ZAGREB - U malenoj kulturi, kakva je hrvatska, najmarljiviji umovi redovito su tek usamljeni čudaci. Pa kad i osvanu na kakvoj javnoj funkciji, obično na njoj ne izdrže dugo. U nas nema poštovanja prema najboljima, i jednako su ljudi sumnjičavi prema onima koji govore desetak jezika kao i prema onima koji znaju operirati srce.
Smrću Tomislava Ladana hrvatska kultura gubi više nego što je trenutačno sposobna shvatiti.
Otišao je prerano
Tomislav Ladan ravnao je posljednjih godina Leksikografskim zavodom “Miroslav Krleža” okružen zlobnim nepovjerenjem. Kako to da nije u mirovini? Zašto se ne makne? Čovjek koji je objavio više vrijednih enciklopedijskih jedinica nego što su svi hrvatski pjesnici zajedno objavili vrijednih pjesama, koji je preveo više vrijedne literature nego što su hrvatski prozaici vrijedne ispisali, koji se je snalazio u više jezika nego kakav omanji filozofski fakultet, otišao je, u stvari, prerano.
Pokosio ga je zloćudni tumor strelovito, gotovo onako kako pokosi kakvog mladića, jer prije nego što ga je dohvatila bolest, bio je posve čio, u solidnoj kondiciji, nimalo staračkih pokreta, zagledan u budućnost i u mnoge poslove koje je kanio završiti ili započeti.
Ulogu koju je imao ne može preuzeti nitko. Njegova posljednja knjiga, “Etymologicon; tumač raznovrsnih pojmova”, objavljena preklani, raskošan je i dovitljiv enciklopedijski katalog, riznica znanja, knjiga o riječima, običajima, predrasudama, mitovima i vjerovanjima.
Roman ‘Bosanski grb’
Ladan je u nacionalnu memoriju ugradio prijevod biblijske Knjige mudrosti, i Ivanovo evanđelje, i Aristotelovu Fiziku, i Euripidovu Medeju, i latinske Danteove Poslanice, i Bergmanove Prizore iz bračnog života, i Shakespeareova Tita Andronika, i prijevode još tridesetak klasičnih i manje klasičnih djela. Objavio je i više od deset knjiga eseja, rasprava, kritika te roman Bosanski grb, koji nikad nije dopro do šire javnosti, premda je i njoj namijenjen.
Najkraće u ovom trenutku: umro je veliki čovjek.
Rođen je 1932. godine u Ivanjici. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1958. godine. Na poziv Miroslava Krleže 1961. dolazi u Leksikogafski zavod u Zagreb.
U svom polustoljetnom književnom i leksikografskom djelu Ladan je ostavio brojne inačice i izričaje, oteo zaboravu i neke riječi iz starije hrvatske pismenosti i književnosti.
Objavio je i enciklopedijsku knjigu “Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo”.
Prevodio je sa starogrčkoga, poglavito Aristotelova djela, Eshila, Euripida, s latinskog Ovidija i Augustina, djela Franje Petrisa, Descartesa i Marcusea. Hrvatsku književnost zadužio je i prijevodima Eliota, Pounda, Nabokova, Shakespearea, Bergmana, Ibsena, Strindberga. U povodu Ladanove smrti, ravnatelj HLZ-a “M. Krleža” Vlaho Bogišić, izjavio je kako je Ladan stvorio najopsežnije djelo u povijesti hrvatske leksikografije i leksikografije uopće. ( Hina)
Tomislav Čadež
Smrću Tomislava Ladana hrvatska kultura gubi više nego što je trenutačno sposobna shvatiti.
Otišao je prerano
Tomislav Ladan ravnao je posljednjih godina Leksikografskim zavodom “Miroslav Krleža” okružen zlobnim nepovjerenjem. Kako to da nije u mirovini? Zašto se ne makne? Čovjek koji je objavio više vrijednih enciklopedijskih jedinica nego što su svi hrvatski pjesnici zajedno objavili vrijednih pjesama, koji je preveo više vrijedne literature nego što su hrvatski prozaici vrijedne ispisali, koji se je snalazio u više jezika nego kakav omanji filozofski fakultet, otišao je, u stvari, prerano.
Pokosio ga je zloćudni tumor strelovito, gotovo onako kako pokosi kakvog mladića, jer prije nego što ga je dohvatila bolest, bio je posve čio, u solidnoj kondiciji, nimalo staračkih pokreta, zagledan u budućnost i u mnoge poslove koje je kanio završiti ili započeti.
Ulogu koju je imao ne može preuzeti nitko. Njegova posljednja knjiga, “Etymologicon; tumač raznovrsnih pojmova”, objavljena preklani, raskošan je i dovitljiv enciklopedijski katalog, riznica znanja, knjiga o riječima, običajima, predrasudama, mitovima i vjerovanjima.
Roman ‘Bosanski grb’
Ladan je u nacionalnu memoriju ugradio prijevod biblijske Knjige mudrosti, i Ivanovo evanđelje, i Aristotelovu Fiziku, i Euripidovu Medeju, i latinske Danteove Poslanice, i Bergmanove Prizore iz bračnog života, i Shakespeareova Tita Andronika, i prijevode još tridesetak klasičnih i manje klasičnih djela. Objavio je i više od deset knjiga eseja, rasprava, kritika te roman Bosanski grb, koji nikad nije dopro do šire javnosti, premda je i njoj namijenjen.
Najkraće u ovom trenutku: umro je veliki čovjek.
Rođen je 1932. godine u Ivanjici. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1958. godine. Na poziv Miroslava Krleže 1961. dolazi u Leksikogafski zavod u Zagreb.
U svom polustoljetnom književnom i leksikografskom djelu Ladan je ostavio brojne inačice i izričaje, oteo zaboravu i neke riječi iz starije hrvatske pismenosti i književnosti.
Objavio je i enciklopedijsku knjigu “Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo”.
Prevodio je sa starogrčkoga, poglavito Aristotelova djela, Eshila, Euripida, s latinskog Ovidija i Augustina, djela Franje Petrisa, Descartesa i Marcusea. Hrvatsku književnost zadužio je i prijevodima Eliota, Pounda, Nabokova, Shakespearea, Bergmana, Ibsena, Strindberga. U povodu Ladanove smrti, ravnatelj HLZ-a “M. Krleža” Vlaho Bogišić, izjavio je kako je Ladan stvorio najopsežnije djelo u povijesti hrvatske leksikografije i leksikografije uopće. ( Hina)
Neizmjerni rad od pola stoljećaTomislav Ladan, glavni ravnatelj Hrvatskoga leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, umro je danas poslije podne u Zagrebu. |
Tomislav Čadež