Jedna stvar koju smo oduvijek željeli napraviti u Africi je vidjeti Masaje. Ali ne onako kako to radi većina turista - doći u neko turističko selo i platiti da vidimo kako žive, kako plešu, kako gone stoku na pašnjake... Želimo nešto posebno. Znamo da oni zaista žive starim načinima i da unatoč velikom interesu turista nije riječ o predstavi. Ali moramo to pronaći. Zato smo na preporuku prijatelja stupili u kontakt sa Marampeijem, Masajem koji je završio fakultet i osnovao veliki kamp za turiste na ulazu u Nacionalni Park Masai Mara. Nazvali smo ga već prvi dan kad smo stigli u Keniju i pitali zna li da li se u nekom kutku Masai zemlje održava kakav ritual ili događa ceremonija kojoj bi smomogli svjedočiti. Rekao nam je da će nam javiti, ali prvih tjedan dana ni glasa. Kad smo ga ponovno nazvali, objasnio nam je da su kiše potpuno potopile sve pristupe udaljenim predjelima Masai Mare, onima gdje Masai nisu previše naviknuti na turiste. Prolazili su dani, a kada smo već polagano gubili nadu zazvonio je telefon.
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU
- Saznao sam da se ovih dana ženi brat mog prijatelja Lentuale, rekao nam je i dodao: - Znate, kad se Masai žene, mladenci se obično ne poznaju. Njihovi roditelji i rođaci dogovore svadbu i onda mladoženja ide s kumom po mladu u njeno selo, pa zajedno odlaze u selo mladoženje gdje će živjeti. Put obično prevaljuju pješice, osim onih koji imaju puno krava i novca, pa si mogu priuštiti terenac. Lentualov brat Shuel je iz dobrostojeće obitelji, ali nemaju terenac, pa smo razgovarali o tome da vi platite vozilo i ponudite prijevoz mladencima, a zauzvrat možete prisustvovati cijelom procesu vjenčanja. Što kažete?
Pristajemo i ubrzo odlazimo iz Nairobija matatuom, najčešćim oblikom javnog prijevoza, malim kombijem u koji se utisne dvanaestak ljudi. Nedugo nakon što matatu napusti asfalt i počne se drndati na lošem, ali šljunkovitom putu vozač zaustavi vozilo i kaže nam da izađemo. Na cesti nas već čekaju Marampei, Lentuala, Shuel i njegov kum Matayian u pristojnom safari terencu koji je organizirao Marampei. Momci su vidno raspoloženi. Tipični Masaji, visoki i vitki, zamotani u nove marame kojima dominira crvena boja, prepoznatljiva boja Masaja. Simpatični su i frajerski nastrojeni. Shuelu je samopouzdanje na vrhuncu. Ženi se već drugi put, a tek mu je 21. godina.
Marampei, koji jedini govori engleski, govori nam da moramo odmah krenuti, jer dalek je i neizvjestan put do sela od mlade. Odmah skrećemo sa šljunčanog puta i prelazimo na blatni. Odavde nadalje, sve je skoro pa off-road. Kišna sezona je zaista na svom vrhuncu i cijela je zemlja pod vodom. Novine su pune nesreća izazvanih bujicama i matatua potonulih u blato cijelom svojom veličinom. Čudo je što uopće uspijevamo proći određene dijelove s dubokim blatom.
Nadomak sela Naloteshe, Shuelove buduće žene, džip kronično zapne u blatu, pa u selo ipak dolazimo pješice. Nalotesha je sakrivena u mračnoj prostoriji blatne kućice i nitko ju ne smije vidjeti do jutra, ali obitelj je na okupu i već dobrano pod gasom od piva iz kućne radinosti. Uvečer se svi okupljaju oko vatre usred kuće, a Naloteshin otac drži govor mladencima, objašnjava im kako se moraju voljeti i poštovati, što smiju, a što ne smiju. Mladenci se još uvijek ne vide - svaki odgovara iz svog mračnog kuta kuće. Ali kad ih njen otac blagoslovi, oni su vjenčani.
Ujutro Nalotesha spremi sve svoje stvari u jednu poveću kutiju, žene je urede u svadbeno ruho, namažu joj glavu crvenim okerom i stave sav nakit oko vrata. Spremna je krenuti sa Shuelom u novi život. Po izlasku iz kuće prvi put ga ugleda i čini se da nije baš zadovoljna. Pognute glave ode za njim prema džipu. Ne smije se okretati i ne smije se vratiti u svoje selo bar pet godina ili dok joj prvo dijete ne navrši godinu dana. U džipu mladenci s kumom sjede na stražnjem sjedalu i šute. Put nije lagan i često zapinjemo u blatu. Pri prelasku jednog nabujalog potoka, Shuel se pokaže kao gentlemen te prenese Naloteshu. Ona se tad prvi put osmijehne i počne se opuštati.
Poslijepodne zapnemo u blatu toliko da Lentuala i Mataiyan odluče otići do prvog sela po pomoć, a Marampei odluči organizirati novi, jači džip. Mi ostanemo sami s mladencima u vozilu i svjedočimo njihovom prvom razgovoru, ali ne znamo što pričaju. Novi džip nas smjelije vodi kroz blato, ali ne uspijevamo doći do Shuelovog sela, pa on odluči da prespavamo u Lentualinom selu na pola puta, kako mladu u svoje selo ne bi doveo po mraku. Drugi dan u podne stižemo u Shuelovo selo koje se čini puno čišće i bogatije od Naloteshinog. Ona je zadovoljna viđenim, osmijeh joj sve češće bljesne u kutku usana. Shuelova obitelj prihvati je kako običaj nalaže: Shuelova majka utrlja joj maslac na glavu te prolije mlijeko i pivo ispred njenih koraka kojima ulazi u kuću. Unutra je posjednu na zadano mjesto i u naručje polože malo dijete, vjerujući da će to osigurati da bude plodna i rodi mnogo djece. Nalotesha mora ostati u kući sve do jutra, ne smije izaći van, gdje je već počelo slavlje u čast njenog dolaska. Ujutro Shuel pokaže Naloteshi deset grla stoke koje je odredio za nju, a ona ih zadovoljna prihvati i time vjenčanje završi. Pitamo je kako joj se čini u novom selu.
- Dobro je, bolje nego u mom starom. Ne želim nazad, želim ostati ovdje i imati puno djece, bar pet, kaže nam tiho i skrušeno.
Poželimo joj i mi da joj se želje ispune. Zahvalimo se Masaima na svemu i odlazimo iz sela. I ne okrećemo se.