Princip rada ABS-a je iznimno jednostavan: središnja jedinica stalno nadzire brzinu vrtnje svakog kotača i uspoređuje ih. Ako je tijekom brzina nekog kotača značajno niža od ostalih (ili nula), sustav reagira smanjenjem sile kočenja na tom kotaču te ga tako otpušta da se ponovno počne vrtjeti. Čim se počeo vrtjeti sustav iznova pojačava silu kočenja i sve kreće iznova: to je ono čuveno vibriranje koje se osjeća na pedali kočnice. No, što ako sustav prestane raditi? Zakon propisuje da vozilo mora moći zakočiti čak i ako svi sustavi na njemu otkažu. To znači bez servo potpore, ali i bez ABS-a. Dakle, čak i ako ABS ne radi, auto će kočiti. No, ne optimalno. Upravljačka jedinica ABS-a, naime, određuje i raspodjelu sile kočenja na prednju i stražnju osovinu pojašnjava Siniša Jurjević, šef dijagnostike i poslovođa Fordovog servisa Grand Auto u zagrebačkom Jankomiru.
Sustav se sastoji od senzora vrtnje kotača (za svaki kotač posebno), prstena davača signala i središnje jedinice koja obrađuje te signale i upravlja radom kočnica na već opisani način. U prometu su dvije vrste senzora i tri vrste davača signala. Najstariji je takozvani analogni sustav s induktivnim senzorima. Oni su fizički najveći (jer se u njima nalaze magnet i zavojnica). Prsten je nazubljen i ta izmjena željeznih elemenata i praznina stvara skokove napona koje bilježi središnja jedinica. Što je više skokova u jedinici vremena, veća je i brzina kretanja. Da bi senzori reagirali na prsten, potrebna je određena zračnost koja se kod ovog sustava kreće oko 0,6 mm. To je i najčešći izvor neispravnosti, jer ako se poremeti zračnost, senzor neće hvatati davač. Drugi je problem otkazivanje tih senzora od koji su neki sad već stari i 15-ak godina.
Kvar je lako otkriti običnim multimetrom: izmjereni otpor mora biti u rasponu između 1100 i 1200 Ohma. Ako je otpor veći od toga, sustav će možda raditi, ali neispravno. Ako nema nikakvog otpora, znači da je senzor mrtav. Druga generacija ABS sustava je digitalna i koristi magnetske davače. Na prstenu je mnoštvo malih magneta koji su poredani tako da se "izvana" izmjenjuju južni i sjeverni pol. Hallov senzor bilježi te promjene magnetskog polja i dopušta razmak od davača od nekoliko milimetara. I njih je lako provjeriti multimetrom (ispravan otpor im je oko 1600 Ohma). Konačno, napredak tehnike je nezaustavljiv, pa su danas davači već integrirani u ležajeve kotača, čime je izvedba značajno pojednostavljena. Magnetski su senzori manji i jednostavniji za ugradnju. Zračnosti im se danas kreću oko 4 mm, pa je njihovo tolerancijsko polje bitno šire. Ako se pojave kakvi problemi s ABS-om, najbolje je otići u ovlašteni servis na dijagnostički test. No, najčešće se radi o neispravnom senzoru koji je lako zamijeniti. Kod starijih sustava ponekad i zaprljani prsteni dovedu do greške. No, čišćenje četkom je u takvim situacijama dovoljno.