Na dan kada je Darijo Srna poručio kritičarima da su reprezentativci spremni “krvi dati” za svojeg izbornika, njegov klupski suigrač Eduardo Da Silva zbunio je javnost iskoračivši iz kolone dobrovoljnih davatelja.

Prije nego što je odletio u Donjeck, Dudu je svoj status u reprezentaciji ocijenio “sramotnim”, revoltiran činjenicom da je u dva dvoboja s Turskom iz razreda startera pao u kategoriju taktičke zamjene za posljednje dvije minute utakmice.

Nagradno pitanje sada glasi: Je li Eduardo upravo prekoračio ovlasti i opalio pljusku Slavenu Biliću ili je njegov prijekor zapravo upućen splitskom bioenergetičaru, koji ga nije uspio napuniti pozitivnim energijom dok ga je hipnotizirao preko zaslona svojeg iPada? Dok čekamo da institucija iz Rusanove 13 odradi svoj posao, tako što će otpustiti bioenergetičara i vratiti u pogon velečasnog Sudca, nudimo vam kratku retrospektivu Bilićevih sukoba s reprezentativcima uz važnu napomenu.

Razlaz s Jurićem

Konflikt s Eduardom rijetka je prilika u kojoj je izbornik profitirao iz nereda. Svoj je posao u play-offu odradio na opće zadovoljstvo, pa vašar taština u svojoj svlačionici napokon može promatrati hladno distanciran.

S nekom vrstom otpora među podčinjenima Bilić se prvi put susreo kada se zapleo u potrazi za nasljednikom Nike Kovača. Dosjetio se izbornik tada 35-godišnjeg Ivana Jurića, dobrog nogometaša, ali preosebujne ličnosti za standarde vatrenih. Jurić je iskočio iz kanona poželjnog ponašanja kada je pomislio da ima pravo na stav pa rekao da naša reprezentacija “nema svjetskih klasa”. Zamjerio se tada senatorima u momčadi, ali i frakciji dinamovaca koji su na njegovu mjestu željeli vidjeti Ognjena Vukojevića. Sukob s Jurićem zaključen je nečasnim otpustom za “novog fosila” iz Genoe, što je uslijed raspašoja na kraju kvalifikacija za SP ionako malokoga zanimalo.

Svoj kratki izlet s nacionalnom momčadi na sličan je način zaključio Ivica Križanac. Klasu Zenitova nogometaša šef vatrenih osvijestio je tek nakon što ga je Križanac neprimjereno opleo u novinama. Međutim, u paketu s odličnim stoperom Bilić je dobio i njegovu prgavu narav. Nakon ekscesa u Funtani i suspenzije suradnja je zaključena na obostrano zadovoljstvo.

Nezadovoljni napadači

Na tretman u dresu nacionalne momčadi mogao bi se žaliti i Mladen Petrić, strijelac gola za 3-2 na Wembleyju, nakon kojeg će popularnost Slavena Bilića na Otoku odletjeti u stratosferu. Tinjajući sukob dvojca traje od početka Bilićeva mandata jer Petrić nikada nije uspio zacementirati mjesto prvotimca iako godinama uspješno održava rejting bundesligaškog top-napadača.

Ivan Klasnić je još jedan nevoljki pretplatnik na izbornikov vrtuljak. Čas u žarištu, starter i strijelac, zatim na klupi, pa na listi čekanja za pozivnicu kao što je to bio slučaj za dva meča doigravanja s Turcima. Na dan okupljanja reprezentativaca on je u prvenstvenom dvoboju za Bolton postigao dva pogotka i zapitao se zašto je odjednom izvan kruga kandidata ako je još u rujnu, na Malti, bio dovoljno dobar da počne utakmicu?

Ivica Olić je u jednom trenutku karijere bio nezadovoljan nedorečenom, polovičnom ulogom u kockastom dresu i izborniku je u četiri oka objasnio da ne pristaje na ulogu pričuve. Danijel Pranjić otišao je korak dalje nakon test-utakmice u Dublinu, odbivši ispruženu ruku Slavena Bilića. Dva dana izbornik je rigao vatru i licitirao odmazdom u vidu trajnog izgona iz momčadi, a sukob je završio Pranjićevim povratkom u prvi sastav protiv Turske u Maksimiru.

Stare zasluge

Negdje na ovom tragu treba promatrati i Duduovo iskakanje iz tračnica. Kao strijelac 22 gola za reprezentaciju, heroj velikih pobjeda i napadač čiji je nogomet uglavnom praznik za oči, Eduardo više od drugih ima pravo biti otrovan kada predugo ostane zaboravljen na klupi.

Ima i pravo na brzu aboliciju za predug jezik, kao i na mjesto u momčadi za Euro 2012. Tu otprilike prestaju njegova prava, a počinju dužnosti. Poput one da češće igra za Šahtjor i postiže više golova. Ove sezone je Eduardo samo šest puta počeo utakmicu skupivši 460 minuta u dresu rudara...