Dogodilo se ono čega su se svi pribojavali, a to je rušenje ruskog borbenog zrakoplova Su-24M od strane turskih lovaca F-16. U prijevodu, rušenje ruskog zrakoplova od strane članice NATO-a, nešto što je trebalo biti izbjegnuto temeljem dogovora SAD-a i Rusije u prethodnim pregovorima. Ovo zapravo pokazuje da i unutar NATO-a postoje različiti pristupi prvenstveno sirijskom problemu, odnosno da postoji različiti američki i turski pristup. Naime, nejasno je kako se može dogoditi da američki razgovori s ruskom stranom ne predvide mogućnost da ruski zrakoplovi tijekom akcije ponekad zalutaju u turski zračni prostor. Sličan se incident već dogodio prije mjesec dana kada je mnogo moderniji ruski lovac Su-30 ušao u sirijski zračni prostor navodno zbog loših vremenskih uvjeta prema jednoj verziji, a prema drugoj, ruskoj, verziji je izvodio manevar izbjegavanja nakon što je bio označen radarskim snopom protuzrakoplovnog sustava (implicira se da je bila riječ o turskom protuzračnom sustavu jer ih pobunjenici nemaju). Tada su obje strane nastojale umanjiti značaj tog incidenta, premda su Turci verbalno neprestano upozoravali da neće tolerirati ulazak u svoj zračni prostor.
Od početka rata u Siriji bilo je obostranih rušenja sirijskih i turskih zrakoplova uz granicu, a posljednje se dogodilo u ožujku 2014. kada su Turci srušili sirijski borbeni zrakoplov. Visina na kojoj je ruski zrakoplov letio, 6000 metara, isključuje mogućnost da su ga srušile lokalne postrojbe sa sirijske strane granice jer one imaju samo ručne prijenosne protuzrakoplovne raketne sustave čiji je maksimalni dolet do 3500 metara visine. Puno više govori lokacija gdje je zrakoplov srušen, a to je područje na sjeveru Sirije gdje djeluju samo pobunjeničke skupine koje se bore protiv Bašara al-Asada, a među njima su i Turkmeni, etnička zajednica koju podržava turska država. Dakle, ruski zrakoplovi nisu djelovali protiv IS-a, nego protiv proturski orijentiranih skupina. Turska je već više puta izrazila svoju zabrinutost za sudbinu te etničke zajednice u posljednjim događajima. U proteklih nekoliko dana ruski su zrakoplovi bombardirali to područje pružajući podršku sirijskoj vojsci, a spominje se da je 1700 civila izbjeglo pred ovim bombardiranjem. Sudbina pilota, koji su uspjeli iskočiti, mogla bi dodatno zakomplicirati slučaj jer su navodno pali na područje pod kontrolom turkmenskih borbenih postrojbi.
Čija je verzija bliža istini
Ključno je pitanje gdje se zrakoplov točno nalazio u trenutku kad je oboren.
Ako je uistinu bio u turskom zračnom prostoru, onda je turska akcija legalna, premda politički - dok se pokušava sklepati kakva-takva koalicija protiv IS-a - svakako nije mogla doći u gorem trenutku. Ruski zrakoplovi uobičajeno lete s isključenim transponderima, i to je problem koji se spominje od početka vojne akcije u Siriji, no sigurno je da ih NATO-ovi leteći radari sustava AWACS cijelo vrijeme prate i registriraju njihove letove. Turska strana tvrdi da je zrakoplov bio upozoren deset puta u pet minuta, što bi značilo da je dugo letio unutar turskog zračnog prostora. No, prema radarskom zapisu leta ruskog zrakoplova koji je objavilo tursko zrakoplovstvo, čini se da je ruski zrakoplov proveo samo kraće vrijeme u turskom zračnom prostoru, i to u preletu koji pri uobičajenim brzinama leta nije mogao toliko dugo trajati. Gdje ga je i u čijem zračnom prostoru pogodila raketa ispaljena s turskog zrakoplova F-16, tek treba vidjeti. Rusi očito nisu očekivali zračno presretanje svog najstarijeg modela zrakoplova u akciji jer bi onda imali lovačku zaštitu (to je zadaća zrakoplova Su-30 kojih je nekoliko raspoređeno u Siriji).
Stoga je od ove puno opasnija sljedeća situacija kada će ruski zrakoplovi biti spremniji prvi otvoriti vatru na turske zrakoplove ili bilo koje druge (a kojih ne manjka u sirijskom zračnom prostoru) ako se osjete ugroženi. Za to je dovoljno da netko od njih uključi nišanski radar i usmjeri ga prema nepoznatom zrakoplovu. Vrijeme za razmišljanje, reakciju i preživljavanje, koje preostaje pilotu, tada se mjeri u sekundama. I to je trenutak kad nema više vremena za diplomatske finese, nego se otvara mogućnost za eskalaciju nove razine.
Pravno gledajući, došli smo u paradoksalnu situaciju gdje rušenje američkog ili francuskog zrakoplova u sirijskom zračnom prostoru ne bi moralo biti presedan dovoljan za aktiviranje članka 5. Povelje NATO-a, ali bi rušenje turskog zrakoplova u turskom zračnom prostoru moralo biti. Dakle, sve sada ovisi o ruskoj reakciji na novu situaciju.
*autor je vojni analitičar