O predrasudama vezanima uz Škodu odavno je besmisleno lamentirati. Pa tako niti ja, nekako više stručnjak za putovanja, nego za automobile, nisam imao problem kada sam doznao da će me do Poreča i spektakla na pijesku odvesti – Škoda Rapid. Pardon, ne običan Rapid, već Škoda Rapid Spaceback Ambition Plus. Okej, jasno je da je taj autić nakrcan opremom, čim je naziv tako dug. Jasno mi je bilo i da će izazvati poneki radoznali pogled, jer u toj plavoj boji s crnim krovom i ne može biti nezamijećen. Da skratim priču, ovakva Škoda izgleda sjajno!
Poreč pak, istarski biser koji svake godine dodatno zasja s nekom novom investicijom, bilo da se radi o hotelu, klubu, plaži, dućanu ili sportskom terenu, nije daleko od Zagreba i dalo bi se do njega dovesti i malenim Smartom. Škoda Rapid Spaceback, međutim, daleko je od toga i sad je samo pitanje bilo kakve će me motorizacija pogodniti na tom dvoipolsatnom putovanju.
Foto: Ivan Lacković, Goran Šebelić/Hanzamedia, Valamar i TZ Poreča
Motor 1.2 TSI ne zvuči posebno moćno, no tu bi se čovjek lako prevario. Da, ima i jačih malenih turba slične zapremine, ali Škodinih 90 konjskih snaga pokazalo se idealnom mjerom. Preticanje je lako, snage ne nedostaje, a voziš se tiho, kao gospodin. Ne, ovdje se ne isplati dodavati novac za dizelaša iste snage jer biste morali napraviti mali milijun kilometara da bi se investicija isplatila. Ovakva Škoda troši 7 litara, ali onda kada doista naimalo ne pazite. Tako sam je i ja "gazio", da vidim dokle će... I ostali smo kod brojke sedam, što je za benzinca solidne snage vrlo dobar rezultat.
Dodatni je plus što se za nevelikih 112.915 kuna dobije besplatni paket (vrijedan 11.625kn) koji obuhvaća izvanredne sportske crne naplatke (16 cola), radio Swing, dodatno zatamnjena stakla, sportska sjedala, krovni spojler sportske papučice... Dug je popis. Jasno je bilo da će vožnja do Poreča biti užitak. A taj istarski grad s gotovo 20.000 stanovnika doista je turistički gigant. Nećemo se lagati i reći kako se kupa jednako kvalitetno kao na jugu Jadrana, ali ovdje je toliko plaža, toliko opcija, da se uvijek može pronaći mjesto s kristalno čistim morem. Treba ponešto znati i o strujama, što sam, da se pohvalim, naučio u svojih 28 godina dolazaka u Poreč.
Recimo, ono što je obilježilo prošlu i ovu sezonu svakako je Isabella island. Poznat i kao Sv. Nikola, otočić udaljen 5 minuta vožnje taksi-brodićem, pretvorio se u oazu luksuza. U Valamaru znaju posao, to smo naučili i ranije, a na ovom se primjeru i vidi možda bolje nego igdje drugdje. Hotel s četiri zvjezdice, pa raskošni apartmani i sobe na drugoj strani otoka, sa zvjezdicom više, uz senzacionalni bazen s pogledom na Italiju! Malo je tako atraktivnih bazena na našoj obali.
Aquapark kod Zelene lagune također je pojačao porečku ponudu, funkcionira odlično, pa nije nužno potezati do veće, ali i skuplje Istralandije. Općenito, ovdje se nikad nije škrtarilo na bazenima, pa ih tako ima po nekoliko gotovo svaki od tridesetak velikih hotela. Od Poreča do Tara odnosno poluotoka Lanterne. Upravo ta Lanterna uzela mi je petinu života. Ne uzela, nego obogatila, padon. Od klinačkih pokušaja lova Čehinja i predstavnica ostalih nacija, do malonogometnih i teniskih okršaja. Naravno, kupanje je ovdje prvi izbor, jer – malogdje je bolje u Poreču i okolici. Stijene, šljunak, beton, za svakoga ponešto, a za ljubitelje bazena tu je novi kompleks u kampu Lanterna.
No, vratimo se mi Poreču, samom gradu. Recimo, kada osjetite glad, jedna od najboljih opcija je Pizzeria Nono. Ne jede se samo pizza, naprotiv – cijela je tu paleta kvalitetno napravljenih jela. U Nonu još nisam jeo loše. Za one željne večere s dozom glamura, najbolji će izbor biti jedan od tri restorana na rivi, pored hotela Palazzo. Ili Gourmet (ex Barilla), 100 metara u samom središtu poluotoka strog grada. Niti tu ne možemo promašiti. Cijene su, logično, više nego u Zagrebu, ali nešto niže od onih hvarskih ili dubrovačkih. Publike ima, dakle – može se.
Poreč je jedan veliki paket. Svega ima, od muzeja, Eufrazijeve bazilike, starih kuća i šarmantnih trgića, do modernih barova i mjesta za noćni izlazak. Naravno da je Byblos, najljepši klub na obali, broj jedan kada govorimo o porečloj zabavi. Ali i bez Byblosa se može fino zabaviti. Saint & Sinner pruža ambijent, puno minica, štikli i topića, solidnu komercijalnu glazbu koja ponekad zamiriše i na house. U strogom je centru i u stvari nje neizostavno mjesto. Da, s "četiri banke" ovdje svakako nećete biti posebno atraktivan gost, ali nađe se svih dobnih skupina... Villa klub je druga opcija, vrlo lijepa kuća na samoj obali, opet u centru.
Problem Ville je nedostatak koncepta. Nikad ne znaš koga ćeš tamo naći, kakvu glazbu čuti. Ali vrijedi pokušati. Da, pojavio se i novi klub u hotelu Palazzo. Na otvorenju je bila, a tko bi drugi nego – Seve Nazionale! Ukoliko će takva glazba biti forte ovog kluba, predviđamo mu brzo zatvaranje, jer strance doista ne zanimaju lake note ovdašnjeg podneblja. Ako će, pak, tu stolovati neki relativno kvalitetni DJ, onda ima nade...
Sve u svemu, Poreč ne posustaje, prati trendove, ulaže se jako puno novca, vidi se da se radi o gradu o kojem netko brine. Sve navedeno samo je mali dio ponude, jer ono glavno u Poreču su lagune, prekrasne kulise, čarobne staze uz more za jogging i vožnju biciklom, puno, puno zelenila i – sjajna infrastruktura. OK, voljeli bismo da povijesna Dekumanova ulica izgleda drugačije, da se 90 posto ponude ne bazira na lošem sladoledu, zlatnini i lažnim parfemima, ali vjerojatno tražimo previše. Vrhunsku smo odbojku na pijesku i ove godine odgledali, Poreč još jednom s užitkom „odradili“, do neke sljedeće prilike – pozdrav. Natrag u Škodu Rapid Spaceback, pa uz ugodan zvuk malog turba narag prema Zagrebu...
Piše: Dan Figenwald