Čekamo glavnu zvijezdu konferencije, Petera Stevensa, profesora s Royal College of Art u Londonu i autora dizajna McLarena F1, Jaguara XJR-15, Lotus Elana M100, koji se u svojoj karijeri, iako je najpoznatiji po automobilima, bavio i dizajnom motora, brodova, čak i helikoptera. Profesor Stevens nešto malo kasni jer je išao kod jednog strastvenog kolekcionara koji skuplja rijetke igračke - autiće.
Dok hodamo od hotela, u kojem je odsjeo, do Zagrebačkog plesnog centra, gdje se konferencija održavala ovaj vikend, Stevens ne može ne primijetiti zagrebačke tramvaje: novi mu se ne sviđaju, ali zato je starijima oduševljen. Izgledaju mu, kaže, brutalno.
Dizajner MG Rovera
Peter Stevens bio je vodeći dizajner MG Rover Groupa. Sad je freelancer. Dobio je i British Design Award, proglašen je britanskim automobilskim dizajnerom godine, hvale ga zbog duhovitog i nepretencioznog pristupa dizajnu. Njegov je ujak Denis Jenkinson bio slavni novinar koji se bavio automobilima i motorima te je bio suvozač Stirligu Mossu kad je ovaj osvojio utrku Tisuću milja 1955. godine. Oba su mu roditelja, pak, bili umjetnici.
Razgovor počinjemo vezom umjetnosti i dizajna automobila.
Studirali ste umjetnost na Saint Martins College of Art, i to u klasi velikog Petera Blakea?
- Odmah sam, na početku studija, znao da neću biti bolji od Petera Blakea, koji je veličanstven, da je taj studij samo dobra baza za nešto drugo. Moji su roditelji bili umjetnici, no da bi izdržavali mene i mojeg brata, otac mi je postao kustos u londonskom Geffrey muzeju. Tamo sam išao s njima i crtao taj namještaj koji je bio u muzeju. Zapravo, oduvijek me zanimao dizajn.
Što je bila prekretnica koja je presudila u vašoj daljnjoj karijeri?
- Moj je ujak Denis Jenkinson dolazio uvijek sa zanimljivim autima kod nas. Neki bi ga možda doživjeli kao loš utjecaj, no on je bio jako jako blizak s mojim roditeljima, on i moj otac su se obožavali. Kao mali, nisam shvaćao da netko dizajnira te aute s kojima nam on dolazi, postupno me sve to počelo zanimati. S druge strane, išao sam s ocem u Italiju i proučavali smo renesansne majstore. Oduševio me Leonardo da Vinci koji je bio svestran, podjednako umjetnik i znanstvenik, bio je majstor svega, od vojne opreme do gradnje luke. A kako nismo bili bogata obitelj, kad sam poželio prvi bicikl, morao samm ga sam napraviti. Prvi sam auto kupio za nekoliko stotina funti, pa sam ga popravljao i dorađivao.
Istražiti svoje ideje
Je li sve to još uvijek igra za dječake?
- Ne volim strku koja prati ovaj posao, no zanima me oslobođenje koje dolazi uz automobile.
Koji auto vi vozite?
- Vozim ih nekoliko. Jedan od meni najdražih je Citroën 2CV, ona verziju koja izgleda poput malog kamiončića.
Imate li nekih utjecaja iz povijesti?
- U stilskom pogledu nemam, ali u idejnom da. Danas su zaboravili na mnoge ekonomične materijale. Henry Ford je bio izuzetno neugodan čovjek, no imao je viziju koliko demokratska može biti automobilska industrija. I zato me ovaj moj Citroën podsjeća na to. Ne razumijem ljude koji kupuju aute koji su im onda tako dragocjeni da ih ne ne voze po cesti. Jedan moj prijatelj iz industrije kaže da njegove aute kupuju samo ljudi koji mu se ne sviđaju.
A tko kupuje McLaren F1?
- Kupuju ih ljudi koji imaju dobar ukus, kojima se sviđa lijepo. I međusobno su različiti, ne mogu se svrstati u određene tipologije kao u nekim drugim kategorijama automobila.
Je li je to vaš najbolji rad?
- Sljedeći će moj rad biti najbolji. Uvijek je potreban vremenski odmak da vidite svoj dizajn i kažete - da, to sam dobro napravio. Slično je kao i sa slikarima, jedna ih slika iscrpi i onda im treba neko vrijeme da ju objektivno sagledaju.
Kako ste došli na ideju za ovaj model koji vas je proslavio?
- Iskreno, ne znam. Bojim se da ako previše racionaliziram, izgubit ću to što imam. Najteže je ostaviti prvi trag na praznom papiru. U prvoj fazi rada uopće ne koristim kompjutor. Bacam puno papira u smeće, i to je jako zdravo, cijeli taj proces. Učim i svoje studente da tako rade.
Velika konkurencija
Za studij dizajna automobila na londonskom Royal College of Art kažu da je jedan od najboljih?
- Zato što prije svega učimo ljude kako da istražuju svoje ideje. Moraju voditi i računa na to da su automobili na cesti, da utječu na tuđi vizualni okoliš, a to je velika odgovornost. No, jednu stvar koju ne možete naučiti ljude jest da imaju ideje.
Negdje sam pročitala da ste rekli kako je autoindustrija jako konzervativna?
- To je zato što je u igri velik novac. Ponekad su u igri i dvije milijarde eura da bi se razvio novi proizvod. Svi se boje da će potrošiti ukrivo novac, i onda će ih svi mrziti, kao nogometne trenere kad propuste svoju šansu. Ako samo malo promijenite proizvod od onog prijašnjeg koji su ljudi kupovali, tada ste na sigurnom i mirni ste sljedeće četiri godine. Studente učim kako da izbjegnu tu zamku, a da ne budu nepopularni, što je jako teško ako imate toliku konkurenciju.
Čudi me da ste freelancer u ova vremena..
- Moram priznati da i mene samog to čudi.