- Dva jeb... miseca smo se pripremali, a sad igramo ovako k’o pič...! Ovo je sramota, mene je sram!!! - iz kože je želio iskočiti rukometni Mozart Ivano Balić tijekom jednog time outa u polufinalu u kojem su im Francuzi ponovno očitali rukometnu lekciju. Ovaj bijesni i jada pun monolog otkrili su mikrofoni i kamere uz klupe.
U tom moru bolnih poraza u važnim utakmicama, pobjede u polufinalu Eura 2008. u Norveškoj i u skupini na Euru 2012. u Srbiji čine se kao male i neznatne kaplje. One to i jesu, mizerna utjeha za Ivana, najboljeg u povijesti.
Legendarni reprezentativac Zlatan Saračević, osvajač zlata iz Atlante, razumije jad koji osjeća Balić, zna kako je igračima i Goluži. No Sarač ne traži krivnju u Golužinim potezima, u ignoriranju Balića i forsiranju indisponiranog Duvnjaka. On ne misli ni da naši imaju posebni kompleks od Francuza:
- Svi se ukoče kad igraju s njima, ne samo Hrvati. Objašnjenje je jednostavno - Francuzi su jednostavno bolji. I mi smo u moje igračko doba imali tadašnju Švedsku koju smo samo ponekad pobjeđivali. Bili su bolji, to je, nažalost, tako. Francuzi su sada toliko jaki da pobjeđuju kada to žele. Za zadnji se Euro nisu ni spremali, nije im bio važan. London je druga priča. Ako ih netko želi pobijediti, mora odigrati bezgrešno, a naši to nisu bili. Opet su loše otvorili utakmicu i razbranili Omeyera. U takvim infarktnim i važnim utakmicama dobar start je pola pobjede. Jeste li slušali Onestin time out?! Vikao je samo: “vraćajte se, brzo se vraćajte i spriječite kontru u polukontru Hrvata”. To su i napravili, a naši nisu našli ključ za njihovu 6-0 obranu. Duvnjak i Čupić bili su naši najbolji igrači, a s Francuzima ih nije bilo. Zbog svega toga smo pali...
Sarač je velik i u porazu:
- Znam da boli kad ‘dobiješ po tamburi’, no sada se dečki trebaju srediti. Mnogi od njih još nemaju olimpijsko odličje. Bitno je dobiti Mađarsku i osvojiti u broncu. Mađari nemaju izgleda, kao ni Šveđani u finalu.
Saračeva optimistična i pomirljiva poruka nakon poraza kristalno je jasna:
- Gdje su Danci, Srbi i Španjolci koji su s nama na Euru u Srbiji bili u polufinalu? Nema ih nigdje, a mi smo opet tu. Naši su već deset godina stalno u vrhu...
Lijepo zvuči, no Ivanu Baliću slaba je to utjeha. Zna da je Mozart, zna da je opet ispisao genijalne partiture, ali što se može kad se danas bolje prodaju cajke. Prestao je pušiti uoči Londona, igrao nikad bolju obranu. Podredio se momčadi i Golužinoj viziji igre. Potisnuo je ego i igrao kao mladac koji se tek dokazuje. Dao je cijelog sebe, a opet nije bilo dovoljno.
Mene je sram, da, rekao je to Balić, no samokritici mu stvarno nema mjesta...”Serbus dragi Ivano moj...Ti se nemaš sramit kaj...”