema jako skupa, no to nije sve:
- Svaki njegov metak, svaka ta patrona košta 2.5 kune. U njoj je 360 kuglica (sačma) promjera 2,4 milimetra. Mora se uzeti u obzir da on na svakom treningu ispuca 150 patrona, često i puno više. Naravno, pomnoži li se to sa svakodnevnim treninzima, lako je izračunati koliko mu novaca godišnje treba. A tu još nisu uračunati golubovi koje on gađa. Svaka ta “mrtva ptica” košta 1,5 kunu. Kad se sve skupa zbroji, dobije se prilično velika cifra koju je Giovannijeva obitelj morala uložiti u ovo zlato.
Sva je sreća, Giovanni je od 2011. evidentni olimpijski kandidat te ti troškovi od tada idu na račun Hrvatskog olimpijskog odbora. No, to nije došlo preko noći. Kao i u slučaju Janice Kostelić, Blanke Vlašić…i Giovanni Cernogoraz je tipični obiteljski proizvod.