.jpg)
Na putu Otokom nakon vikenda provedenog u Londonu zaključili smo da bi u tom kozmopolitskom mastodontu, po mnogima glavnom gradu moderne civilizacije, valjalo ostati kudikamo duže od tri dana da se doživi bar deset posto onog što taj grad svakodnevno nudi svojim stanovnicima i nebrojenim posjetiteljima. No, pred nama je dug put pa smo se već u šest ujutro našli na izlasku iz grada želeći po svaku cijenu izbjeći da ponovno ne upadnemo u tamošnje katastrofalne prometne gužve. Kao i svakog prethodnog dana (još od pristajanja brodom u Doveru), prati nas dosadna kiša, no nakon junačkog kaljenja na ulicama Londona, sad puno lakše vozimo krivom, lijevom stranom. Dok autocestom prolazimo potpuno ravnom i pomalo dosadnom periferijom središnje Engleske, kroz pokrajinu Worcestershire, pjevušimo pjesme Beatlesa, nestrpljivi da upoznamo 360 kilometara udaljeni Liverpool, grad iz kojeg su potekli najslavniji svjetski čupavci.
Put nas vodi do Gaydona, mjestašca koje ni jedan oktanski zaljubljenik za svog posjeta Otoku ne bi trebao zaobići. Tamo je, naime, smješten Heritage Motor Centre, uz Transport Museum u Coventryju, National Motor Museum u Beaulieu i Auto Museum u Sparkfordu, najznačajniji otočni auto muzej. Zazubice nam rastu već na ulazu, gdje oči napasamo na rijetkom Roveru SD1 Estate i prvom ikad proizvedenom Miniju... Odmah kraj njih su i Miniji koji su pobjeđivali na Reliju Monte Carlo, Roveri koje su koristili pripadnici kraljevske obitelji, Land Roveri specijalaca SAS-a i još stotinjak drugih auta raznih slavnih, ali i nama posve nepoznatih britanskih marki. Radoznalo smo razgledavali te preživjele dokaze snage tamošnje auto industrije, od koje je danas, nažalost, malo što ostalo... Uz stalni postav naletjeli smo i na izložbu britanskih brzinskih rekordera, u kojoj je glavna atrakcija bio crveni Sunbeam 1000 HP Mystery, koji je 1927. prvi u svijetu pojurio brže od 200 milja na sat.
Potom smo ponovno uskočili u naš hibridni Peugeot i do kraja dana se dokopali i Liverpoola. Tamo odmah tražimo hotel Britannia Adelphi, koji je 1914., kad je sagrađen, bio najluksuzniji britanski hotel van Londona. Njegov rozi mramor i golemi kristalni lusteri, premda danas podosta oronuli, štošta bi mogli ispričati o svojim bivšim redovnim gostima među kojima su bili i Franklin Roosevelt, Winston Churchill, Frank Sinatra i Judy Garland. Osoblje je također old school, a neki od uvijek namrgođenih vremešnih recepcionera i konobara djeluju kao da su tu još od otvorenja. No, nije nas tamo privukao samo taj stari britanski aristokratski duh, već i cijena noćenja od tek 70 funti, duplo manja čak i od otužnog smještaja kojeg smo jedva našli u Londonu!
Premda je ponedjeljak, odmah krećemo u centar u potragu za hranom i provodom, no već na ulazu nalijećemo na dva sumnjiva tipa koji se muvaju oko našeg tu parkiranog Peugeota. Čim smo im prišli, na srpskom nas pitaju je smo li stvarno do tu autom potegli čak iz Zagreba? I ne samo do tu, idemo i do Škotske i Irske, odgovaram momcima, koji se, kako kažu, u Liverpoolu, bave boksom. Što god to da značilo. Na uglu nedaleko hotela jedemo s njima po trokut pizze, te krećemo u potragu za osvježenjem u, za grad od gotovo milijun stanovnika, neobično pustom centru. No, tu se pravila znaju: supermarketi rade do 18, restorani do 22, a pubovi tek do 23 sata. Ipak, nalazimo jedan koji radi i duže, u kojem se nešto vremešniji gosti veselo druže s lažnim Frankom Sinatrom, čijem je pjevanju podršku jedva daje vrlo pospani i očito jako pijani klavirist. No, kad već nismo našli ništa bolje, u toj rupi koja sva bazdi po vlazi, znoju te ostacima bljuvotina i pive godinama prolijevane po drvenom podu, i mi ćemo uskoro zaplesati s teško pijanim gostima...
Sljedeći dan krećemo u obilazak gradskih znamenitosti. Premda sam dotad Liverpool povezivao ponajviše s najtrofejnijim engleskim nogometnim klubom Liverpoolom i njihovim velebnim stadionom Anfieldom, šećući gradom uvjerio sam se da on ima daleko više za ponuditi. Početkom 19. stoljeća čak 40 posto sve svjetske trgovine robom (i robljem) prolazilo je preko dokova grada, ispričao nam je na info pultu lokalne turističke zajednice mladić s tipičnim, pomalo komičnim Scouse naglaskom, jednim od najnerazumljivijih u Britaniji. A ljudi se tamo, kaže nam domaćin, od ostalih Engleza razlikuju ne samo po akcentu, nego i po vjeri, jer su većinom katolici (za što su zaslužni i brojni irski doseljenici). Uz to, kaže, taj je grad dom i najstarije crnačke zajednice na Otoku, ali i najstarije kineske zajednice u cijeloj Europi! Svemu tome nisam se nadao u gradu mojih nogometnih, ali i glazbenih idola. Naime, sva četvorica Beatlesa rođena su u Liverpoolu, pa sam ubrzo krenuo i njihovim tragom.
Nakon obilaska fantastičnog muzeja The Beatles Story, s drugim fanovima Beatlesa družio sam se i u mitskom klubu The Cavern, gdje su Beatlesi tijekom 1961. i 1962. nastupili čak 292 puta... Danas tu tjedno nastupi i do 40 bandova, sve u nadi da će jednom možda i sami ponoviti uspjeh Beatlesa, pa i mi večeri provodimo slušajući neke od njih. No, već nakon par dana ipak krećemo dalje, lokalnim cestama kroz urednu i čistu pokrajinu Yorkshire. U prekrasnim malim zaselcima s kućama iz davnina, koje izgledaju kao i kad su sagrađene, mir žitelja nije narušila ni buka našeg Peugeota, jer smo kroz naselja, gdje je ograničenje brzine 30 km/h, vozili samo na struju. Vozeći uz Manchestera, Leeds i Newcastle stigli smo do obale gdje nas dočekuje pitoreskni krajolik Engleske zabiti, toliko miran i civiliziran da bi čovjek ovdje poželio proživjeti staračke dane i umrijeti u miru Božjem. Ljudi su tu iznimno ljubazni i pristupačni, no samo dok im ne spomenete obližnje Škote i Škotsku. Kako, pak na njih gledaju s druge strane granice, saznat ćemo uskoro jer upravo otud krećemo u Edinburgh...
Ukratko Zbog impresivne arhitekture Liverpool se smatra najviktorijanskijim engleskim gradom, a najveće atrakcija su golemi dok Albertov i pristanište Head Muzej Beatlesa i klub Cavern u kojem je slavna četvorka odradila svoje prve svirke, nezaobilazna su destinacija za svakog ljubitelja Beatlesa, ali i rock and rolla uopće Tradicionalnu radničku hranu fish and chips naši avanturisti kušali su tek jednom u Londonu, posve dovoljno da tu ribu i krumpiriće prženu u stoput preprženom ulju ne požele jesti nikad više, pa makar im se nudile i dvije porcije po cijeni jedne... U ovalnoj zgradi auto muzeja u Gaydonu za 11 funti moguće je razgledati najveću svjetsku zbirku britanskih auta, njih gotovo 250, a iduće godine planira se njezino proširenje da stane još bar sto vozila U Liverpoolu su naši reporteri obišli baš sve – od nekad najotmjenijih hotela do i danas najskromnijih rupa gdje se lokalni cugeri zabavljaju uz pjesme Franka Sinatres U suncokretima i ovcama krcatoj pokrajini Yorkshire naši reporteri nisu vidjeli ni jednog jedinog jorkširskog terijera... Ostaci tvrđave Dunstanburgh na pitoresknoj sjevernoengleskoj obali svjedok su drevnih ratova i neprijateljstva Engleza i Škota, u toj graničnoj zoni prisutnog čak i dan-danas... |